Video
Najava proslave Podgoričke skupštine, njenih nelegitimnih odluka kojima je brisano ime Crne Gore sa mape država Evrope i svijeta, jasno nam pokazuje da i danas u 21. vijeku moramo širiti znanja o sebi, svom narodu, svojoj istoriji, kako bi znali da prepoznamo opasnosti na vrijeme. Jer, istorija se ponavlja i obilježavanje 100 godina od takozvane Podgoričke skupštine, nije ništa drugo do stvaranja uslova za njeno ponavljanje, baš kao što su to bili protesti u 2015. godini, i pokušaj izazivanja haosa 16. oktobra 2016. godine, kaže u razgovoru za Dnevne novine crnogorski umjetnik Željko Sošić, reditelj i scenarista Božičnog ustanka, istorijskog serijala o prelomnim događajima iz 1918. godine.
Preporučeno
Za njega najava proslave ispred ispred spomenika kralju Nikoli predstavlja zapanjujuće drsku provokaciju Crne Gore, koju država, građani, intelektualna elita, ne smiju da dozvole.
Sošić: Vjerovatno je građanima, posebno mlađim generacijama nepoznat podatak da je na platou na kojem je danas spomenik kralju Nikoli nekada postojala zgrada državnog Monopola duvana u kojoj je održana Podgorička skupština, pod stražom srpske vojske naoružane do zuba. To smo pokazali u seriji Božični ustanak. Ta zgrada je kasnije srušena, a na tom mjestu je podignut spomenik kralju Nikoli. Kako, osim kao zapanjujuće drsku provokaciju shvatiti najavu DF-a, političkog nasljednika i branitelja odluka Podgoričke skupštine, da na tom mjestu slavi 100 godina gubitka sopstvene države. Zato današnja Crna Gora, mi njeni građani, ne smijemo dozvoliti da na tom prostoru neko obilježava izdajnički čin, koji treba da visi kao opomena i sadašnjim generacijama.
Kroz pripremu projekta Božićni ustanak, imali ste priliku da vidite mnoga istorijska fakta, da se upoznate sa jednim vremenom i prenesete ga građanima Crne Gore kroz istorijski serijal koji je oborio sve rekorde gledanosti…
Sošić: Zaista je tako i upravo iz tog razloga smatram da imam puno pravo da govorim o tim događajima. Pet godina sam proučavao tu tematiku, istorijske činjenice, proučavao cijeli kontekst u kojem je došlo do nestanka Crne Gore, društveno političku situaciju, način života… Upravo praćenjem tih istorijskih događaja dolazite do jasnog saznanja da između njih i nedavnih pokušaja destabilizacije Crne Gore u oktobra 2016. stoji ista matrica.
Od 1918. godine do danas prošao je čitav jedan vijek. Iako teret tog vremena i nose i današnje generacije savremene Crne Gore, da li je došlo vrijeme za pomirenje, nude ga čak i oni koji se pripremaju da slave Podgoričku skupštinu?
Sošić: Mnogima na crnogorskoj političkoj, društvenoj i kulturnoj sceni su usta puna pomirenja. Takođe i Demokratskom frontu. Nemam, naravno, ništa protiv da prevazilazimo podjele, ali pomirenje kakvo oni nude je zamka za nove zablude. Radeći seriju Božićni ustanak, saznajući istorijske okolnosti u kojima je došlo do nestajanja Crne Gore, kao i što se dogodilo nakon Podgoričke skupštine, siguran sam da prije tog nekog pomirenja moramo utvrditi sve činjenice, pa onda da vidimo pod kojim uslovima ćemo da se mirimo. Ne možemo se sigurno miriti sa izdajnicima. Zato još treba pričati o istorijskim događajima i okolnostima koje su dovele do kobnih odluka 1918. godine, do okupacije Crne Gore, do ulaska srpske vojske i odmazde prema svima koji se nijesu mogli pomiriti sa nestajanjem naše države. To nikako ne smijemo zaboraviti jer je to izvor svih naših podjela koje vrlo uspješno, čitav jedan vijek njeguju protivnici današnje Crne Gore.
