Profesor Laković kazao je da je razlog napada na njega 1999. godine zaplijena cigareta u Baru i citostatika u Herceg Novom.

On je to saopštio na sjednici Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje “Crnih trojki”.

Na početku sjednice, predsjednik tog skupštinskog tijela Andrija Nikolić pročitao je pismo direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Ivice Janovića u kom je navedeno da Duško Jovanović nije imao dosije u agenciji, niti da to tijelo ima dokumentaciju o njegovom ubistvu.

Nakon toga, započeta je prva tačka – saslušanje Lakovića.

On je kazao da je 1999. bio na funkciji šefa Službe za suzbijanje krijumčarenja i carinske istrage u Saveznoj upravi carina Jugoslavija, zadužen za Crnu Goru, a da se na početku bombardovanja stavio na raspolaganje ratnoj mornarici Jugoslavije.

Kako je dodao, njegovi problemi počinju par dana nakon što su carinske uniforme zamijenili vojnima, te da je zaustavljen u Petrovcu od strane ljdui u crnim uniformama sa ciljem da bude razoružan.

“Policajcu Pejović Radoju sam predao dva pištolja – jedan marke ‘brauning’ koji mi je bio poklon od Pavla Bulatovića i ‘cz’ koji mi je bio službeni. Oduzet mi je ‘golf v3’ u koji je bila ugrađena radio stanica i oprema koja je billa u gepeku”, poručio je.

On je dodao da ne može povezati sa tim, ali mu je i nakndadno otrovan dresirani pas koji ga je štitio.

Laković je istakao da je službenim džipom išao da dostavi dokumentaciju saveznoj upravi, te da je svratio u Pljevlja da bi obišao porodicu, ali da je sumnjao da ga neko prati. Kako je dodao, kad je krenuo da se vrati u Petrovac iz Pljevalja, vidio je osobu koja toki-vokijem javlja da je on krenuo.

“Radi velike frekvencije nisu uspjeli da zaustave saobraćaj… U mjestu Crna Poda je stojao golf crvene boej sa rotacionim svijetlom i jedno lice. Stao sam, otvorio prozor. Istog trena je to lice izvadilo mali hekler i uperio ga meni u čelo. Ovakav hekler nose pripadncii specijalne bezbijednosti. On je podigao i uperio mi ga u čelo… Tada su iza mle krivine došla još tri lica sa palicama ili šipkama i počeli da me biju… Jedan me čizmom udario u nos i slomio ga… Mene ej spasio jedan taksista koji je nailazio, a oni su pobjegli kad su ga vidjeli”, saopštio je.

Laković je dodao da mu je u Mojkovcu ukazana medicinska pomoć, a da ga je nakon 15 minuta nazvao tadašnji šef Državne bezbijednosti Duško Marković i kazao mu da “prebijanje nema veze sa njim”.

“Iz mojkovačkog doma zdravlja sam premješten u pljevaljsku bolnicu… Kad su me smejstili na intenzivnu, krevet pored mene je odmah ispražnjen, a tu je doveden navodni bolesnik kkoji je legao pored mene da bi mgoao da prati šta radim”, saopštio je.

On je dodao da je, nakon toga, prebačen na liječenje u Beograd, pa u Banju Kanjižu i da mu je savjetovano da se ne vraća u Crnu Goru, te da je premješten u saveznu službu.

Laković je istakao da je angažovao advokata i tužio Crnu Goru zbog prebijanja, a da je slučaj završen 2007. godine kao neosnovana, a da se kao glavni dokaz uzela službena zabilješka sa pripadnicima Odjeljenja bezbijednosti Mojkovac, sa kojima nije razgovarao.

