Četvrti veliki građanski skup pokreta “Ima nas” biće održan sjutra u 19 sati na platou ispred Skupštine Crne Gore. Podsjetimo, prošlog ponedjeljka, nakon izglasavanja neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku Vušurović je najavio da će građani okupljeni oko pokreta nastaviti vaninstitucionalnu borbu poručujući da je – iza nas zid, a ispred – jama Otvorenog Balkana.

Ubijeđen je, kaže, da je to stav svih okupljenih na dosadašnjim protestima, nezavisno od toga koliko mogu ili ne mogu da kontrolišu emocije, što je, kako dodaje, sasvim ljudski u trenucima kad se crnogorski identitet, multietnički i građanski karakter zemlje i njena nezavisnost na naše oči razaraju po dikatu izvana.

Situacija je, ističe, sada umnogome slična onoj na skupu kod Lovćenske vile u Prijestonici, pred Belveder.

“Nakon same Mićovićeve dostave u Manastir, mnogi među nama osjećali su gorčinu poraza. Nedugo zatim, nakon onakvog blama pred sopstvenim građanima, regionom i svijetom, samim svojim postankom i mjestom rođenja nezdrava Zdravkova vlada je – pala. I onakva blamaža kakvu je istrajavanjem u izdaji sopstvene zemlje i njenog ustavnog uređenja sebi priredio 41 poslanik, oglušujući se i ne probajući da Evropi zamaže oči kao ranije, sluti na isti kraj ovako zaglibljene većine”, poručuje Vušurović.

Kako napominje, nakon završetka posljednjeg skupa u Podgorici bilo je i žučnih i emotivnih reakcija i oporih riječi.

“Sve ih razumijem i opravdavam. Za kalkulante i konformiste pak, samozvane brigadire, tiket barjaktare i stratege sa dojč barikada ne nalazim ni razumijevanja, ni opravdanja”, kategoričan je.

Posljedice lako predvidjeti
Napominje i da je posljedice usvajanja izmjena Zakona već sada lako predvidjeti, jer ih, kako napominje, inostrani partneri (mimo običaja i uzusa zanata), već kristalno jasno projektuju i maltene nam crtaju.

“Posljedice ovakvog stanja trpjećemo, kao i međunarodnu izolaciju u pripremi do kompletiranja zbilja funkcionalnog institucionalnog okvira i rezultata vanrednih parlamentarnih izbora. Nije mi jasno šta je razlog da druga strana, koja je po sopstvenom viđenju „u naletu“, od izbora, koji jesu put izlaska, bježi. Ako je već suverenističke snage koje, ne zaboravimo, sem partija čine i od avgusta budni i na svaki demokratski otpor riješeni građani, tako lako satrti… Siguran sam da nas ne štede i da ne bi. Evo nas na biljegu. Rukavica je bačena”, ističe Vušurović.

Podsjeća da su do pada prethodne vlade zapravo doveli i protesti na Belvederu 4. i 5. septembra i građanski bunt koji je obilježio te dane.

“Mićović jeste spušten, ali Belveder nije pređen. I lično mi, iskreno, smeta kad političari svojataju tu, zasad Pirovu pobjedu nad Krivokapićevom vladom, za koju smo mislili da ne može gore, a brat Abaz nam brzo dokazao i uporno dokazuje da i te kako može i gore i sluganskije. Hvala mu još jednom, jer koliko god mi radimo na okupljanju kritične mase, krnja Vlada i bezobzirnost Beograda ništa manje ne doprinose – ni energiji otpora, a ni masovnosti skupova Pokreta. Snage imamo više nego strpljenja, rijetko kad ka’ sad nužnog da tu istu, definitivno rastuću snagu i kontrolišemo”, poručuje Vušurović.

Na istom kolosjeku sa međunarodnom zajednicom
Kako dodaje, činjenica da su napokon, a valjda ne samo trenutno, međunarodna zajednica i snage okupljene u Pokretu i oko njega na istom kolosjeku nakon toliko vremena, daje žestok dodatni impuls odbrani crnogorske ustavnosti i državnosti.

