Video
Prinčevi i princeze sa rezidencijom na najatraktivnijoj lokaciji u glavnom gradu male mediteranske zemlje i (moguće) članice Evropske unije. Tako bi ubuduće moglo da se govori o nasljednicima dinastije Petrović-Njegoš, zahvaljujući odluci princa Nikole II da podrži izmjene postojećeg Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš, koji reguliše njihov status u Crnoj Gori, a kojim aneksija iz 1918. godine gubi nasilan karakter.
I sve to u trenutku kada država sve dublje uranja u pogubnu spiralu istorijskog revizionizma koja bez traga briše najveće zločine i zločince na njenom tlu.
Tako je 10. oktobra poslanicima stigao prijedlog izmjena zakona iz 2011. godine kojim su definisane privilegije nasljednika nekadašnje vladarske porodice. Inicijativu zajednički potpisuju Gordan Stojović i Miloš Pižurica iz vladajućeg Pokreta Evropa sad, na čijem je čelu premijer Spajić.
Očekivano, najviše pažnje privukao je prvi član Zakona, koji trenutno glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović- Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović-Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom nasilne aneksije države iz 1918. godine“.
Na osnovu predloženih promjena teksta ovog zakonskog akta, sa kojim se saglasio jedini direktni potomak dinastije, princ Nikola II Mihailov Petrović-Njegoš, tragični događaji u kojima je Crna Gora nestala gotovo preko noći, a njeni vladari detronizovani, više neće biti definisani kao „nasilni“.
U nastavku, predloženim promjenama se uvode neki evropski principi, poput jednakosti polova, pa bi nasljednici jednako trebalo da se tretiraju bez obzira da li je riječ o najstarijem muškom ili ženskom djetetu.
Izmjene
Izmjene, koje se najviše tiču budžeta Crne Gore, jesu one o izdvajanjima namijenjenim direktno i indirektno nasljednicima dinastije. Nakon što je aktuelnim zakonom definisano da će biti osnovana Fondacija „Petrović-Njegoš“ sa ciljem „afirmacije crnogorske kulture i humanitarnih aktivnosti“, a na čijem je čelu predstavnik potomaka dinastije, određen je iznos od 4,3 miliona eura za njen rad u prvih sedam godina, odnosno do 2018. godine. Predsjednik Vlade se, očigledno, saglasio da će od 2027. godine ta nevladina organizacija dobijati po 100.000 eura godišnje. Uz to, princ Nikola II, kao predstavnik potomaka dinastije, već ima od 2018. mjesečna primanja u visini mjesečne bruto zarade predsjednika Crne Gore. Primjera radi, Jakov Milatović je za decembar 2024. godine primio platu od 2.687,56 eura, zajedno sa svim poreskim opterećenjima.
No, redefinisan je i imovinski karton nasljednika dinastije, i to značajno. Od onoga što je nuđeno i prvim zakonom, potomci će se odreći plana da u svojini imaju kuću na Cetinju od najviše 300 kvadratnih metara i plac od još 5.000 kvadrata.
Ostala je, pak, na korišćenje kuća kralja Nikole I Petrovića Njegoša na Njegušima površine 236 kvadratnih metara, sa dvorištem od 500 i livadom od 1.270 kvadrata. Ostaje, i to u njihovom vlasništvu, i stan u Podgorici površine do 130 kvadrata.
Nekadašnji sprat u dvorcu na Kruševcu koji (i dalje) koristi Muzej savremene umjetnosti, sada je svojinski preoblikovan. Izglasavanjem zakona nasljednici bi mogli da imaju u svojini cijeli kraljevski objekat sa zemljištem koje mu pripada. Takođe, rekonstrukcija, opremanje i održavanje kuće na Njegušima, te rekonstrukcija i opremanje dvorca u glavnom gradu finansiraće se iz Kapitalnog budžeta za 2026. godinu. Ipak, ovaj kulturno-istorijski spomenik neće moći da prodaju, niti da ga otuđe na bilo koji način, a mogu ga prodati isključivo državi Crnoj Gori, „po cijeni koja je utvrđena na dan sticanja svojine na toj nepokretnosti“. S obzirom na to da su cijene nekretnina u Podgorici izuzetno visoke, mnogi bi se mogli „uhvatiti za glavu“ ako dođe do takve transakcije.
Juče je u parlamentarnu proceduru stigla još jedna izmjena. Prema prijedlogu koji potpisuje Stojović, potomak dinastije Petrović-Njegoš neće moći samo da koristi heraldičke simbole svojih predaka, već i „istorijsku titulu princ ili princeza Crne Gore u privatnim, kulturnim i protokolarnim prilikama“. U vremenu kada članovi mnogih kraljevskih porodica sve češće odbacuju teret svojih titula i obaveza koje one sobom nose, ovakvu odluku ne treba osporiti. Ali, u stvarnom svijetu ta titula bi mogla biti jednako važna kao orden koji je dobio fiktivni lik Veliki (Džej) Getsbi u istoimenom romanu F. Skota Ficdžeralda.
