Vlahović: Postojanje Crne Gore za neke je i dalje neprihvatljivo

Sagovornik Danasa ističe da je puno učinjeno, ali da su, takođe, kaže, propuštene mnoge šanse – u sva tri pomenuta segmenta crnogorskog društva.

„Ulazak u NATO je nesumnjivo veliki uspjeh, čije pozitivne efekte vidimo i u sadašnjoj situaciji“, ukazuje Vlahović i dodaje da „upravo prisustvujemo budućim izazovima“.

„Oni se prevashodno tiču činjenice da se Crna Gora s mukom i uz rizike, koji se odnose na očuvanje naše stvarne nezavisnosti, suočava sa nacionalizmom i svetonazorom kojima su postojanje Crne Gore i autentičnog crnogorskog identiteta i interesa, i na nacionalnoj i na državnoj ravni, neprihvatljiva stvarnost, koju treba mijenjati, milom ili silom. Nova vlast vodi Crnu Goru na način koji direktno ugrožava vrijednosti zajedničkog života građana različitih vjera i nacija, odnosno sami građanski koncept društva“.

Dodaje da se to radi, između ostalog, pod snažnim uticajem srpske crkve i pod firmom „nacionalnog pomirenja“, što je, kako upućuje, „benigni naziv za program potiranja crnogorskog identiteta i za antagonizaciju prema onima koji ne pripadaju, kako ti ideolozi kažu, ‘našem narodu’. Nacionalistima, takođe, uvijek smetaju manjine, pa je i to sada veliki ‘izazov’. Na sceni je i pokušaj revizije istorije: o vremenu poslije Prvog svjetskog rata se ne smije govoriti“.

Razlozi za to su, tvrdi, jasni, i kada je riječ o crnogorskoj državnosti, ali i o crnogorskoj crkvi.

„O Drugom svjetskom ratu imamo, kako se to moderno kaže, stari/novi „narativ“ – đe su četnici tobože borci za slobodu, a 9. maj neprijatni datum koji ima, kako misle u aktuelnoj vladi, „političku konotaciju. Na kraju, u vezi tragičnog jugoslovenskog sukoba, vidimo napor da se ne govori o masovnim ratnim zločinima, o srebreničkom genocidu, o jamama i hladnjačama punih leševa“.

„Dakle, naš osnovni nacionalni i državni izazov u budućnosti“, navodi Vlahović, „jeste potreba za istorijskim kompromisom – da je Crna Gora naša jedina država i da treba da ostane nezavisna i suverena – a ne nekakvo ‘nacionalno pomirenje’, koje bi se zasnivalo na brisanju i izvrtanju istorije. Nema i ne može biti pomirenja zasnovanog na laži“.

* Vjerujete li da je Crna Gora prva naredna članica EU ili će proces evrointegracije Zapadnog Balkana ipak biti sproveden u paketu?

– Ne znam da vam odgovorim na to pitanje. Po svim parametrima – Crna Gora je otvorila sva poglavlja, kao što znate – mi smo najbliži članstvu. Bar bi tako trebalo da bude. Nedavno sam pisao za našu Pobjedu o tome da je očigledno da u Evropi sada, sve jasnije, preovladava stav da treba svi zajedno da uđemo, što sve zemlje regiona stavlja na mjeru najgoreg i najsporijeg među nama. I još gore od toga, Srbija se, u nekim krugovima, projektuje kao lider tog projekta. Bolje znate od mene koliko je Srbija otvorila poglavlja, a još i više koliko je izvjesno i izgledno rješavanje odnosa Srbije i Kosova. Da li je Srbija istinski zainteresovana za članstvo u EU, posebno je pitanje. Takve projekcije mogu završiti vrlo nepovoljno po sve nas na Zapadnom Balkanu – da članstvo u EU ostane samo pusta želja. To je opasnost sa kojom se suočavamo.

* Ocijenili ste da je Temeljni ugovor sa SPC pravno i pravno-politički problematičan, te da je osnovni razlog žurbe – novac. Možete li da pojasnite?

– SPC nema kapacitet da potpiše taj ugovor. Ukoliko se on potpisuje sa nekim iz Srbije, onda je to akt međunarodnog prava, koji, kao takav, suspenduje primjenu novog, izmijenjenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ne mogu da zamislim da to neko u ime države Srbije potpiše u ime srpske crkve. Ukoliko se, sa druge strane, učesnici u ovoj raboti opredijele da potpisnik bude Mitropolija, onda je to akt unutrašnjeg prava, koji mora biti usaglašen sa pomenutim Zakonom. Jedino postoji sitnica: SPC nije registrovana u Crnoj Gori – samo u Crnoj Gori – i odbija da to učini, tako da se tu otvara i pitanje kapaciteta Mitropolije da stavi potpis na taj ugovor. Sada je jasno da postoje problemi i oko samog sadržaja. O čemu se radi, nije poznato javnosti, jer se cijeli proces vodi iza zatvorenih vrata. A novac jeste značajni faktor, veliki su i neoporezovani prihodi koje ostvaruje srpska crkva u Crnoj Gori, pa je trka zbog te kese očigledna.