“Krivična presuda je odbačena iako je inspektor Esad Ramović, koji me saslušavao u pljevaljskoj bolnici čuo iz mog telefona prijeteće poruke izvršioca navedenog krivičnog djela. Inspektoru sam predočio da su ista lica pokušala da me zaustave na putu Pljevlja-Trlica, ali da su oidustali kad su vidjeli da se u vozilu nalazi moj rođeni brat Ljubomir. I kao biser, bilo je predočeno da su ova lica koja su me pratila i nanijela mi teške povrede tokom boravka u Pljevljima spavala u motelu bivšeg policajca Hamze Kriještorca i da im je smještaj i ostale troškove platio niko drugi do naćelnik Službe državne bezbijednosti (SDB) Micko Aranitović”, kazao je.

“Pod punom odgovornošću izjavljujem da je osnovni motiv napada na mene bila zaplijena cigareta bez akcizne markice sa brodom. Akciju smo izveli sa jedinicom Ratne mornarice… Taj brod su oni locirali radarom sa Crnog rta u visini Ulcinja. Isplovio je partolni čamac Vosjke Jugoslavije, a pretresom smo našli veću količinu cigareta bez akcizne markice koje smo oduzeli i smjestili u carinski magacin, da bi ista količina kad je počelo bombardovanje uzela vojska i dijelila vojnicima… Kada smo oduzimali cigare moj bivši prijatelj sa incijalima M.M. mi je kazao da se odmaknem od cigareta i da je moje 10 odsto. Normalno da sam odbio i izabrao batine”, istakao je.

Laković je kazao da je u blizini bio Milan Lakić, za kojeg tvrdi da je “jedan od najbogatijih penzionera MUP-a”.

On je dodao da je drugi razlog njegovog prebijanje oduzimanje citostatika.

“Citostatici su došli iz Francuske kao humanitarna pomoć. Međutim, tim citostaticima je istekao rok i u cilju zaštiote građana su uništeni u Kumboru. To je drugi novčani udarac, jer je trebalo da se prodaju u privatnim apotekama”, kazao je.

Laković je istakao da su 1999. godine u blizini Kolašina, u mjestu Bablja greda, dva lica imala incident takođe sa licima iz crvenog golfa, te da je policija poslala inspektore, a da je iz golfa izašlo lice koje je kazalo da je “na specijalnom zadatku”.

“U golfu je bio Momir Marković iz kampa Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) sa Zlatice”, istakao je.

“Procijenio sam da je dolaskom Andrije Mandića i nove većine koja na plećima nema teret prošlosti da je došlo vrijeme za pokretanje Aketnog odbora. Tako sam 9. februara podnio inicijativu… Ovom prilikom se zahvaljujem parlamentarnoj većini, ali i predstavnciima opozicije”, kazao je Laković.

On je dodao da je, nakon predaje njegove inicijative, protiv njega je podnešena anonimna krivična prijava nakon koje je pozvan na informativni razgovor, te da je optužen da po nalogu BIA-e “formira novi narko kartel u Crnoj Gori”, a u kome su “Dritan Abazović, Aleksandar Damjanović, Marko Bato Carević, Vesko Femić”.

“Poenta ove prijave bila je da se širom otvore vrata slušanju mene, da se zna šta ću da iznesem na Anketnom odboru”, poručio je.

“Obratio sam se vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću… Gospodin Marković me razočarao. Dobio sam razočaravajući odgovor od njega. Nakon ovoga, odlučio sam da se obratim ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću i vd direktora Uprave policije Lazaru Šćepanoviću. Samo me kontaktiralo lice da je načelnik Odjeljenja za zaštitu objekata i ličnosti. Imali smo korekatan razgovor i kazao je da ne raspolažu podacima da je ugrožena bezbijednost meni ili mojoj porodici”, saopštio je Laković.

Laković je, takođe, potvrdio informacije da su neki novinari, koji naplaćuju članke i do 8.000 eura, angažovani od lica iz šeme o ubistvu Jovanovića koju je predstavio Vladan Pavićević, da blate ljude koji pomažu Anketnom odboru.

