Kako je dodala krivična prijava protiv Mandića zbog sumnje na zloupotrebu položaja, podnijeta je jer, kaže, ne odustaju od vjerovanja da su tužioci i sudije tu da sprovode zakone.

Upitana zašto su do sada čekali sa prijavom, Vuković-Kuč naglašava da su im “falili signali onih političkih partija kojih se nacionalističko bjesnilo koje je zahvatilo Crnu Goru najviše tiče”.

“Andrija Mandić i njegove udvorice iz opština gdje ih je instalirao da bi sprovodili politiku Milice Zavetnice, kojoj su podnosili izvještaj o radu i ponižavanju države čiju nezavisnost ne priznaju, stvarni su vlasnici vladajuće većine, kao što su oni svojina predsjednika Srbije. Tu se niko sobom ne pita, pa sa pravom možemo kazati da imamo marionetsku vlast, a da je Crna Gora kolonija”, izričita je Vuković-Kuč.

Nećemo paliti parlament i cijepati Ustav da bi prema kriterijuma ex DF-a bili opozicija 

Govoreći o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine za koju je nedavno kazala “da čekaju navodno građanske partije da pokažu spremnost da je potpišu”, Vuković-Kuč kaže da je to pitanje za njihove kolege, koji prije svih u Parlamentu, predstavljaju građane svakoga dana izložene slavljenju datuma druge države uz note himne vladajućega klana “Leleču Turci, kukaju bule”, kao i negiranju genocida u Srebrenici i rehabilitaciji ratnih zločinaca koji su taj genocid izvršili. 

“Davno smo pozvali nadležne pravosudne organe da ispitaju sumnjivo državljanstvo Andrije Mandića, koji ni u jednoj demokratskoj državi zbog nezakonitih ličnih dokumenata ne bi mogao dobiti prebivalište, kamoli biti predsjednik najvišega zakonodavnog tijela. U toj ulovljenoj većini svako svakoga drži u šaci, jer nema nikoga u njoj ko nije izigrao zakon i narugao se pravnome sistemu Crne Gore”, poručuje Vuković-Kuč. 

To je, dodaje ona, homo duplex politika, a najodgovorniji političari u državi ljudi čija riječ na kantaru istine ima težinu pera. 

“Crnu Goru je, usljed medijske okupacije i političke rehabilitacije najnazadnije ideologije, zahvatila epidemija odijuma prema DPS-u, iako smo jedina politika u crnogorskome parlamentu koja se principijelno opoziciono ponaša”, naglašava ona. 

Izričita je da “neće tući kolege, paliti parlament i cijepati Ustav da bi prema kriterijuma ex DF-a bili opozicija koja se dobro snalazi u toj ulozi”. 

“Upotrijebićemo sve demokratske potencijale kako bismo se predstavili građanima kao garant normalnosti i stabilnosti u Crnoj Gori. Ovo što sada gledaju je party kičlija koji su se latili vlasti nemajući moralnog, obrazovnoga, političkog kapaciteta da je elementarno vrše”, naglašava Vuković-Kuč. 

Populistički nacionalizam nije novotarija, znamo do čega je doveo 30-ih

Sagovornica Analitike naglašava da sve dok Spajić prihvata situaciju u kojoj je samo statista u vlasti sa funkcijom premijera koji se, kaže, svojim poslom bavi povremeno do znatno neredovno, te dok u međunarodnim krugovima bude izgovarao stvari koje djeluju kao da se ruga, ali sa mogućnošću da budu ozbiljno shvaćene, kao što je izjava o Andriji Mandiću kao uzornome budisti, duhovnijem od Dalaj Lame, dok ne smogne snage da bude donosilac odluka, pa i onih najtežih, Crna Gora će postepeno početi da liči na Pljevlja. 

“To je grad koji je ukrao Dario Vraneš, a da za to nije odgovarao ni pred PES-om i DCG-om, kamoli pred zakonima ove države. Događaji u Briselu, gdje je Milojko Spajić pokazao sve svoje raskošno znanje zamajavanja evropske zajednice, podsjećaju me na naslov knjige Petera Sloterdijka “Svetac i hohštapler”. Indikativno je da je Spajić rođeni Pljevljak, a baš je u tome gradu započelo otvoreno služenje drugoj državi”, ukazuje Vuković-Kuč.

Podvlači da ma koliko Spajića ne zanimala identitetska pitanja, trebalo bi da ga zainteresuje nacionalističko pirovanje prvoga čovjeka Pljevalja koga njegova partija održava na toj funkciji. 

“Preporučujem mu Fukujaminu knjigu “Identitet: Zahtjev za dostojanstvom ili politike zamjeranja” ne zato što je najbolja na tu temu nego stoga što će razumjeti opoziciju koja njegov populistički nacionalizam gleda sa velikim podozrenjem”, kaže Vuković-Kuč. 

Ističe i da populistički nacionalizam kojem nas je izložila vlast nije novotarija. 

“Znamo do čega je doveo 30-ih godina XX stoljeća. Shvatiće i naš odnos prema identitetskim pitanjima kao najvišim zakonima mišljenja”, kaže Vuković. 