* Zahtjev premijera Krivokapića za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića zbog sporne izjave o Srebrenici je, ocjenjuje se, veliki „kamen spoticanja“ za aktuelnu vlast. Pošto su poslanici parlamentarne većine iz Demokratskog fronta ranije najavili da neće podržati taj zahtjev, čini se da bi predlog premijera u parlamentu mogao da prođe samo uz glasove poslanika opozicione DPS, čemu se protive Demokrate Alekse Bečića. Vjerujete li da će u konačnici ministar biti smijenjen?

– To se na našem, crnogorskom jeziku kaže „o jadu su se svome zabavili“. Nema među tim ljudima značajne razlike u razumijevanju ratova na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno ne u spremnosti da osude ratne zločine i ratne zločince. Taj ministar je bio iskren, pa je rekao ono što je, u njegovu odbranu, kasnije saopštila i Vlada, pa i sam premijer. Viđećemo što će biti i kako će izvesti tu smjenu. Retorika Demokrata je tragikomična. Zapravo, ona je dominantno tragična i, pardon, neinteligentna, jer oni prvenstveno gledaju kako će glasati DPS?! Dakle, ako DPS i svi normalni ljudi, na primjer, kažu da su Aušvic i Jasenovac bili djelovi velikog genocida, ili da je četnički pokolj u Foči, tokom Drugoga rata, ratni zločin, onda će Demokrate glasati protiv? Ili će biti „mudro“ uzdržani?

* „Srpski svet“ je često spominjan termin u posljednje vrijeme, a nerijetko se ocjenjuje da Đukanović i Vučić rade u dosluhu te da obojica vešto igraju na kartu identiteta. Sa druge strane, neki upućuju na pokušaje miješanja Srbije u unutrašnje stvari u Crnoj Gori. Kakav je vaš stav?

– Iskreno, ne razumijem tu „teoriju zavjere“. Dakle: Vučić „vješto igra na kartu identiteta“ tako što je ogromni dio srpskih medija, i u Srbiji i van nje, srpski zvaničnici, srpske službe i agencije, srpske kuće i matice, političke stranke pod njegovim uticajem, uniformno i unisono napadaju, posebno posljednjih godina, koje su prethodile našim izborima od 30. avgusta, a to nastavljaju i sada – uz političko i ukupno destruktivno djelovanje SPC – i to je sve tajni dogovor sa Đukanovićem? Pretpostavljam da je dio te ingeniozne zavjere i to što se dva predsjednika nisu susrela na Brdu kod Kranja. Zavjerenički, nema što! Ili se dešava sasvim drugi proces, koji treba pokriti tim tabloidnim „objašnjenjem“?

* U opticaju je bilo nekoliko navodnih non-pejpera o prekrajanju granica na Balkanu. Ko profitira na ovakvim političkim idejama i koliko se Zapad u stvari zadovoljava „stabilokratijama“ budući da je izostala jasna reakcija?

– „Non-pejperi“ zaista postoje. U nekima se jasno sugeriše razgradnja, tj. uništenje i komadanje Bosne i Hercegovine, što znači crtanje novih granica, „zamjene teritorija“ i „razmjene stanovništva“. Ti nezvanični dokumenti zapravo govore o napuštanju evropske perspektive za Zapadni Balkan i dopuštanje da se ostvare velikodržavni projekti. To bi, vjerovatno, trebalo da vodi i tezi ili predlogu Vučića o „razgraničenju sa Albancima“. Treba li da objašnjavam što to tačno znači i kuda bi to vodilo. Današnja EU je u krizi koja se vrlo negativno reflektuje na njen interes za proširenje i za samu mogućnost proširenja. Sticaj loših okolnosti i negativnih trendova je opasan za sve nas, iako, kako vidimo, mnogi srpski političari mjerkaju teritorije, zaboravljaju genocide i prisvajaju druge narode i tuđe istorije. I još treba da budu, kao takvi, lideri proširenja EU na Zapadni Balkan?

Ko profitira? Tu dobit treba tražiti na istim adresama koje profitiraju od neregistrovane i nekontrolisane djelatnosti srpske crkve u Crnoj Gori. Tu je i ključ cijele situacije, ali i projekcija mogućeg scenarija. Činjenica da na posljednjem samitu Brdo-Brioni procesa princip nepovredivosti granica nije prihvaćen kao zajednički stav je alarm za sve koji na Balkanu misle dobro i sebi i drugima. A ima i takvih, znate. Istina, sada smo u blagoj manjini, ne samo u Crnoj Gori.

* Kako vidite kohabitaciju na relaciji predsjednik – Vlada? Smena nekoliko ambasadora, po nalogu nove vlasti u Podgorici, među kojim ste i vi, sagledavana je kao prvi test te kohabitacije.

    – Kohabitacija nije termin koji znači da predsjednik mora da prihvati sve što od njega traži ili što odluči Vlada. Svako ima jasno definisana ustavna ovlašćenja. Pri tome, odnos u Skupštini je 41:40, što upućuje da imamo „tanku“ većinu i „ogromnu“ manjinu, da iskoristim rječnik koji su koristili neki opozicionari prije posljednjih izbora. Mislim da je prvi i najvažniji test kohabitacije uslijedio u danima poslije izbora, kada su mnogi bili iznenađeni što nije došlo do nekakvog loma i sukoba. Taj test je Crna Gora položila.