“Ovo nije napad na DPS. DPS ima čistih kadrova. Ovo je napad na sistem koji je urušavao ugled Crne Gore”, poručio je.

“Pošto Vas interesuje, tačno je da sve znam o Sedmoj upravi. Zašto bih ja radio tuđi posao? Pozovite gospodina (Predraga) Šukovića, nek kaže ko je bio u to vrijeme sa njim. Ako Vam je to malo, imate Andriju Jovićevića koji je u to vrijeme bio ministar, a ako je i to malo, imate crnu kutiju, sekretaricu Milanku Kovačević koja je znala ko je imao kakvu ljubavnicu. I spomenuću jednog čestitog čovjeka koji se suprostavio (Veselinu) Veljoviću, a to je Vlajko Babović i koji je završio na ledu. I to je jedan čestiti Beranac”, istakao je.

“Molim vas da na osnovu člana 81 tražite dokumentaciju iz arhive zajedničke države. SDB nije imala dokumentaciju, imala je samo vojna bezbijednost. I ta arhiva postoji. Trajni dokumenti u MUP-u crne Gore postoje. Ako su uništavani, postoji dokumentacija kad i zašto su uništavani”, istakao je.

Poslanik Demokrata Momčilo Leković je saopštio da je dopis ANB-a suprotan svemu onome što je na odboru kazao nekadašnji šef tog tijela Duško Marković.

“Može implicirati na tri varijante – da je Marković lagao pred crnogorskom javnošću, da je dokumentacija sakrivena i izuzeta ili da su postojali paralelni dosijei. Niko ne može da prihvati da je država kroz najznačajniju službu bezbijednosti nije imala interesovanje za atentat na najpoznatijeg novinara u tom periodu. Ako je to istina, to je poraz za službu i Markovića koji čas sve zna, čas ništa ne zna”, poručio je.

Predsjednik parlamenta i poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić je istakao da građani najveće povjerenje imaju u Skupštinu.

On je upozorio da ako ANB nema dosije o Jovanoviću, i njegovom ubistvu, onda nema ni za druga ubistva o kojima Anketni odbor raspravlja i pozvao skupštinsko tijelo upita agenciju i o ostalim slučajevima.

“Strahujem da je materijal o svemu tome uništen 2020. godine. Štampa je pisala da je materijal agencije spaljivan na Žabljaku te godine. Sada i vidimo da je Laković rekao da jedino vjeruje parlamentu, na čemu mu zahvaljujem. A rekao je i da batinaši napreduju u policiji”, upozorio je Mandić.

On je pozvao Lakovića da objavi sva imena članova Sedme uprave SDB, ali i svih batinaša koji su ga napali, kao i da li smatra da su isti ljudi napali njega i pukovnika jugoslovenske vojske Radovana Aleksića.

“Pozvam Vas da kažete batinaše da pozovemo jih, pa će oni reći ko im ej naredio, pa taj ko im je naredio će reći ko je njemu anredio, pa ćemo doći do onog političara koji je osmislio čitav koncept”, saopštio je.

Predsjednik Odbora i poslanik DPS-a Andrija NIkolić je kazao da bi trebalo raspravljati o drugim temama, poput životnog standarda, a ne recilirati teme, te da izražavaju sumnju u organe koje su sami birali.

“Mi smo im dali povjerenje, oni kažu da je to zastarelo. Oni neće da rade posao. Šta treba – da im držimo predavanja? A onda razmišljam – kako su pojedini profesionalci postajali to što su postajali. Ako dođemo do zaključka, zagrebi malo dublje i doći ćeš na poslanički klub DPS-a koji sjedi i gleda koliko je ko donio glasova. Vjerujem, kad su počeli da rade posao, mogu da kažu ‘dobro ja sam izabran od strane DPS-a, ali ja sam profesionalac i treba da radim svoj posao’. Onaj ko je u institucijama pomislio da mu je bitnija neka NVO ili Željko Ivanović iz Vijesti je pogriješio… Ako Vi mislite da ovaj parlament treba da bude manje bitan od tužilaštva, sudstva, agencije, Vi ga drugačije posmatrate nego ja”, odgovorio je Mandić.