Za nereagovanje premijera i predsjednika, Spajića i Milatovića, na proslavu srpskih praznika u Pljevljima i izjave prvog čovjeka tog grada, Vuković-Kuč kaže da je ćutanje u tom slučaju odobravanje.

“Pošto su obojica, predsjednik i premijer, u prethodnoj vladi bili apostoli, a Milojko Spajić u svojoj vladi postao propovjednik budizma, čiji je najmirotočniji izdanak Andrija Mandić, vjerujem da je za njih Dario Vraneš jedan od onih ljudi iz provincije koji se odrekao taštine, pa im dođe kao politički monah, spreman na pokorno izvršenje službe bogu svoga nacionalizma koji dijeli ordenje svima onima koji doprinose širenju “srpskog sveta”, ocjenjuje Vuković-Kuč. 

Spajić talac četničkoga vojvode 

Kako dodaje, svodeći veliki grad prepoznat po viševjerskom, multinacionalnom, građanskom karakteru, na svoje malene nacionalističke svjetonazore, predstavljajući ga kao varošicu Srbije, Vraneš, kaže, pokazuje da je njegova bahatost nešto za što njegov sugrađanin, navodno premijer, nema lijeka, jer njegova vlast počiva na ucjeni i talaštvu. 

“Milojko Spajić je talac četničkoga vojvode i programa njegove NSD, bez obzira na to što se čini da u parlamentu za mnoga svoja i rješenja ove vlasti ima većinu koja broji 82 od postojećih 81 poslanika. Pokušavam da karikiram tu kvantitativnu i prividnu podršku koju katkad dobija u parlamentu, kad jedino DPS ne glasa za sva ta “evropska” rješenja zbog kojih ćemo, kako najavljuju, sa sve šiljkanima na nogama, uz ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, na velika vrata umarširati u EU”, kaže Vuković-Kuč. 

Bezbjednosni sektor kopija vladajuće nomenklature 

Osvrćući se na nedavnu sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu, te razmjenu optužbi ministra pravde, šefa SPO te bivšeg premijera i ministra, Vuković-Kuč ukazuje da je bezbjednosni sektor kopija vladajuće nomenklature i neskladnih koalicija koje je čine. 

“Vjerujem, iako nijesam poznavateljka bezbjednosnog sistema, da je Odbor onoga dana bio test za institucije, kako pravosudne, tako i policijske, rade li svoj posao kako treba. Kako su nakon međusobnih, mizernih i mračnih optužbi, svi oni ljudi ostali na slobodi, znači da su institucije umrle”, poručuje sagovornica Analitike.

To, kaže ona, dalje znači da je u državi Crnoj Gori sve dozvoljeno, najgore i najvulgarnije, ali i da je sve moguće, najprimitivnije i najneljudskije. 

“Nakon onoga Odbora, na kome je Skupština Crne Gore prikazana kao kuća celetoida, a ne poslanika, gdje su neki od njih shvatili da se prestiž u društvu, kakvim su ga oni zamislili, a to je društvo bez vrijednosne ljestvice, amoralno i rijalitizovano, postiže skandalima i senzacionalizmom, sramoteći druge i sebe, kidajući sve postojeće obrasce pristojnoga ponašanja i uvodeći nas u zonu bestiđa. Čovjek bez stida i nije čovjek”, navodi Vuković-Kuč.

Gledali smo, kako dodaje, dehumanizovanu akciju izrugivanja crnogorske reprezentativne demokratije, njenu vampirizaciju i neporavivo poniženje. 

“Bio je ono glas kulturnog suterena novokomponovane elite iz ponora, a crnogorski građani su shvatili da imaju zamjenu za ono što im se plasira sa Pink i Happy televizija u vidu Farme i Zadruge. Cilj je jasan, učiniti Crnu Goru bestragijom i nedođijom, državom bez smisla koja raspolaže skupinom deintelektualizovanih političara spremnih da je u svakome trenutku obrukaju na domaćoj i međunarodnoj sceni. “Vlast je kao groznica, kao temperatura 39 sa 5, da dok si na vlasti ona te trese i ne znaš gde si”, ove riječi Koče Popovića izražavaju agoniju sadašnje vlasti i Crne Gore sa njom na čelu”, poručuje Vuković-Kuč. 

U regionu mali nacionalizmi vladaju naveliko

Komentarišući prvih 100 dana 44. Vlade, sagovornica Analitike ocjenjuje da je nova izvršna vlast kolaž političke neprincipijelnosti, ekonomske nepoznanosti, kulturne degradacije i bezbjednosne diletantizacije. 

“I takva Vlada treba da se rekonstruiše izvođenjem ex DF-a iz dubine najvažnijih institucija na površinu ministarskih pozicija, kako bi doživjela preobražaj nabolje i očekivanu stabilnost. Djeluje kao ironija, ali nije. I bez učešća u Vladi, ex DF je stvarni njen gazda koji je pripremio sva potrebna sredstva da nametne svoj vernakular, kojim će uskoro sva Vlada prozboriti”, upozorava ona.

