Video
Pošto je prije nekoliko dana poslanica DPS-a, Aleksandra Vuković, u Skupštini pozvala ministra prosvjete Damira Šehovića da primijeni iskustva “države Šangaj” iako je to najveći grad u Kini sa statusom zasebne pokrajine, u saopštenju za javnost ona danas poručuje da “onaj ko u usmenom obraćanju javnosti nije napravio grešku, nije živio”.
Preporučeno
Ona ističe da moramo našoj djeci usržiti misao da bez iskustvovanja onoga što nauče, nema prave pripreme za borbu za svoje mjesto na tržištu rada.
“Samo u takvoj atmosferi možemo stvoriti društvo u kome lapsus neće biti vijest dana. Ko u usmenom obraćanju javnosti nije napravio grešku, nije živio. Od Crne Gore do Šangaja isto je onoliko milja koliko je udaljenosti između površnoga novinarstva čijom bismo se pravopisnom kulturom mogli baviti danima i nas koji smo, zbilja, sav svoj život posvetili obrazovanju i smislenom doprinosu crnogorskom društvu”, navodi se u saopštenju Vuković.
Demokratska partija socijalista, kako kaže, najjača je partijska organizacija u Crnoj Gori stoga što osmišljava svoju politiku na zdravim osnovama svježih ideja.
“Iza nas su brojne partijske pobjede, kao i značajna državnička i politička ostvarenja, i to je, svakako, nešto što nam daje sigurnost da smo na pravom putu, ali nas, kao zrele političare, ne uljuljkuje u samodovoljnosti, već nas podstiče na neprestani rad i razmišljanje kako stvoriti bolje uslove za život u Crnoj Gori. Savjet DPS-a postoji zbog toga. U njegovom fokusu su svake godine teme koje smatramo prvorazrednim za crnogorsko društvo, pa je ove godine ta tema bila reforma obrazovanja, s obzirom na činjenicu da smo uvjereni da samo društvo zasnovano na znanju i izvrsnosti može izaći iz začaranog kruga podjela, mržnji, političke infatilnosti i ekonomske stagnacije”, kaže ona.
“Obrazovanjem, dakle, protiv karakterističnih crnogorskih ličnih obračuna, svođenja opšteg dobra na ‘ja’ nivo, jer su nam, priznaćemo, svi značajni obrazovni i kulturni projekti padali na ispitu zrelosti onih koji su ih vodili ili u njihovom kreiranju učestvovali. Obrazovanjem, dakle, do prosvjetnog radnika kome je prosvjetni poziv prva ljubav i životno opredjeljenje, jer on predaje svoju najveću vrijednost, znanje, onima čija će budućnost imati oblik dara koji primaju. Mi moramo „prokrviti“ naš anemični školski sistem u kome se nije razvijao takmičarski duh ni među nastavnicima, ni među učenicima. U zemljama sa najboljim obrazovnim sistemom postoje tzv. profesionalni statusi, nastavnici se rangiraju po zaslugama, što obrazovaniji i revnosniji u svome pozivu, to sa višim „činom“, koji uz moralnu, donosi i materijalnu satisfakciju. Ne vidim ništa loše u tome da rad svakoga od nas bude kontrolisan i ocijenjen, pa i plaćen, s obzirom na zasluge”, smatra Vuković.
U programu partije DPS-a pred oktobarske izbore 2016. godine jedna od važnijih tačaka bila je vraćanje autoriteta i društvenog ugleda prosvjetnim radnicima.
“Mi moramo učiniti sve da do toga dođe, njihovim usavršavanjem, povećanjem plata, kao i stvaranjem atmosfere u društvu koja će prosvjetni poziv učiniti markantnim i poštovanim. To je posao institucija, medija, škola i univerziteta, političara, to je obaveza društva koje sebe vidi u zajednici sa najrazvijenijim državama Evrope. Crna Gora treba da doda Evropi novu vrijednost, svojim kulturnim specifičnostima, kojima je vazda bila bogata. Ovo su neke od ideja koje su iznesene na Savjetu DPS-a, a ni slučajno ono što smo prethodnih dana čitali u našim medijima. Nijedan savjestan nastavnik neće se ośetiti uvrijeđenim ako mu kao izazov postavite unapređivanje sopstvenog obrazovanja, jer ono za njega nikada ne prestaje. Oni koji misle da je dobijanje diplome čin kojim se završava proces obrazovanja ne znaju ništa o prosvjetnom, a ni o bilo kom drugome pozivu. Đacima i studentima treba da predaju motivisani i motivišući nastavnici, kako bismo ostvarili težnje koje su naš prvi zadatak u obrazovanju, učenici koji će postizati izvanredne rezultate na PISA i drugim testiranjima. To će biti moguće ukoliko postvarimo njihova znanja, učinimo da vide ono o čemu čitaju, da opipaju ono što uče. Moramo našoj đeci usržiti misao da bez iskustvovanja onoga što nauče, nema prave pripreme za borbu za svoje mjesto na tržištu rada”, poručuje Vuković.
Samo u takvoj atmosferi, kako smatra, možemo stvoriti društvo u kome lapsus neće biti vijest dana.
“Ko u usmenom obraćanju javnosti nije napravio grešku, nije živio. Od Crne Gore do Šangaja isto je onoliko milja koliko je udaljenosti između površnoga novinarstva čijom bismo se pravopisnom kulturom mogli baviti danima i nas koji smo, zbilja, sav svoj život posvetili obrazovanju i smislenom doprinosu crnogorskom društvu”, zaključila je ona.
