Video
Ogromna je i neoprostiva krivica DPS vlasti, ističe prof. dr Ilija Vujošević, što u Crnoj Gori još nijesmo regulisali pitanje položaja vjerskih zajednica.
“Ogromna i neoprostiva. U ovakvim strateškim poduhvatima tajming je često od presudne važnosti. U našem ličnom, pa i u životu države, skupo se plaća hamletovska neodlučnost, kada nećemo nešto uraditi kad možemo, pa ne možemo kad hoćemo. Tu ne pomaže naknadna pamet”, rekao je Vujošević.
On je istakao da je mitropolit Amfilohije za razliku od DPS vlast imao jasne ciljeve pred sobom ali i inteligenciju i posvećenost da ih realizuje.
“Dok je ova vlast meandrirarala u izboru političkih ciljeva, mitropolit Amfilohije je imao jasne ciljeve i nespornu inteligenciju i posvećenost da ih ostvaruje. Po ličnom autoritetu izdigao se iznad brojnih snisishodljivaca u vrhu i po dubini institucija i tako postigao moć da negira i sami pravni poredak “fildžan“ države. Očigledni simbol njegove premoći stoji na vrhu Rumije”, istakao je u intervjuu Pobjedi prof. dr Ilija Vujošević.
Koje to pravo, postavlja pitanje Vujošević, „nemaju Srbi (koji toliko insistiraju na svojoj ugroženosti) koje ja kao Crnogorac imam“?
“Za to moje ekskluzivno pravo ne znam. Da znam, uvjeravam ih da bih se borio da mi to pravo bude uskraćeno, dok ne bude i njima dato. I obrnuto pitanje: da li postoji neko pravo koje ja kao Crnogorac faktički nemam, a koje tobože ugroženi Srbi u Crnoj Gori ekskluzivno uživaju? Postoji. Navešću samo jedno. Pravo na otvorena vrata u preko 600 crkava i manastira svete Crnogorske crkve mojih predaka”, poručio je profesor Vujošević.
Na pitanje da li je pozivanjem na protestne litije, kao i time što još nijesu procesuirali ustavnu inicijativu koju su najavili povodom Zakona, SPC procjenjuje da će vlast pokleknuti pod pritiskom okupljanja naroda, on je rekao da o suštini svog crkvenog bića SPC je lojalna državi matici Srbiji.
Preporučeno
“Svetosavlje je klerikalno bogoslovlje koje sakralizuje srpsku naciju i teži da viši i niži crkveni kler preuzme odlučujući uticaj u zemlji. Nedovoljno nacionalno osviješćena državna uprava, i sama došla na talasu te mitologije, dopustila je Srpskoj crkvi da se ponaša kao moćan feudalac, čak više nego u njenoj matičnoj državi. Dok je ova vlast meandrirala u izboru političkih ciljeva, mitropolit Amfilohije je imao jasne ciljeve i nespornu inteligenciju i posvećenost da ih ostvaruje. Po ličnom autoritetu izdigao se iznad brojnih snisishodljivaca u vrhu i po dubini institucija i tako postigao moć da negira i sami pravni poredak „fildžan“ države. Očigledni simbol njegove premoći stoji na vrhu Rumije. Naša država pred njim stoji kao onaj ljubavnik u pjesmi: „Ti mi ne možeš toliko zapovijedati, koliko sam ja spreman da ti se pokoravam“. Na razne adrese vlasti smo tri decenije na to uzaludno upozoravali, ali je najčešći odgovor sa prve adrese bio da se radi o „kvaziintelektualnim trućanjima umišljenih i eskluzivnih Crnogoraca“. Kako sam daleko od centara moći jedne ili druge strane, neću spekulisati u procjenama kako će se ovo završiti: rušenjem vlasti, ili temeljnim ugovorom. Ali zbog Crne Gore, a ne zbog vlasti, bogu se molim da to bude ovo drugo”, rekao je on.