Nikolić je istakao da sumnja da se Mandićeva sumnja u nezavisnost, nepristrasnost i kvalitet državnih institucija kada je SDT iskazalo žalbu povodom slučaja terorizma u kom je šef parlamenta optuženi.

Poslanik Socijaldemokrata (SD) je kazao da, ako postoji nezadovoljstvo, da se incira smjena specijalnog državnog tužioca, na šta je Mandić odgovorio da samo iznosi kritiku.

Leković je rekao da u vrhu policije nema batinaša, i da je u policiji u toku veting, koji daje ozbiljne rezultate.

Mandić je rekao da će na Savjetu za bezbjednost i odbranu pokrenuti inicijativu da se vidi ko je radio provjere za prijem u policijske redove.

“Da vidimo sve. Ko je radio provjere na osnovu kojih je Ljubo Milović postao policajac. Onome što rade ministar i prvi čovjek policije dajem snažnu podršku ali pozivam da djeluju brže”, rekao je Mandić.

Laković je kazao da je instituciji kojoj vjeruje, Skupštini, dostavio podatke, te da su u patrolnim listovima imena njegovih batinaša.

“Pukovnik Aleksić je druga žrtva… Cijela služba se tada uključila i dokazi su pohranjeni”, poručio je.

Parlamentarac DPS-a Oskar Huter je poručio da bi od Mandića bilo pošteno da dostavi podatke kad je stekao državljanstvo Srbije.

On je dodao da su “nadležne institucije nesposobne”, a da kroz Anketni odbor “popravljaju rejting”.

“Imali su skoro pet godina, ali su čekali da kroz Anketni odbor ugrabe minut slave”, istakao je.

On je pitao Lakovića da li smatra da li gostovanje na Odboru doživljava kao gostovanje na televiziji ili je ono što danas govori nepobitna istina, kao i da li je bio na odgovornim funkcijama od 1989. do 1999. godine, te koliko ej u tom periodu sprovedeno uspješnih hapšenja zbog šverca cigareta.

Huter je dodao da je, prema njegovim informacijama, Laković bio član Sedmog bataljona Vojske Jugoslaviej (VJ) i pitao ga da li je učestvovao u deportacijama i da li zna da je neko uhapšen zbog ovoga.

“Nekadašnji potpredsjednik Vlade koji je kasnije bio premijer Dritan Abazović je iznio tvrdnje da je Vaš obavještajni saradnik nekadašnji general srpske žandarmerije Bratislav Dikić. Što nam možete reći o tim tvrdnjama… Da li ste u skorije vrijeme srijetali sa ljudima koje ste spominjali – Andrijom Jovićevem, Radovanom Aleksićem, Markom Parezanovićem i ako jeste, da li je to srijetanje imalo veze sa saslušanjem na ovom odboru”, kazao je.

Laković je odgovorio da je profesionalac, te dodao da nije prijetio Huteru na RTCG-u.

“Ja sam se 1984. vratio iz Interpol-a Jugoslavije i počeo da radim u SUP-u. S tim što sam radio u Budvi, pa kad je doveden Branko Bujić preko noći me pokojni Pavle Bulatović prebacio u Bar kao profesionalca… Sedmi bataljon – nit sam bio, niti ću biti, nego sam bio šef Službe za suzbijanje krijumčarenja i carinske istrage kada sam iz MUP-a Crne Gore prešao na službu u Saveznu Vladu”, poručio je.

On je negirao da je učestvovao u hapšenju građana muslimanske vjeroispovijesti.