Otkud takvo razmišljanje?
Sošić: Jedna od osnovnih osobina rediteljskog posla jeste da stvari naziva pravim imenom. Ja nisam političar i ne moram da budem politički korektan, i mogu otvoreno da kažem da smo svjedoci jednog orkestriranog, dobro organizovanog hladnog rata i nasrtaja na našu državu i to u trenucima kada je Srbija na istorijskoj prekretnici zbog Kosova. Činjenica je da je to bolna tačka srpske istorije i težak period je pred njenim političarima. Ali, nevjerovatno je da je i u takvim trenucima prvi izbor većine srpskih političara, crkvenih velikodostojnika, istoričara, pjesnika, medija, napad na Crnu Goru koja sa svim tim događajima nema ama baš nikakve veze.
Podgorička skupština nije jedina provokacija države, ima i drugih…
Sošić: I te kako! Još veća je provokacija kada se nasljednik onih koji su uništili državu Crnu Goru, mitropolit SPC Amfilohije, hvali da sjedi na tronu Svetog Petra Prvog, zaboravljajući da su oni koji su njega tu doveli uništili dinastiju Petrovića i detronizovali Crnu Goru. Dakle, manipulišu osjećanjima vjernika, isto kao što osjećanjima Srba u Crnoj Gori manipulišu njihovi predstavnici u našoj državi. Manipulišu, takođe, srpski istoričari, pjesnici koji dolaze kod nas da brane ćirilicu kao da je to samo srpsko pismo, a ne i rusko i crnogorsko i bugarsko… Zašto je brane ovdje? Kad sve te detalje sklopim, nemam nikakvu dilemu zašto politički nasljednici prisajedinjenja Crne Gore Srbiji i dalje vrlo brižljivo njeguju podjele kao polugu preko koje mogu izazvati destabilizaciju naše države.
Kako se boriti protiv toga?
Sošić: Jedino kako se možemo boriti jeste širenjem znanja. Jer oni upravo računaju na neznanje koje im stvara plodno tlo za manipulaciju. Ali i podvale, kao što je velika podvala da je Podgorička skupština bila odraz većinske volje naroda?! Ko je tada izmjerio tu volju naroda? Ako je bila većinska, zašto bi se taj narod borio protiv njenih odluka, zašto je moralo doći prvo do okupacije, pa takozvane skupštine… Zašto je, kad je bila većinska volja, došlo do progona ljudi, zločina… Zašto je Podgorička skupština održana pod patronatom i stražom srpskih vojnika naoružanih do zuba, kako smo u seriji prikazali?
Uostalom, zašto je došlo do Božićnog ustanka ako je prisajedinjenje Srbiji bila većinska volja naroda. Dakle, oni svjesno računaju na neznanje i manipulišu tim neznanjem i svog naroda ovdje i naroda u Srbiji. Zato ću ponoviti, mi treba da imamo cilj da širimo znanje o sebi, svojoj istoriji, na taj način ćemo biti manje podložni manipulacijama i uspjećemo da državni okvir koji je već civilizacijski napravljen, ispunimo iznutra.
To je zadatak i vaše generacije…
Sošić: To je tačno i vjerujem da radimo sve što možemo. Naše je da nastavimo taj civilizacijski put bez ustezanja, bez zaustavljanja i bez kompromisa. Da doprinesemo napretku svega što je državna politika definisala, prije svega u obrazovanju i kulturi, jer su to temelji svake društvene zajednice.
A kompromis?
Sošić: Kompromisi su suština života. Svaki čovjek tokom svakog dana napravi neki kompromis. Međutim, sa nekim stvarima nema kompromisa. Sa izdajom, četništvom, fašizmom, okupacijom sopstvene države nema kompromisa. Da su ga naši preci pravili sa izdajnicima i svim okupatorima, ne bi bilo ni Crne Gore na ovim prostorima.