Pogledajte, kaže, mikro plan, Pljevlja, Nikšić i Budvu, gdje ex DF ima svoje ljude na čelu opština, pa će i slika Vlade u koju ulaze Mandićevi ortaci biti jasnija. 

“Svi njeni činioci mogu zapjevati “veseli se anticrnogorski rode”, dok bude padao mrak opakog šovinizma, otužnog provincijalizma i očitog tribalizma na naše malo mjesto, koje je moglo biti ona Jezernikova “zemlja snova”, kaže Vuković-Kuč. 

Dodaje da možda oni koji vjeruju u građansku Crnu Goru liče na Talesa iz Mileta koji je gledajući zvjezdano nebo upao u duboku jamu. 

“Možda je od ideje i ideala do njihove realizacije dalek put. Možda smo se samozavarali da je cilj dostignut, a i nijesmo uložili sve potrebno za njegovo ostvarenje, s obzirom na zapadnobalkansko iskustvo i težinu ostvarenja takvoga političkog koncepta. Ipak u našem regionu mali nacionalizmi naveliko vladaju. Sigurno je jedno, Crna Gora je sigurna samo kao građanska i demokratska država, a mi ne smijemo prestati da se borimo za nju takvu. Izvjesno je da ćemo pobijediti”, kategorična je Vuković-Kuč. 

Ruski uticaj u Crnoj Gori eklatantan

Sagovornica Analitike osvrnula se i na predmet protiv Antene M koji je formirao ODT Podgorica, ističući da je među prvima upozoravala na malignost rektorevog medija IN4S, a koji je od State Departmenta prepoznat kao dio tzv. propagandnog ekosistema ruske kampanje dezinformacija. 

“Čini mi se da to nije imalo jakog odjeka, jer je taj kvazimedij djelovao bezopasno, skrojen za besposlene nacionaliste i četvrtpismene kolumniste ne bi li mudrovali o velikosrpskim i sveruskim ciljevima. Ispostavilo se da je taj medij zametak šovinizma koji je postao zvaničan u Crnoj Gori”, napominje ona. 

Danas, kaže, rektor ima svesrdnu podršku svojih kolega s Univerziteta, koji ni jedan jedini put, makar zbog svoje savjesti, nijesu problematizovali njegov položaj, uredno ga glasajući na sjednicama Senata. 

“To govori o gorkoj snishodljivosti intelektualaca kojima bi neko sa finim manirima mogao servirati i otrov, oni bi se i dalje smješkali, odobravajući mu divan ukus. Jezivo stanje koje je i dovelo do ćeranja Bobana Batrićevića, Darka Šukovića i medija koji kritikuju vlast, pa se njima danas sudi, kao u “obližnjoj” nam Rusiji opozicionim liderima”, ističe Vuković-Kuč. 

Stiče se utisak, kako dodaje, da nam je Rusija, agresor na Ukrajinu, u susjedstvu, kao da je dio regiona, jer je njen uticaj u Crnoj Gori eklatantan. 

“Njeni agenti obavljaju najvažnije funkcije u državi i čine da bezbjednosni sektor djeluje kao kuća bez krova u koju svakoga dana padne grad i smlati sve pokućstvo. Odluka tužilaštva je skandalozna, senzacionalistička i tiranska. Njena tendencija je da se upokoji slobodna i kritička misao u Crnoj Gori, ali i još opasnije, crnogorskim intelektualcima i novinarima onemogući ispitivanje istorijskih, političkih i ideoloških uzroka i posljedica društvenog sunovrata koji se događa posljednjih nekoliko godina”, naglašava Vuković-Kuč.

Nećemo dozvoliti sumrak slobode

Vladajuća kasta, upozorava naša sagovornica, želi osigurati putinovski ambijent u Crnoj Gori, pomoriti medije koji je kritikuju i problematizuju, kriminalizovati opoziciju i sve svoje oponente ućutkati ucjenama koje režimski mediji koriste – izvođenjem ličnih i porodičnih situacija na javno tlo. 

“U svjetlu smrti Alekseja Navaljnog, podsjećam na stih Nikolaja Gumiljova “Sunce je zaustavila riječ”. Znamo da je pogubljen u zatvoru nakon Lenjinovih riječi: “Mi ne možemo ljubiti ruku koja je podignuta protiv nas”. Ovo vrijeme je okrutno i razlikuje se od Gumiljevljevog samo po tome što se Crna Gora još drži na užetu Evropske unije koji sadašnji rusko-srpski poslanici intenzivno grizu”, ističe ona.

Poručuje i da se neće dozvoliti da mrak obuzme Crnu Goru, niti da Batrićevića ili Šukovića ubije “prejaka reč”. 

“Jednostavno, nećemo dozvoliti “sumrak slobode”, kako se zove pjesma još jednoga, u logoru stradalog pjesnika, Osipa Mandeljštama u “veku vukodavu”. Ovo je, ipak, XXI stoljeće i svim dozvoljenim sredstvima odbranićemo slobodu mišljenja i govora”, zaključuje Vuković-Kuč.