Laković je istakao da je, dok je bio savjetnik premijera Zdravka Krivokapića došao do informacije da se sprema atentat na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a da je način kako je taj podatak došao do Abazovića “gimnastika”.

“Priču o novinarima je iznio gospodin (Boris) Bogdanović, a ja mu vjerujem. Ako je netačno, ja ću se izviniti”, poručio je.

On je istakao da je bio član jedinstvenog DPS-a.

“Partije – početak jedinstveni DPS. U to vrijeme Ljubiša Stanković, Svetozar Marović sa kojim sam dijelio kancelariju, Milo Đukanović, pokojni (Momir) Bulatović, pokojni Đuro Medigović i ta ekipa, MIlo Ivanović. Mi smo bili opštinski organ… Iz tog vremena ja sam ideje jedinstvenog DPS-a smatrao zdravim poslije AB revolucije. Za to vrijeme se može provjeriti ko su mi bili drugovi. Nikad ja nisam politički djelovao. Meni su drugovi Miko Živković, predsjednik Liberalnog saveza iz Kotora”, istakao je.

Huter je pitao Lakovića koliko je sproveo akcija zbog šverca cigareta, te koliko je njih bilo uspješno i rezultiralo hapšenjem jednog italijanskog državljanina.

Laković je odgovorio da su svi finkcioneri CB Herceg Novi i Bar koji su optuženi za deportacije procesuirani, a da on nije.

“Andrija Jovićević – sreli smo se prije šest, sedam mjeseci. Marko Parezanović ne znam ni ko je. Čujem se sa pukovnikom Aleksićem povremeno”, kazao je.

“Za šverc cigareta u moje vrijeme bili su zaduženi Željko Stamatović i Vaso Baošić. Imate njih dvojicu, pa ih pitajte. Na pogrešnoj ste adresi. Oni su radili za firmu NTT koja je bila direktno pod kabinetom predsjednika Vlade”, saopštio je i dodao da je “šverc cigareta bio državni posao”.

Nikolić je kazao da mu se na mail kluba poslanika javio nekadašnji funkcioner LSCG Miodrag Živković, kog je Laković označio kao prijatelja.

Živković tvrdi da mu je odnosno sa Lakovićem bio profesionalan, a ne prijateljski.

Poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Gordan Stojović je pitao Lakovića zašto je čekao ovoliko vremena, kao i da li zna ko je poručilac zaplijenjenih citostatika.

On je dogovorio da je blagovremeno pokušao krivičnom prijavom da ukaže, a da mu je vraćena.

“Tačno je da nisam iznio sve podatke, jer me je strah. Zato sam tražio od gospodina Nikolića i gospodina (Milana) Kneževića da primjenom člana 81 potraže pisanu dokumentaciju. Ta dokumentacija nije kdo mene već se nalazi u MUP-u i organima vojne bezbijednosti zajedničke države”, rekao je.

“ANB je vodio duple dosijee – jedan pravi, jedan lažni. Računam da će ovo što je krenuo Aleksa Bečić uroditi plodom. MUP još nije očišćen. Ne može policajac, ako nije naslijedio, da ima vilu od pet miliona”, poručio je i dodao da, ako nadležni organi ne žele, predaće sva imena sa kojima raspolaže.

Govoreći o citostaticima, on je kazao da je “neka humanitarna organizacija” sa nekadašnjim ministrom zdravlja Miomirom Mugošom donirala citostatike, a da su ih zaustavili kad su vidjeli da im je istekao rok.

Poslanik Građanskog pokreta (GP) URA Filip Adžić je konstatovao da je, nakon nekoliko mjeseci rada odbora, dalje od istine nego prije njegovog formiranja.

