Video
Njihovo saopštenje sa protesta koji će trajati do 20 sati i 26 minuta prenosimo integralno
Skoro tri godine su prošle od užasnog masakra na Cetinju, 12. avgusta 2022. godine. Deset nevinih života je ugašeno, a više njih ranjeno. I tada, kao i danas, tražili smo samo jedno – da se nikada više ne ponovi. Da institucije ove države, koje svi mi plaćamo, urade svoj posao.
Tražili smo da parlament usvoji „Markov i Mašanov zakon“, zakon koji bi značio život, sigurnost, red i odgovornost. Tražili smo najstrože kazne za nasilnike. Psihološka vještačenja svakog ko podigne ruku na bilo koga. Oduzimanje oružja nasilnicima. Pravdu za Mašana, Marka, Natašu, Milana, Rajka, Gorana, Danicu, Dimitrija, Milu i Aleksandru. Deset imena. Deset sudbina. Deset života koji su morali biti lekcija da se nikada više ne ponovi.
Ali nas nijesu slušali. Ignorisali su nas tada – kao što nas ignorišu i danas.
I zločin se ponovio. 1. januara 2025. godine ubijeno je 13 naših sugrađana. Trinaest. Opet krv po cetinjskim ulicama. Opet bol u svakom domu. Opet pitanje — zašto?
Zašto nijeste usvojili „Markov i Mašanov zakon“? Tražili smo zakon koji će spriječiti da nasilje postane normalnost. Tražili smo najstrožije kazne za nasilnike. Psihološka vještačenja nasilnika. Oduzimanje oružja nasilnicima.
Zašto nijeste uradili ništa da zaštitite građane? Danas više niko ne može reći da nije znao. Danas niko ne može reći da nije bio upozoren.
Pitanje postavljamo javno i jasno:
Da li bi se zločin od 1. januara 2025. desio da ste usvojili „Markov i Mašanov zakon“?
Ne pitamo vas ovo da bismo dobili odgovor – jer ga znamo. Ne bi.
Umjesto zakona koji bi nas štitio, čijom bi primjenom danas među nama bili Jovan i Vukan, Mirko, Dragana, Branislav, Jošo, Radivoje, Zorica, Radovan, Radmila, Dejan, Miloš i Marko — vi ste odlučili da donosite zakon protiv blokada. Zakon koji vam služi samo da nas ućutkate. Da nas naćerate da prihvatimo da živimo u strahu, bez prava na glas, bez prava na dostojanstven život.
I zato se pitamo – ako nijeste ubice, jeste li saučesnici? Saučesnici zato što ste znali, a nijeste spriječili. Mogli ste usvojiti „Markov i Mašanov zakon“ ali nijeste ga ni razmatrali. Imali ste neka važnija posla? Da li to nekoga štitite?
„Markov i Mašanov zakon“ je trebao biti štit. A ostalo se na praznim obećanjima. Na mrtvim slovima na papiru. Na političkim floskulama. Na ignorisanju. Na vrijeđanju i etiketiranju onih koji su protestvovali.
Je li potrebno da ponovo brojimo tijela po ulicama, pa da se neko iz ove bahate vlasti zapita da li je normalno da ubistva postanu svakodnevica u državi koja se bez trunke srama i dalje poziva na evropske vrijednosti?
Je li normalno da država Crna Gora u 21. vijeku donosi zakone kojima se zabranjuju protesti, guše ljudske slobode, zavodi strahovlada i pokušava da nas naćera da ćutimo i prihvatimo život u strahu?
Moramo li čekati novi masakr da bi neko napokon shvatio da se nećemo pomiriti sa tim da ubistva postanu dio naše svakodnevice u zemlji koja licemjerno sanja evropske standarde?
Ne pristajemo na to i poručujemo jasno – pružićemo otpor. Zbog sebe. Zbog naše đece. Zbog svih onih koji više nijesu među nama samo zato što su institucije ove države zakazale.
Znamo da su građani ljuti zbog blokade na Kruševom Ždrijelu. Znamo da je teško stajati satima u kolonama. Ali molimo vas – ne budite ljuti na nas. Mi ođe stojimo i za vas. Mi ođe stojimo da se više nikada ne ponovi. Ljuti budite na one koji nijesu uradili ništa. Na one koji danas više brinu kako da nas kazne, nego kako da zaštite i vas i nas.
Naš zahtjev je jednostavan i ljudski:
Odgovornost.
Odgovornost onih koji su propustili da zaštite građane. Ostavke ili smjene svih onih iz sektora bezbjednosti koji su svojim neradom, nesposobnošću ili namjerom doveli do ovoga. Mi ne tražimo osvetu. Mi tražimo da se pravda vrati u ovu državu.
Danas vlast pokušava da nas zastraši drakonskim kaznama – do 10.000 eura – za slobodu govora, za protest, za blokadu, za vapaj da više niko ne strada. Poručujemo im:
Ne možete nas ućutkati. Ne možete nas uplašiti. Ako mislite da je zakon jači od pravde – varate se. Jer pravda kad dođe ne pita za zakon pisan protiv naroda, a isključivo u interesu vlastodržaca.
Na blokadama ne stojimo zbog sebe. Stojimo zbog svih građana. Da više nikada ne gledamo crne marame po gradu. Da više nikada ne brojimo mrtve. Da više nikada nijedno dijete ne nosi imena Marko i Mašan, i Jovan i Vukan u pomen – nego u život!
Ovo nije borba za prošlost. Ovo je borba za budućnost. Za našu đecu. Za naše pravo na život.
Jasno i glasno, bez straha poručujemo:
NIJESMO SAMI. NEĆEMO STATI. NEĆEMO SE UMORITI.
Preporučeno
NE PRISTAJEMO NA TIŠINU – naveli su u saopštenju.