“Stav Unije jeste pojačanje i potvrda. Godi, potvrđuje i imponuje, ali nije i nikad neće ni biti preduslov zdušnog otpora građanske Crne Gore. Bilo bi ga i da nije ovakvog stava međunarodne zajednice. Da li bi bilo i tužno i ružno da je više Evrope u Crnoj Gori, nego Crne Gore u Evropi, definitivno nije pitanje za građansku Crnu Goru”, stava je Vušurović.

Pale i maske i mapa
Prema njegovim riječima, kreatori međunarodne predstave o doavgustovskoj Crnoj Gori iz 2020, onoj koja je pala, a sa njom i sve vrijednosti koje baštini pokret „Ima nas“ i svi njegovi konstituenti i podržavaoci, isti oni koji su u „domaćoj“ radinosti kreirali i BIRN-ovu mapu desničara i ekstremista.

“Koliko god im brojne greške i urođene, stečene i pripisane mane bivšega režima u tome išle na ruku i davale materijala, rasulo koje živimo i aktuelni klerofašizam više, nakon ove jasne konfrontacije sa Evropom, nije moguće bojiti ružičastim tonovima.

Maltene istovremeno su im evo pale i maske i mapa”, kaže Vušurović.

Naglašava da u međunarodnim odnosima ne stanuje griža savjesti i da je ne treba ni očekivati, a još manje se u nju nadati.

“Ali će se teško i priznati da su uz dedinjsko kremaljsku logistiku i mentorstvo počivšeg Radovića i „naši zapadni partneri“ kao političke babice debelo zaslužni za rađanje i okupljanje ove samo naizgled šarolike političke „pete kolone“ koja u svoje ime i za tuđ račun drži vlast u zemlji. Bez stranog faktora, mirno i brzo razrješenje ovog čvora bi bilo teško moguće. Ne sjećam se kad su poruke izvana bile ovako jasne i eksplicitne”, kaže Vušurović.

Upravo te poruke, kako dodaje, i laiku jasno nagovještavaju ne samo ozbiljnije, već direktno miješanje i posredovanje u razrješavanju ove situacije, tj. blokade kojoj su svojevremeno ozbiljno i doprinijeli.

“Iskusni Đukanović je potpisom platio cijenu, ali pragmatično i mudro očistio teren da se i izdaleka vidi konačna i jasna blamaža krnje vlade i pučističke Skupštine. On do juče nije imao kud sem da potpiše, oni od danas nemaju kud sem da srljaju dalje. Pred njima je politički brisan prostor. Pred nama – napokon čist…”, naglašava Vušurović.

Suverenisti ponovo faktor rješenja
Sagovornik Analitike je prošlog ponedjeljka završavajući ispred Skupštine gotovo cjelodnevni protest građana, policiji poručio “da ne pakuje opremu, jer će još dugo drugovati sa građanima”.

Upitan o daljim planovima Pokreta “Ima nas”, Vušurović ističe da obim i priroda daljih aktivnosti, kao i forme otpora, zavise od drskosti daljih poteza aktuelne vlasti.

“Ni dešavanja u regionu, pogotovo na Kosovu i u Bosni, ne idu na ruku Beogradu i otud kontrolisanim političkim i parapolitičkim strukturama u samoj Crnoj Gori”, navodi Vušurović.

Nijesu, dodaje, upali u odavno projektovanu zamku radikalizacije, da za njihov račun odigraju “crnogorske nacionaliste”, kako bi se oni lakše i ljepše pred EU igrali “centra”, krijući nespornu četničku, klerofašističku matricu.

“Ali, pučistička Skupština i krnja Vlada sa puno više preostalih ministara no procenata podrške, iz varljivog osjećaja moći, definitivno i nepovratno jesu upali u zamku konfrontacije sa Evropom. Iskreno, vjerujem da je i Đukanović, igrajući na iskustvo i faulove “nove većine”, u pripremi ovakve završnice bio mnogo više od statiste. Suverenisti, zadnjih godina maltene stigmatizovani i izopšteni iz evropskog fokusa, dijelom sopstvenim greškama, a još više spinovima koncerna, opet jesu faktor rješenja i dijelom decision maker, da game-changer oprosti…”, kaže Vušurović.

Pokret ne bi imao smisla da nije inkluzivan
Želja mu je, kaže, da na nekom narednom skupu budu ‘svaka Jovana, svaki Šerbo, svaki Žarko, koji je sanjao bolje, a trpi isto što i mi’.

“Još i prije oni „mali“ i obični, poput nas, koji od prethodnog režima nijesu dobili ništa, a ovaj im je, kao i nama, uzeo sve. Pokret ne bi imao smisla, ukoliko nije inkluzivan. I strpljivo očekuje i treba i nove političke konstituente i još građanskih aktivista koji će osmišljavati i kreirati nove oblike protesta, otpora i građanskog neposluha. Od životne važnosti za pokret i vrijednosti koje brani jesu ujedno složena i nadasve složna energija, preostala politička moć i pročišćeno članstvo suverenističkih i partija manje brojnih naroda i neugasiva građanska energija vanpartijaca akumulirana od avgusta ‘20”, pojašnjava on.

Nije pitanje s kim ne biste, već oko čega nema pogodbe
Ta sinergija je, kaže, i stvorila „Ima nas“ i ostaje i kad bi, kao što neće, pokret poklekao prije ispunjenja zahtjeva i svoje misije.

“Da li mi nečiji jeftin stan, bolje reći jeftin spin, može biti razlog da bez dizanja glasa tuđoj državi i njenoj crkvi ustupim vječni dom predaka koja mi je neprocjenjiva? Ili sopstvenu, jedinu državnu kuću, koja valjda nema cijenu? Da ne stanem iza temeljnih crnogorskih i evropskih vrijednosti oko kojih nema i ne može biti cjenkanja? U vremenima poput ovih nije pitanje sa kim ne biste, nego oko čega nema pogodbe”, kategoričan je Vušurović.

U borbi za Crnu Goru danas se, ističe, ne bira društvo, već se legitimišemo drugačije – kroz stranu koju zauzimamo i vrijednosti za koje ustajemo.

“U tom svijetlu, u kao suza čistoj i jasnoj, nedavnoj izjavi premijera susjednog Kosova, promijenio bih svega par riječi, kraće ne bih umio, a ne može biti jasnija: “Kosovo je evropska, demokratska i proamerička država. Sa ovim rukovodstvom Srbija je autokratska, proazijska i ratnohuškačka. Ne želimo sukob, želimo mir i napredak, ali ćemo na agresiju odgovoriti svom snagom koju imamo”. Lično, za istekle, znači prošle zablude imam mnogo više razumijevanja, nego za ciljani, znači aktuelni i budući građanski kukavičluk. Od njega su jadnije samo već tipizirane, ali i mažaltene sveprisutne racionalizacije. To je ono kad zbog nečijeg stana ili vrlo moguće korupcije nećete protiv četništva, klerofašizma i Mladićevih sljedbenika”, kaže Vušurović.

Vjera u Crnu Goru svih
Privilegija je, dodaje on, časno i etički čisto pripadati pokretu koji se vaninstitucionalnim sredstvima bori za funkcionalne institucije i vraćanja političke borbe za građansku i u Evropu integrisanu Crnu Goru na političko i institucionalno poprište.

“Na umu su mi ovih dana, a volio bih da budu i svima nama, riječi velikog Voja Stanića: „Da se Crnogorci stotinama godina u najsurovijim uslovima nijesu vezali za nadu, danas ne bi imali ni ime ni biće…“ U tom manje etnonimu, a mnogo više etikonimu – „Crnogorci“ danas je lako i logično prepoznati sve dobromisleće građane Crne Gore, jedne vjere – vjere u Crnu Goru svih. A ima ih…”, zaključuje Vušurović.