Video
“I te 1989. je kao i ove 2020. godine bila potrebna promjena. I tada i sada ona je realizovana na identičnoj ideološkoj matrici velikosrpskog nacionalizma. I tada i sada je raison d’ etre i suština procesa bila, ne neophodna demokratska tranzicija već reinkarnacija najvećeg zla i prokletstva na brdovitom Balkanu – velikodržavnog nacionalizma. To danas vide i politički slijepci ali posljedice time nijesu manje”, ističe Vujović.
Prema njegovim riječima, i tada i sada su se konci vukli iz susjedstva – političkog centra ove pošasti.
“I tada i sada su tom procesu nesebičnu i veliku pomoć pružili zabludjeli građanski akteri koji su, i tada i sada, nakon jednokratne upotrebe vrlo brzo odbačeni kao nepotreban teret. I tada i sada je nakon takvih promjena nastupio ideološki i vrjednosni mrak. Tada je slijedio, znamo svi, baš na matrici te i takve politike i promjene krvavi raspad bivše nam velike zajednice”, dodaje Vujović.
Danas, ocjenjuje Vujović, taj raspad na svim poljima ide u relativno mirnodopskom ambijentu.
“Ipak da Crna Gora nije uhvatila posljednji voz za NATO, danas bismo vjerovatno imali Crnu Goru kao “malu Ukrajinu”, kako je to s neskrivenom egzaltacijom u proročkoj aspiraciji izrekao jedan od vjerskih vođa ove “demokratske promjene””, kaže Vujović.
Mi ćemo se, tvrdi Vujović, ovog starog-novog mraka, nema dileme, osloboditi jer ta divlja, primitivna i destruktivna političko-ideološka paradigma, pored svih tih negativnih atributa ima i jedna pozitivan – predodređena je da bude poražena.
“Kako 1941-45., tako i 1991-95. Naravno, to se neće desiti samo od sebe i to jeste posebna, u ovom trenutku vjerovatno i najvažnija tema”, dodaje.
A kada se desi, pita Vujović, šta ćemo uraditi da nam se 1989. i 2020. opet ne dogodi?
Preporučeno
“U tome leži ključ dugoročne opstojnosti crnogorskog društva i države čija državotvorna politička elita u posljednjih više od 100 godine (kralja Nikole, komunista i ova manje više aktuelna) nije uspjela da uspostavi demokratsko – institucionalnu – identitetsku branu hegemonističkim nasrtajima koji su bili, jesu i biće naša egzistencijalna prijetnja. Jer sve ovo što nam se dešava je, u značajnoj mjeri, posljedica svega onoga što smo naopako uradili ili što smo morali uraditi a nijesmo”, zaključio je Vujović.
