Video
Sadržaj razgovora predsjednika SAD i Rusije Donalda Trampa i Vladimira Putina ni posle dvije nedjelje nije objelodanjen, ali nedavni potezi dvojice lidera nagovještavaju da su možda razgovarali o ulozi i ambicijama NATO i da su krenuli ka preraspodjeli ravnoteže moći koja bi trebalo da zabrine i Evropljane i Amerikance, piše Vol strit džurnal (Wall Sreeet Journal).
Preporučeno
U autorskom tekstu “Tramp, Putin i pitanje Crne Gore” bivši američki ministar pravde Majkl Mukasi navodi da bez obzira na različite spekulacije Amerikanci u najmanju ruku moraju ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani.
Autor podsjeća na Trampovu izjavu o “maloj i agresivnoj” Crnoj Gori koja bi mogla da počne treći svjetski rat i pita se otkud je Crna Gora pala Trampu na pamet kad ranije nije pokazivao zabrinutost za tu zemlju, pa čak ni da zna gdje se nalazi.
Sa druge strane, dodaje se, ima puno dokaza da je Rusija zabrinuta zbog ulaska Crne Gore u NATO.
Kremlj je obećao da će uzvratiti Alijansi još 2015. kada je prvi put o zvanično ponudila Crnoj Gori članstvo, podsjeća autor teksta i ukazuje da visoki ruski zvaničnici navode da su prijemom Crne Gore članice NATO prekršile dogovor o neširenju Alijanse na istok, postignut za vrijeme predsjednika Džordža Buša starijeg.
Obećanje NATO da se neće širiti nikad nije bilo obavezujuće, navodi autor i dodaje da je trebalo da se odnosi na Istočnu Njemačku ali je postalo nevažno 1990. kada je Njemačka ponovo ujedinjena.
Međutim to nije zaustavilo ruske obavještajce da teoretišu da bi Crna Gora mogla da bude podstrekač trećeg svjetskog rata, kao što je susjedna Srbija bila za Prvi svjetski rat, piše u tekstu Vol strit džurnal.
Ta briga možda nije bila poznata Trampu ali je svakako poznata Putinu, karijernom obavještajcu, navodi autor i dodaje da je u Helsinikju ruski predsjednik imao motiv i priliku da pokrene pitanje Crne Gore.
Putinove akcije posle samita takođe su pokazale obnovljenu agresiju prema transatlantskoj solidarnosti, ali na drugom frontu. Dan pošto se sastao s Trampom u Helsinkiju Putin je ostao na bilateralnom sastanku s predsjednikom Finske, zemlje koja je dugo podijeljena između uticaja Rusije i Zapadne Evrope.
Iako Finska nije ušla u NATO ona ipak sve više sarađuje s Zapadom oko odbrane i u maju se posvetila novom strateškom partnestvu s SAD i Švedskom. U svijetlu toga vjerovatno je da je Putin iskoristio svoj produžen boravk u Helsinikiju da ubijedi Fince da je Tramp njemu nagovijestio da nije spreman da osporava ruske ambicije u Evropi, navodi se.
Ipak, kako se dodaje, ovo su spekulacije i moguće je da je dvosatni razgovor Trampa i Putina bio bezazlen i da su razgovarali o golfu i unucima i da ono što je s Trampove strane izgledalo kao oslobađanje Rusije od odgovornosti bila samo jezička omaška a trebalo je da bude snažna optužba na račun Rusije.
Ali, dodao je autor, Amerikanci moraju bar ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani.
Srećom ta šteta će moći da bude popravljena velikim ponovnim obavezivanjem na suprotstavljanje ruskoj agresiji, navodi se u tekstu i dodaje da politika Trampove administracije, nasuprot njegovim nedavnim izjavama, već pruža čvrstu osnovu za takvu strategiju.
Autor navodi da je za razliku od svog prethodnika Tramp poslao oružje u Ukrajinu kao pomoć u otporu ruskom otimanju teritorije, a to treba i da se nastavi.
Takođe, iako je predsjednik SAD nagovijestio da su zajedničke vojne vježbe previše skupe i nedovoljno efikasne bilo bi korisno da se sprovode češće i sa više vojnika radi zaustavljanja Rusije i ohrabrivanja američkh saveznika, a SAD bi trebalo da ubrzaju i ponovnu izgradnju Atlantske flote kako bi se suprostvaile rastućem ruskom prisustvu u vodama kod istočnih obala SAD.
A, kako bi se SAD osvetile za rusko miješanje u izbore na način koji bi privukao pažnju nekadašnjeg oficira KGB Vladimria Putina, FBI bi trebalo da razmotri da ruske obavještajce stavi pod dvadesetčetvoročasovni nadzor kao što Rusi redovno rade sa američkim personalom u Moskvi.
Ti koraci bi pokazali američkim evropskim saveznicima Putinu da su SAD glasnije na djelu nego na riječima.
Izvor: Beta