“Svi koji su dolazili su pokazali svoju lojalnost Demokratskom frontu i vladajućoj većini, ali i spremnost da u onim odlučnim momentima nekako budu bliži Slobodanu Miloševiću nego vlastima u Crnoj Gori… Meni je zaista žao zbog svega što Vam se desilo. Nemam nikakvu dilemu da ste govorili punu istinu u tom dijelu. Ono što je meni sporno je da ste samo u vdije rečenice spomenuli moguće razloge, a ostatak vremena smo govorili o spremnosti da poginete za zajedničku državu, služenju u vojsci…”, kazao je.

On je dodao da treba da se rade nezakonite radnje u švercu, a da se priča opet svodi na to ko je bliži tadašnjem Beogradu ili Podgorici, te da su žrtva svi oni koji žele istinu.

Poslanik GP URA je pozvao da se imenuju svi sporni policijski službenici.

Laković je odgovorio da neće da radi posao tužilaštva.

Govoreći o vetingu, on je kazao da ga Albanija ima od 2016. godine, te da je poslije devet godina prečišćeno “oko 63 odsto sistema”.

Leković je istakao da, da je postojao veting, ne bi se desila afera “Tunel”, a šleperi cigareta ne bi, umjesto na spaljivanju, završili na drugom mjestu. Adžić je istakao da veting treba zakonski urediti.

Leković ga je pitao da li je supruga odbjeglog policajca Ljuba Milovića radila u MUP-u za vrijeme njegovg mandata, te da li je potpisao odsustvo, na šta je Adžić odgovorio da ne zna, ali da je siguran da je potpisao prekid radnog odnosa Miloviću. Poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Bogdan Božović je kazao da nije iznenađen što ANB nema podatke o ubistvu Duška Jovanovića i podsjetio na slučaj paljenja dokumenata nakon 30. avgusta. Kako je dodao, Lakovića je država izdala jer ga nije štitila dok je obavljao svoju dužnost. On ga je pitao da li je u posjedu snimaka koji dokazuju prijetnje njemu, koja je bila suštinska namjena Sedme uprave, te da li je u posjedu informacija da su pojedini kriminalci na platnom spisku MUP-a. Laković je kazao da je snimke proslijedio inspektoru Ramoviću tokom boravka u pljevaljskoj bolnici. Govoreći o sedmoj upravi, on je saopštio da je za njenog načelnika imenovan Daco Pejović koji je odbio, a zatim istjeran iz službe, te da je nakon njega iomenvoan Darko Beli Raspopović.

On je dodao da dokazom ne može potkrijepiti , ali da je čuo da su kriminalci imali policijske značke.

Zirojević je istakao da je, dok je Laković bio na funkciji u Baru, ta opština bila pod vlašću opozicije, kao i da su u tom periodu bila učestala prebijanja protivnika tadašnje vlasti.

“Da li ste bili jedan od onih koji su naređivali prebijanje liberala i SDP-ovaca? Podsjetiću i na pokušaj VJ da tokom NATO intervencije aktivira vojne efektive kako bi isprovocirala bombardovanje u luci Bar. Vi ste u javnosti prepoznati kao čovjek lojalan Miloševiću tada. Da li ste radili na tome da dođe do bombardovanja teritorije Crne Gore?”, pitao je.

On je istakao i da je sve što je danas rečeno, već moglo biti pročitano u medijima.

Laković je saopštio da se nije obraćao institucijama jer nije očekivao da DPS goni DPS, ali da smatra da ta partija učešćem u odboru želi da skine ljagu sa sebe.

Leković je ocijenio da je šverc cigareta bio “okidač svakog zla u Crnoj Gori”.

“Mene zanima ko je sve naredio. Lako ćemo doći do izvršioca”, istakao je poslanik Demokrata.

On je konsstatovao da dokazi o tome da su pripadncii Zemunskog klana bili zaposleni u MUP-u i dalje postoje u tom resoru.

Laković je istakao da su tzv. crne trojke bile podređene Sedmoj upravi čiji je šef bio Duško Marković, kodnog imena “radijator”.