Stvar struke
Komentarišući sporne izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš, istoričar Vukota Vukotić izražava sumnju da ne postoji razlog zbog kojeg su one baš sada pokrenute.
“Shvatamo da taj zahtjev dolazi od dvojice poslanika PES-a, što znači da sve to moramo da tumačimo kao nešto što treba da privuče političku pozornost. A politička pozornost je, očigledno, dio agende trenutne vladajuće većine. Oni bukvalno na svaki način pokušavaju da tu agendu proguraju „na mala vrata“ i što je moguće tiše, kako ovdašnji narod ne bi mogao i imao vremena da shvati o čemu se radi”, smatra on.
I Vukotić posebno ističe činjenicu da bi se najavljenim izmjenama već iz prvog člana izbrisao termin „nasilna aneksija“.
“To je, zapravo, atak na crnogorsku istoriju i fakte koje je crnogorska istorijska nauka do sada utvrdila. Naime, tvrdnje predlagača izmjena zakona, pa čak i priča samog princa Nikole II koji je sada na tom fonu, jeste da je svaka aneksija zapravo nasilan čin. To nije tačno, jer postoji mnogo primjera gdje su aneksije vrlo mirno prošle, poput one Bosne i Hercegovine ili pak Anšlus Austrije od Trećeg rajha 1938. godine”, podsjetio je on i ukazao da je „sve to mirno prošlo“.
Kako je dodao, sasvim je jasno zbog čega u aktuelnom zakonskom rješenju namjerno stoji izraz „nasilna aneksija“.
“Upravo da bi se naglasilo sve ono što se desilo u Crnoj Gori od novembra 1918. godine, Podgoričke skupštine i Božićnog ustanka 1919. godine, te svih drugih događaja do kraja 1920. godine, kada su pale zadnje komitske žrtve. I sve to neko želi da obriše”, dodao je Vukotić.
Ne manje važnim Vukotić smatra i drugi cilj koji se želi postići izmjenama postojećeg zakonskog teksta.
“Taj cilj trenutna većina mora da ispuni ili mora da dostavi onima koji ih finansiraju iz susjednih država. Stvar je jednostavna: ukoliko mi izbrišemo to da je bila nasilna aneksija, to bukvalno znači da aboliramo državu Srbiju za ono što je napravila Crnoj Gori, što i jeste njihov cilj”, istakao je on.
Govoreći o stavu princa Nikole II da zbog „viših ciljeva“ treba izbrisati pojam kojim se jasno govori da je Srbija nasilno anektirala Crnu Goru, Vukotić kaže da je „vrlo teško ulaziti u nečije privatne razloge“.
“No, krenimo od onoga što je već rečeno. Vidimo, prvo, da se princ vrlo slabo razumije u situaciju u Crnoj Gori, iako bi to trebalo da je dio njegove porodične istorije, što je i sam rekao. Znamo i da je prije nekoliko dana razgovarao sa premijerom Spajićem i da su izmjene zakona rezultati toga razgovora. Znači, princ Nikola je pristao na tako nešto i očigledno smatra da neke stvari mogu da se izbrišu nekretninama. A što ćemo mi što ne možemo da dobijemo nekretnine – prokomentarisao je on.
Zbog toga ponovo potcrtava problematične izmjene termina „nasilna agresija“.
“To što pojedini tako ne vide ono što se desilo, ne znači da možemo da dozvolimo da se tek tako prekrajaju istorijske činjenice. Uvreda je za istorijsku nauku da to tek tako prolazi. Ako se na to ne reaguje upravo iz ugla struke, bojim se da bi ovo zakonsko rješenje bilo uvod u neke druge stvari. Vladajuća većina se ne bi zaustavila na ovome, već bi shvatila da može da ide dalje. Sve je to vrlo perfidna igra koje se posljednjih pet godina stalno igramo, samo na različite načine i različitim metodama. Ali cilj je stalno isti: da se preprave istorijske činjenice u Crnoj Gori, kako bi se na kraju relativizovala njena kompletna istorija 20. vijeka. A kada sve bude relativizovano, može se i ovako, i onako, bićemo potpuno podložni uplivima sa strane ili onome što neko drugi već izdiktira vođen interesom”, zaključuje Vukotić u izjavi za Pobjedu.
Nažalost, mnogo toga što se proteklih dana čulo vezano za dinastiju Petrović-Njegoš i njene potomke, moglo bi se sada smatrati kršenjem zakona, i to onog koji definiše njihove privilegije u današnjoj Crnoj Gori. Naime, zakon precizira kako potomci dinastije treba da „čuvaju i afirmišu tradiciju dinastije Petrović-Njegoš vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih nepolitičkih poslova u cilju afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije“.
Preporučeno
Takođe, „dužni su da poštuju integritet i ustavni poredak Crne Gore“. Najavljenim izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš i priznanjem princa Nikole II kako je do toga došlo, očigledno su pogažena oba ova principa. Ali, s obzirom na sve afere koje tužilaštva trenutno ispituju, teško da će stići da se bave ovakvim kršenjem zakona.
