Ovako je analitičar Srđan Vukadinović za Pobjedu prokomentarisao tekst „Tajna američka ponuda Srbiji – Srpska i dio Crne Gore za članstvo u NATO“, na srpskom portalu Vidovdan koji se najčešće bavi tematikom koja je bliska crkvi.

Ovaj elektronski medij, koji se u javnosti povezuje s krugovima bliskim dijelu klera i vrha Srpske pravoslavne crkve (SPC), u pomenutom tekstu od 18. avgusta se – bez ijednog navedenog izvora ili dokaza – poziva na tvrdnje o postojanju „tajne američke ponude Srbiji“. Ona podrazumijeva radikalno prekrajanje granica na Balkanu, najavljujući praktično nestanak Crne Gore i Sjeverne Makedonije kao suverenih država.

Foto: Snimak ekrana

Ovakav scenario Vidovdan predstavlja kao navodni plan Vašingtona za „stabilizaciju“ regiona i njegovo potpuno uključivanje u evroatlantske strukture.

Ponuda koja se odbija

U pokušaju da uključe što raznovrsnije „stavove“ o budućnosti regiona, portal je u tekstu koristio prepoznatljivi revizonistički i propagandni model kako bi čitaoce uvjerio da bi Srbija „u zamjenu za članstvo u NATO-u“ i prekid strateških veza sa Rusijom, Kinom i Turskom, dobila Republiku Srpsku i „veći dio Crne Gore“. Preostali djelovi crnogorske teritorije, prema istom tekstu, pripali dvjema susjednim državama, tako što bi Boka Kotorska bila bi usmjerena prema Hrvatskoj, dok bi Bar i južnije od njega postali dio zamišljenog albanskog prostora.

Istovremeno, prema istom izvoru, Bosna i Hercegovina bi ostala bi bez entiteta Republika Srpska koja bi postao dio Srbije. Hrvatska bi dobila „svoje“ djelove BiH, a Sjeverna Makedonija bi bila podijeljena na srpsku, albansku i bugarsku zonu. Na taj način bi, prema neimenovanom autoru teksta, bili zadovoljeni teritorijalni apetiti „tri najjača naroda“ Srba, Hrvata i Albanaca.

Posebno je problematično što se ovakav scenario ne predstavlja samo kao teorijska mogućnost. Portal teritorijalno širenje Srbije naziva „prvom pozitivnom ponudom sa Zapada“ i „velikim dilom“, čime se nestanak susjednih država i gaženje njihove suverenosti tretiraju kao prihvatljiva politička trgovina.

“Zašto bi ovo imalo smisla u očima američkih stratega? Jer bi se riješila tri „otvorena pitanja“ odjednom: status Srba u BiH, status Crne Gore kao potencijalno nestabilnog saveznika i makedonsko pitanje koje već decenijama stvara trzavice između Skoplja, Sofije i Tirane”, navodi se u tekstu.

Autor, ipak, pri kraju priznaje da niko zvanično u Vašingtonu, Briselu ili Beogradu ne zagovara takvu mapu, da bi potom bez dokaza ustvrdio da navodne „strukture duboke države“ pripremaju promjenu balkanskih granica.

“Ne postavlja se pitanje da li bi Srbi, Hrvati i Albanci prihvatili ovakav plan – on bi im bio nametnut ukoliko dođe do konsenzusa unutar evroameričke političke elite i struktura bezbjednosti”, zaključuje anonimni pisac teksta.

I upravo ta kontradikcija otkriva suštinu teksta: riječ nije o potvrđenoj američkoj ponudi, već o spekulativnoj propagandnoj konstrukciji kojoj je naslovom i pozivanjem na tajne centre moći pokušano dati privid vjerodostojnosti.

Jer, u samoj objavi nijesu navedeni dokument, diplomatski izvor, ime američkog zvaničnika, niti bilo koji drugi provjerljiv podatak. Tvrdnja da se prije 2030. godine „planira rat Evrope i Rusije“ takođe je iznesena bez ikakvog izvora.

Takvi napisi su u direktnoj suprotnosti sa zvaničnim načelima NATO-a. Crna Gora i Sjeverna Makedonija već su članice Alijanse, čiji temeljni dokumenti štite političku nezavisnost i teritorijalni integritet država članica. NATO u svojoj aktuelnoj strategiji naglašava poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i prava svake države da samostalno bira svoj put. Takođe, Sjevernoatlantska alijansa je više puta potvrdila i podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.

Objavljivanje ovakvih tekstova i crtanje mapa nije bezazlena geopolitička igra. Balkan ima bolno iskustvo sa projektima „etničkog zaokruživanja“, a ideje da se narodi mogu zadovoljiti teritorijama susjeda istorijski nijesu donosile stabilnost, već progone, sukobe i dugotrajne podjele. Države nijesu roba kojom velike sile mogu trgovati, niti se njihovim građanima može raspolagati kao djelovima zamišljene etničke slagalice.

Indikativna je i uređivačka pozicija portala. Vidovdan na svojoj stranici navodi da mu je misija podrška idejama i projektima koji su u skladu sa „srpskom tradicijom i nacionalnim interesom“. Međutim, ovdje se pod plaštom navodne američke strategije afirmiše upravo velikodržavna zamisao, okupljanje teritorija na kojima žive Srbi uz ukidanje ili komadanje međunarodno priznatih država.

Težnje bez osnova

Prema riječima analitičara Srđana Vukadinovića, na ovaj način se „oživljavaju aveti prošlosti ‘90-ih godina i priče o tri velikodržavna, odnosno kleronacionalna projekta, i ne treba to ozbiljno shvatati“.

“To su sve, navodno, provjerljivi i povjerljivi izvori, ali je – u stvari – priča koju izmišljaju različite agencije u svojim specijalnim odjeljenjima za takvo djelovanje, kao što su to i do sada radile”, rekao je on.

Kako je dodao, tekstovi poput onog objavljenog na portalu Vidovdan govore o dubini krize u Srbiji, te sredstvima kojima će se tamošnji režim u buduće sve češće „obračunavati“ sa svijetom oko sebe.

“To što pišu određeni portali bliski SPC, ali i ono što pišu državni mediji u Srbiji – nebitno jesu li štampani ili elektronski – jednostavno ne treba ozbiljno shvatati. Oni time prave „račun bez krčmara“: to je priča za naivne, priča za njihove skore vanredne izbore, jer ankete pokazuju neke rezultate sa kojima nijesu zadovoljni. Jer, SPC je ključna za režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i to je njegova najudarnija pesnica režima, uz neke tabloidne medije”, ukazao je Vukadinović.

Komentarišući srž samog teksta – da SAD uzimaju Srbiju za ozbiljnog saveznika – on je kazao kako je to „priča koja je potpuno bez osnova“.

“Tim prije što ni američki zvaničnici ne znaju šta predsjednik Donald Tramp govori. On danas kaže jedno, sjutra drugo, pa ga u SAD malo ko shvata ozbiljno, a kamoli da ga ozbiljno shvataju u nekim drugim djelovima svijeta, pogotovo onima koji su im daleko. Vidimo i da je njegova politika pogrešna, da ga sada i američki generali mole da izađe iz Irana, jer srlja u paralizu svega, srlja u gubitak. I to kako on misli da realizuje svoju politiku, zapravo je jedna igra na berzama: nešto uložite, pa onda sve izgubite, pa onda dobijete, pa opet izgubite”, dodao je Vukadinović.

Po njemu, Crna Gora sada predstavlja veliki problem za Srbiju, jer se ubrzano kreće ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji (EU). Kako je istakao, ni Tramp, kao predsjednik SAD, „nema mogućnost da prekraja volju EU i da kroji kartu Evrope onako kako on misli“.

“Ovaj put zemlje na Balkanu, pogotovo ove koje su značajne za Evropsku uniju – a Crna Gora je među prvima – nijesu nikakva „moneta za potkusurivanje“ nekakve Velike Srbije ili Velike Hrvatske ili Velike Albanije. Naprotiv, to su subjekti koji će biti punopravne članice EU, uz poštovanje svih principa i mjerila koja imaju sve ostale članice. Ali, ovo što se sada radi u Srbiji, liči na nekakvo podivljalo roblje koje ne zna što će sa sobom i sada lutaju, kao kakvi pijani trubaduri, udaraju u zidove i bandere, ne znaju gdje će”, dodao je on.

Vukadinović smatra da su ovakvi tekstovi dio kampanje nastale kao posljedica rezultata anketa o raspoloženju EU prema Srbiji i, prije svega, prema Vučiću. A one pokazuje nešto s čime srpski establišment nije zadovoljan i što sada prikriva i pokušava da ispravi kroz, kako kaže, „političku medijsku kampanju, ali i kroz ovu koju vodi SPC“.

“Jednostavno, ovo je sve za jednokratnu upotrebu. Pokušaj mobilizacije određenih glasača u Srbiji koji su kleronacionalistički raspoloženi, jer modeli Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske su, u suštini, kleronacionalistički modeli koji nikada ništa dobro nijesu donijeli Balkanu. Ali, velikodržavni projekti su prošlost. Da bi se ostvarili, svijet bi morala da zadesi neka kataklizma, neki svjetski rat, a to je danas teško ostvarivo. Čak i da Evropa zakomplikuje stvari sa Rusijom na taktičko-oružanom nivou, to nije moguće. Uostalom, SAD mogu razoriti sve oružanim potencijalima koje imaju, ali ne mogu ubiti narod, ono što taj narod hoće i niti bilo koju državu koja ima slobodarsku tradiciju i duh. A Crna Gora je takva država”, zaključio je Vukadinović.

S obzirom na ubrzavanje naše zemlje na putu pristupanja EU, te brojnim najavama koje mjesecima stižu kako iz Crne Gore, tako i iz drugih evropskih centara, ovakva sporna retorika u Srbiji se tek zahuktava. A ako ne budemo reagovali na vrijeme, njene posljedice bi mogle duboko da utiču na crnogorsko društvo.