Leković je istakao da je Duško Marković na odboru kazao da je upoznao nadređene sa svim što je saznao, te da je sistem iz 90-tih nastavio da postoji, a da je podmladak “sa šverca cigara prešao na šverc narkotika”.

Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ocijenio da se “nakupilo mnogo krivičnih djela”, pa je normalno da se u Skupštini formira Anketni odbor.

Laković je kazao da je uputio krivičnu prijavu protiv policajaca koji su omogućili Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću ulazak u Crnu Goru, a da ona nikad nije ugledaal svjetlost dana.

Lider i poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je kazao da je DPS omogućio rad odbora svojim učešćem.

Predsjednik Odbora i poslanik DPS-a Andrija Nikolić je podsjetio da je Duško Jovanović bio poslanik SNP-a 1998. godine nakon odvajanja te stranke od DPS-a, te da je Momir Bulatović u memoarima rekao da se formira novina koja “treba da razobliči crnogorski separatizam”.

“Tačno je da ubistva novinara imaju uvijek imaju političku pozadinu, pa bih mogao reći da sumnjam da ga je ubio neko ko je htio da našteti Crnoj Gori – da je destabilizuje i ugrozi referendum”, poručio je.

Knežević je rekao da svako može da sumnja, ali pitao da li je Srbija ubila “Raspopovića, Žugića, Bulatovića”.

Kako je dodao, Naser Keljmendi je saopštio u emsiiji da je finansirao nezavisnost Crne Gore.

Nikolić je pitao Lakovića zašto nije prijavio nadležnim organima lice koje je pokušalo da ga podmiti, kako to da predaje snimak inspektoru, iako je bio sukob na relaciji vojska-policija, a nije predao medijima, te odakle mu informacije o Sedmoj upravi, ako nije bio njen član.

Laković je odgovorio da je 40 godina proveo u policijskoj službi, pa da je upoznat sa djelovanjem Sedme uprave.

Govoreći o izjavi Mila Đukanovića kojom negira postojanje Sedme uprave, Nikolić je kazao da je u razgovoru sa njim zaključio da je nekadašnji predsjednik i premijer znao za nju pod drugim imenom.

“Vukašin Maraš je to specijalno odjeljenje pretvorio u upravu, a njeno ime je bilo Uprava za borbu protiv kriminala i terorizma. Kako su je oni zvali, to mogu da pričaju oni koji su bili akteri u tom sistemu”, poručio je.

On je dodao da je policija 1999. godina regrutovala rezervni kadar, te da je moglo promaći ko je sve primljen.

Kako je istakao, vjerovatno ni Spajić danas ne bi znao sistem rada u službi.

Nikolić se zahvalio Lakoviću i izrazio žaljenje zbog toga što ej pretučen, te je time prva tačka – saslušanje završeno.

On je dodao da je, u vezi druge tačke, uputio dopis Ministarstvu pravde, a u kom je tražio izjašnjenje da li se vode postupci u vezi sa nvim slučajevima koji su predloženi da budu predmet rada odbora – slučaj ubistva novinara i publiciste Saše Raonića, književnika Rajka Cerovića, direktora Radija Free Montenegro Miška Đukića, bombaški napad nakon predsjedničkih izbora 1998. godine, kao i napade na Dragana Bracanovića sa Cetinja i Milorada Mija Martinovića.

“Odgovori su dostavljeni i psroslijeđeni su Vam na uvid. Međutim, kako u odgovorima niej decidno navedeno, obavještavam Vas da sam ponovo uputio dopis ministarstvu pravde kojim sam zatražio da se izjasni o svakom pojedinačnom slučaju – da li mogu ili ne biti predmet rada ovog odbora”, saopštio je.

Knežević je kazao da ima već spremne predloge ko bi trebao biti saslušan, ali da želi da se konsultuje sa kolegama iz parlamentarne većine, ali i pozvao opoziciju da i oni daju svoje predloge.

Sjednicu pogledajte na linku ispod: