Video
Postoji niz okolnosti koje su uticale da se predlog navedenog zakona ne nađe na dnevnom redu Skupštine. Jedna od njih je raspuštanje Skupštine u martu, a da i to što novi saziv nije konstituisanado kraja jula. Onda nije izabran ni novi predsjednik parlamenta. I u prethodnom sazivu Skupštine Crne Gore nije bilo volje da se skupštinska većina dogovori o izglasavanju Predloga zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom.
Predlogom Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom propisano je da se od učinioca krivičnog djela može oduzeti imovina ako je stečena kriminalnom djelatnošću, a njena ukupno procijenjena vrijednost iznosi najmanje 50.000 eura, i ako je potvrđena optužnica za krivična djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).
Procijenjena vrijednost manja od 50.000 eura, prema ovom predloženom zakonu, imovinska korist će biti oduzeta ako je počinilac pravosnažno osuđen za krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom.
Predlog zakona je potpuno usaglašen sa pravnom tekovinom Evropske unije (EU), saopšteno je iz Vlade nakon njegovog utvrđivanja.
Advokat Vladan Bojić za Portal RTCG je kazao da smatra da je napravljen ozbiljan propust što Predlog zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom nije usvojen.
“Izgovori koji su se ogledali u tome da je morao biti kopiran, tj. preuzet italijanski model je: ili neuk ili nedobronamjeran. Zato što je italijanaki sistem i zato što su italijanske institucije u toj oblasti izgrađivane više od 70 godina, a kod nas su ili zakržljale ili ne postoje. A one koje imamo nisu uporedive sa “institucijama sistema” crnogorske realnosti. One nisu kadre da iznesu osnovne nadležnosti a kamoli “živoopisivan” italijanski model. Pritom, italijanske institucije nije moguće bilo a ni danas nije moguće “fizički preseliti” u Crnu Goru”, kazao je Bojić.
Mašte je, kaže Bojić, bilo napretek, a uz to je “maksimalno iskorišćavano inače opravdano osjećanje duboke nepravde u narodu”.
“Uz sve to, oštrica kritike je bila preagresivna, pa je svaki zagovornik usvajanja tog predloga bio ocrnjivan i vezivan za “zaštitu kriminala”. Da nije tužno, bilo bi smiješno. Tu je bio i ozbiljan deficit poznavanja oblasti, posebne karakterologije i složene zakonomjernosti sistema “pravnih transplanata” od Alana Votsona, pa nadalje. Ili je riječ o zlonamjernosti? Mada je opštepoznato da to dvoje često idu “ruku pod ruku”- pa da li je to bilo i u ovom slučaju? Po svemu sudeći, smatram da jeste”, kazao je Bojić.
Smatra da se neko fraudolozno “poigrao” italijanskim narativom, a da je on imao “populistički” karakter.
“Svaki ozbiljan pravnik koji se ozbiljno bavio proučavanjem te problematike je znao da se predloženim zakonom niko ne oslobađa svojih konsekvenci prošlosti, pa ni od 90-ih što je bio “instrument odvraćanja” da se predloženi zakon usvoji”, poručuje Bojić.
On ističe da se jednostavno od nečega moralo započeti i da je nužno bilo otvoriti procese.
“Tim i takvim “okršajima” sa predlogom tog zakona i setom novela drugih vezanih za punu efektivnost, koherenciju i funkcionalnost 90-e su kao što danas vidimo: sve dalje i dalje. To je po meni bio u stvari prikriven projekat zasađivanja i njegovanja “nove kulture svijesti zaborava”- sa dobrim izgledima stalnih iteracija i to “za unedogled” “, kazao je Bojić.
Bojić tvrdi da se nisu otvorili procesi stvaranja pravne percepcije, čak ni minimalnog zakonskog i institucionalnog okvira.
Preporučeno
“Sada je potpuno jasno da su nastale i da prijete mnogo gore negativne posljedice. Dalekosežnije su”, zaključio je Bojić.
