On je istakao da su se u Crnoj Gori dogodile zanimljive stvari koje se mogu završiti na različite načine.

“Moglo bi se pretpostavljati da će se Crnoj Gori, s jedne strane, dodatno demokratizirati, ali, s druge strane, da će u zemlji dodatno rasti radikalno klerikalističke snage koje bi mogle preuzeti kontrolu nad bitnim aspektima i države i društva – kazao je on. Kako objašnjavate taj paradoks da moderne snage obaraju diktatora, koji je na vlasti 30 godina, nalaze zajednički jezik sa SPC, kao i da SPC uspijeva da te ljude željne promjena izvede na birališta i inspiriše?

– Analogija je moguća sa Iranom 1979. U Iranu je svrgnut Mohamed Reza Pahlavi, koji je, poput Mila Đukanovića, godinama vladao tom zemljom i modernizovao Iran u sekularnom smislu. On je vladao krajnje autoritarno i produbljivao je socijalnu nepravdu. Bunt su vodili mladi ljudi, ali su se oni udružili sa konzervativnim dijelom zajednice, koja je bila nezadovoljna sekularizacijom i modernizacijom Irana. Konačan rezultat je – Homeini. To je model koji, ne nužno, ali vjerovatno može biti ključ daljeg razvoja događaja u Crnoj Gori. To, dalje, ne znači da će Amfilohije Radović imati formalno poziciju vrhovnog i državnog vođe, ali je prilično vjerovatno da će njegova kao i pozicija njegovih nasljednika neupitno, ne samo moralno, već i kada je riječ o političkom autoritetu, biti pitana o svemu. Crna Gora neće imati u perspektivi nikakvog Vučića ili Dodika nego će imati jednog Homeinija u manje ektremnom smislu nego što je slučaj u Iranu.

To što je CG članica NATO, odnosno trenutna najbrža u regionu na putu evropskih integracija, ne znači mnogo u tom smislu.

Crna Gora može postati članica NATO i EU, a da na vlasti budu populističke snage. Vidim značajnu tendenciju i demokratski kapacitet sastava buduće koalicije na vlasti, a pitanje je zrelosti crnogorskih građana da li će na budućim izborima, koji bi mogli biti istovremeno sa predsjedničkim, veću i značajniju poziciju dobiti – Dritan Abazović. Ili će krenuti putem autoritarnog i populističkog uređenja.

Koliku snagu u usmeravanju tih procesa imaju kapitalizam, tokovi novca, investicija…?

Zapadne zemlje zanima investiciona klima. Tolerisaće se svaka vlast koja će obezbijediti da investicije rezultiraju odgovarajućom profitnom stopom. Ko god bude u stanju garantovati oplođivanje kapitala i neometano iznošenje profita iz zemlje, imaće podršku tih centara. Prilično zanimljiva i indikativna pojava je bivši Reis Mustafa Cerić, koji je pozvao bošnjačku stranku u Crnoj Gori da se prikloni budućoj koaliciji na vlasti. Ako bi se to dogodilo, to bi bilo problematično, jer Dritan Abazović onda ne bi bio presudan jezičak na vagi, već bi ta nacionalistička grupacija mogla računati na rezervne glasove grupacije bošnjačke stranke. Ta poruka Mustafa Cerića indikativna je zbog toga što u njegovoj pozadini stoji bojazan Erdogana da će turske investicije biti ugrožene. To je poziv na lojalnost novim vlastima samo da bi se osigurao profit koji bi trebalo da rezultira turskim investicijama u Crnoj Gori.

Da li je u Crnoj Gori pobijedio veliko srpski projekat?

Tu bih bio oprezan. Sasvim je sigurno da je deo buduće vlasti bio inspirisan veliko srpskim projektom. Čini se, međutim, da to nije bilo od odlučujuće važnosti, već je to bila uloga Amfilohija Radovića.

Kako vidite interpretacije da Milo Đukanović i Aleksandar Vučić fingiraju konflikt, a u stvari ih spaja zajednički biznis i koruptivne radnje. Takođe, pretpostavlja se da nijednom diktaturu ne ide u korist da drugi diktator padne sa vlasti.

To jeste realnija opcija, iako se tu radi o spekulacijama. S druge strane Amfilohije nije eksponent države Srbije, već je autonoman faktor. Njegove pozicije bi se mogle navesti kao liberalniji velikosrpski projekat. On je bio jezičak na vagi za obaranje vlasti Đukanovića, ali i malo više od toga. Da se radilo samo o njemu, vlast Mila Đukanovića bi opstala. Došlo je do sinergije različitih nezadovoljstava. Treba biti pomalo oprezan jer to što Amfilohije nije danas apsolutno dominantan ne znači da budući razvoj događaja do toga ne bi mogao da dovede. Hominizacija Crne Gore, to nije nužno, ali taj proces jeste jedan od mogućih scenarija razvoja situacije.