“Bivšu vlast krasile su dvije osobine: bila je moralno i emocionalno defektna. Prva se izjutra očituje na kružnome toku na ulazu u Cetinje. Stotine Cetinjana, i to onih koji su devedesetih godina prošloga vijeka spašavali čast države, utemeljili ideju suverene Crne Gore, i tu istu vlast, prvi put 1998. i konačno 2006. godine, s ulice izdigli u državnike, izjutra stopiraju prema Budvi i Podgorici.
U ova dva grada zarađuju ljeb u znoju lica svoga. Za dobro koje im je cetinjska omladina svojevremeno učinjela, nezahvalna administracija vratila im je zlom, dovodeći, ne samo tu omladinu, nego cijelo Cetinje u stanje socijalnoga očaja, i prinudila ih da ljeb traže van Cetinja. Druga je vidljiva u narodnim kuhinjama koje drži Beogradska patrijaršija, u kojima se oko podne širom zemlje hrane hiljade siromašnih građana, koji se ne mogu sami prehraniti.
Samo bezosjećajna administracija to može sebe dozvoliti, da svoje siromašne građane koji se od gladi sa životom dijele, na takav način prezre. Naravno, još neobrazovana i glupa pametne savjete nije primala. Mnogi od njih podsjećali su na efendiju iz jednoga bosanskoga vica. U njemu, mali Bosanac śedi pored puta s ćitapom (knjigom) u rukama. Nailazi efendija sa čalmom, i mali ga pita da mu pročita što piše u ćitap. Efendija odgovara da ne zna čitat. Na to će mali zabezeknut: “Efendija s čalmom a ne zna čitat”. A efendija će: “Evo ti čalma, pa ti pročitaj”. Nosili su “čalmu” ali nijesu znali “čitat” – od malih ljudi nijesu se mogla očekivati velika djela.
A onda su ih ti prezreni Crnogorci i građani koje hrani Beogradska patrijaršija, s najmanje deset hiljada glasova, ili dva, a prije će biti tri mandata data onovremenoj opoziciji, u avgustu prošle godine, poslali u opoziciju. Nije bivša bezgranično ambiciozna administracija bila samo moralno i emocionalno defektna nego i umišljena i podla. Bila je umislila da Srpsku crkvu preoblikuje u Pravoslavnu njoj lojalnu, a Crnogorsku dovede do propasti, da isčili.
Premudra vlast morala je da zna da Srbija i Rusija ni po koju cijenu neće dozvoliti da Srpska crkva, njihov strateški partner u Crnoj Gori, zemlji od strateškoga interesa za njih, ne bude u njihovoj funkciji. Sem, ukoliko Crna Gora ne izraste u velesilu, i stane uz bok, Amerike, Rusije i Kine. Zato je podlački podrivala autoritet Crnogorske crkve, svodeći povjerenje javnosti u nju s 34,5% 2004. na 12% 2020. godine, istovremeno joj dodjeljujući mjesečno mizernih 4.200 eura pomoći, i to je sve.
A Srpskoj crkvi je za deset posljednjih godina dodijelila 14 miliona eura i na nju prepisala skoro sve crkve i manastire i crkvenu kulturnu baštinu. Kreirala je bivša administracija i lažni fejsbuk profil vladike Mihaila na kojem mu se izrugivala, da bi urušila i njegov autoritet, i na sve naše molbe da ga ukloni, ostajala je nijema. S ruke, zbog sinekura, bili su im mnogi beznačajni politički, kulturni i javni radnici, koji su naplatili “krv i znoj moje generacije”, neki čašćeni i s najvišim državnim priznanjima.
Na koncu, u junu mjesecu prošle godine, na sastanku sa opštinskim vlastima, posredstvom jednoga građanina kojemu tu nije bilo mjesto, prevarno je odložila dodjelu placa za izgradnju saborne crkve, umjesto za jul za septembar mjesec prošle godine. A onda je sve uradila da odluku ne donese pravoremeno, prije konstituisanja nove Vlade. Ni sad, iako je donijela odluku, koju doduše osporava Vlada, ne pokazuje interes da nam ga prenese u vlasništvo.
Tako administracija namjerno i podlo podriva inicijativu za izgradnju crnogorske Saborne crkve, oko koje bi se okupljali i krijepili Crnogorci u ovo zlo vrijeme. Umišlja, ovoga puta da će se Crnogorci okupljat oko nje i njene “šuplje ideje” evropskih vrijednosti.
Odnedavno je Crnogorska crkva koja ima četvoricu vladika i 22 svještenika, đakona i ipođakona, odlukom nova Vlade, ostala i bez tih bijednih 4.200 eura mjesečne pomoći. Stoga se vladika Mihailo apelom obratio za pomoć Crnogorcima u zemlji i dijaspori. Odaziv je takvih razmjera da smo ganuti. Stotine ljudi, pripadnika sve tri vjere, odazvali su se na vladičin apel, i uplatili novčanu pomoć, na kojoj im blagodarimo.
Na isti način se bivša administracija odnijela i prema crnogorskim naučnim i kulturnim institucijama. Nijedna od njih: Matica crnogorska, DANU, PEN i Fondacija “Sveti Petar Cetinjski” ne raspolaže ni s kvadratnim metrom sopstvenoga prostora, dok je Matica srpska, u sred Podgorice, s dozvolom vlasti, sagradila velelepnu palatu – Srpsku kuću.
U zdravlje Amerike, koja nas je spasila od beogradskih siledžija i uvela u NATO, Njemačke koja nas je monetarno zaštitila i Hrvatske koja je za crnogorski suverenitet učinjela toliko da joj se nikada ne možemo odužiti, dosad nijesmo završili u “sirijskome scenariju”.
Preporučeno
Stevo Vučinić
Video