Vlada zakamuflirala istorijski kontinuitet

Vlada Crne Gore objelodanila je juče Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjerosipovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i, kako su ranije prenijeli mediji, iz člana 24, kojim se definišu uslovi i način uvođena vjerskih organizacija u evidenciju, uklonjena je odrednica „po svom istorijskom kontinuitetu“, ali suština je ostala ista, piše Pobjeda.

Izmjene i dopune Zakona urađene su, navjerovatnije, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja svojevremeno jedina nije prihvatila taj dokument i on je sada prilagođen njenim interesima, kako je bilo i najavljivano.

Registracija
SPC nikada nije registrovana u Crnoj Gori, to i sada odbija, pa će na temelju izmijenjenog zakona u „pravni život“ Crne Gore ući, ne kako je bio prvobitni plan – po osnovu „istorijskog kontinuiteta“ – već kroz evidenciju, a evidentiraće je ministar koji je bio – član pravnog tima SPC.

Ipak, „istorijski kontinuitet“, koji SPC uporno pokušava da nametne kao “državna crkva” u Crnoj Gori – kako bi eliminsala istorijski fakticitet postojanja Crnogorske pravoslavne crkve koja je egzistirala u svim državotvornim oblicima naše zemlje, zaključno sa Knjaževinom i Kraljevinom Crnom Gorom, i da se, u krajnjem, ona ustanovi kao „državna crkva“, ostao je zakamufliran u članu 24.

SPC će biti registrovana u Crnoj Gori i iz te pozicije nastaviti bitku za dokazivanje „istorijskog kontinuiteta“, nastavljajući da opstruira Crnogorsku pravoslavnu crkvu i gazduje crnogorskom crkvenom imovinom.

U suštini, ustupak na koji je pristala SPC je mamac kako bi nova vlast u Crnoj Gori obezbijedila da izmjene Zakona budu usvojene, jer je pravljen pritisak na poslanika Građanskog pokreta URA u Skupštini, Cetinjanina Filipa Adžića da ga ne podrži.

Iako izmijenjeni zakon još nije ni usvojen, iz Vlade su već najavili da će se raditi novi, tako da će SPC, sada iz pozicije registrovane vjerske zajednice „istorijski kontinuitet“ pokušati da vrati u zakon.

Izmjenama Zakona u članu 18 uvodi se novi režim registracije i evidencije i uveden je pojam jedinstvene evidencije, tako da bi, sudeći prema navodima ovog člana, vjerske organizacije koje su registrovane ili evidentirane morati ponovo da prođu taj proces, iako su to već učinile prije svega nekoliko mjeseci.

SPC je, za sada, svoj cilj ispunila: ući će u pravni sistem Crne Gore, bez obaveze da se registruje, a pravni subjektivitet će joj prepoznati i priznati dojučerašnji pravni savjetnik, sada ministar pravde i tako će dobiti svojstvo pravnog lica.

Tako je nova Vlada omogućila Srpskoj pravoslavnoj crkvi – koja nikada u Crnoj Gori nije stekla status pravnog lica kroz ovaj konfuzni član 24 – da samo na bazi prijave stekne to svojstvo.

Na bazi kojeg pravnog akta će im ministar priznati to pravo, biće poznato kada zakon stupi na snagu. Jedini dokument koji ukazuje na pravni subjektivitet SPC u Crnoj Gori je Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz 1929. godine („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929).

Prije toga, ova crkva nije postojala u pravnom životu naše zemlje, iako je ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 1921. godine ukinuta Autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, dvije godine nakon aneksije Crne Gore i njenog nasilnog pripajanja Srbiji.

Prije 1929. ne postoji pravni akt na osnovu kojeg se Srpskoj crkvi može priznati pravni subjektivitet.

Javna rasprava
Ministar Leposavić je u obrazloženju razloga zbog kojih nije sprovedena javna rasprava o izmjenama zakona, naveo da saglasno članu 97 stav 2 tač. 2 i 3 Zakona o državnoj upravi nije bilo potrebe za njom „jer je obim izmjena i dopuna takav da se njima ne narušava osnovni koncept zakona, a postoje i vanredne i hitne okolnosti usljed kojih je potrebno izvršiti izmjene i dopunevažećeg zakona“.

Dalje ministar tvrdi da su uprkos tome obavljene konsultacije sa „tradicionalnim crkvama i vjerskim zajednicama, novoosnovanim crkvama i vjerskim zajednicama, kao i onima koje su da državom potpisale temeljne ugovore“.

Oba navoda ministrovog obrazloženja su netačna.

Član 97 Zakona o državnoj upravi ne postoji, jer ovaj zakon sadrži – 91 član?! Osim toga, nije istina i da su obavljeni razgovori sa svim vjerskim zajednicama koje je Leposavić naveo u obrazloženju – Crnogorska pravoslavna crkva nije dobila poziv za razgovor.

Javnost do danas ne zna s kim je ministar, osim sa predstavnicima Islamske zajednice, Katoličke crkve i Jevrejske zajednice razgovarao, mada je i njima samo uručio gotov tekst izmjena zakona i tražio da se izjasne za dva-tri dana?! Dijaloga nije bilo, a uvažena je jedino sugestija da se u članu 35 stav 1 poslije riječi „zadužbina“ doda i riječ „vakuf“, što je tražila Islamska zajednica.

Vlada je saopštila da se izmijenjenim zakonom „preciziraju pravila o upisu vjerskih zajednica u Jedinstvenu evidenciju, obezbjeđuje pravna izvjesnost i sigurnost i uklanjaju one diskriminatorne i neustavne odredbe kojima su direktno i grubo ugrožena prava i interesi vjernika, ali i mir i sigurnost cjelokupnog društva, uz, istovremeno, priznanje i zaštitu stečenih prava i ravnopravnosti svih crkava i vjerskih zajednica u Crnoj Gori“.

Dodali su i da se ovim dokumentom „uvažavaju i društvene i vjerske karakteristike Crne Gore“.

Usred Evrope jednom narodu oduzeto pravo da je narod
Iz Crnogorske pravoslavne crkve juče su saopštili da nije tačna izjava predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da su za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti konsultovane sve vjerske zajednice.

“Samo je tačno da njegova Vlada nije građanske nego radikalno svetosavske orjentacije. Napanula je na sve što je Crnogorcima sveto: državu, Crnogorsku crkvu i kulturnu baštinu. Namjerava da izmjenama Zakona utemelji pravni osnov da se dobar dio crnogorske teritorije sa cijelom pravoslavnom kulturnom baštinom uzakoni na Srbiju i radikalizovao je rat protiv Crnogorske crkve”, poručili su oni.

Upozoravaju da se „usred Evrope“ ovakvim izmjenama zakona „cijelome jednome narodu odriče pravo da je narod, domicilnoj Crnogorskoj crkvi egizstencija u sopstvenoj državi, a državi pravo da je suverena na cijeloj teritoriji“.

“Apelujemo na odgovorne da ne podstiču zlo za tuđu korist i tuđe interese i da nerazumne urazume. Sila Boga ne moli a Bog silu ne voli, a mi ćemo nositi svoj krst do sudnjega dana, jer su Bog i pravda na našoj strani i pobijedićemo”, poručili su iz CPC.