U nastavku serije nove, manje poznate stranice istorije
Mnogi građani, naročito mlađe generacije, su upravo kroz seriju Božični ustanak imali priliku da osjete teret jednog vremena i posljedice kobnih odluka…
Sošić: Drago mi je ako je tako. To je i bila namjera. Rad na seriji, inače, pratila je gomila problema, ali svo vrijeme tokom našeg rada provijavala je želja da, pored istorijskih činjenica, napravimo proizvod koji će emotivno korenspondirati sa gledaocima i koji će u njima, ne samo rasvijetliti istoriju tog vremena, nego probuditi emocije, podsjetiti ih da su Crnogorci, da su imali svoju državu, podsjetiti ih na nacionalni ponos. Osjećao sam da je to moj dug prema svojoj državi i svom narodu da na svoj način pokažem šta se dogodilo. Nadam se da smo u tome djelimično uspjeli.
Najavili ste nastavak serije koja če otvoriti one stranice istorije koje su mnogo veča nepoznanica od Božičnog ustanka…
Sošić: Pripreme teku uveliko, sada radimo na scenariju. Period kojim imamo namjeru istorijski da se bavimo mnogo je veća nepoznanica u našem društvu, nego sami Božićni ustanak. To je period od 1918. do 1924. godine kada su se dešavali zločini nad stanovništvom progon komita… To je potpuna nepoznanica, rupa u našem kolektivnom biću.
Pokušaj kulturne kolonizacije
Nekoliko puta tokom ovog razgovora rekli ste da je postoji pokušaj kolonizacije kulturnog prostora Crne Gore…
Sošić: Možda sam bio preoštar, ali ekspanziju raznih sadržaja kojima smo izloženi doživljavam upravo kao kolonizaciju kulturnog prostora Crne Gore. Naše javno mnjenje je naprosto zatrpano i nema mogućnosti da se odbrani od svih medijskih i kulturnih nasrtaja. Mi, nažalost, nemamo dovoljno resursa da se tome odupremo, ali ih moramo stvarati i proizvoditi sopstvene sadržaje kojima ćemo mi edukovati građane i javno mnjenje. Na taj način ćemo moći ćemo da se nosimo sa sadržajima kojima smo zatrpani, da napravimo selekciju, sačuvamo prave vrijednosti. Jedino tako uspjećemo da postanemo dio civilizacijskog koda kojem smo se okrenuli i kojem hoćemo da pripadamo.
Protivnici Crne Gore vrlo njeguju podjele
Sošić: Mjera kompromisa treba da bude u toj vrsti širenja informacija, a ne u prihvatanju i dozvoljavanju pljuvanja po Crnoj Gori, njenom dostojanstvu, njenom narodu, političarima u Crnoj Gori. Neka neko proba da to uradi u toj istoj Srbiji. Dakle, priča o ovim stvarima nije širenje podjela. Uostalom, oni šire podjele, i vrlo ih njeguju i vrlo insistiraju na njima. Zato i kažem da širenjem znaja, informacija, bez ostrašćenosti, treba objasniti ljudima koji to ne znaju, ne svojom krivicom, da ovo nije nova interpretacija crnogorske istorije. Ovo je otkrivanje istine o crnogorskoj istoriji.
DF poprima obrise terorističke organizacije
Kažete da je najava Demokratskog fronta “„drska provokacija države” i da neće biti posljednja…
Sošić: Demokratski front je organizacija koja radi protiv interesa Crne Gore i koja se, gledajući kroz tu prizmu, s punim pravom danas može nazvati terorističkom. Svakom svojom aktivnošću, izjavom, ta politička grupacija radi na provokaciji i destabilizaciji države, rušenju osnovnih temelja na kojima ovo društvo počiva, vrijeđanjem većinskog naroda u Crnoj Gori, vrijeđanjem multietničkog i multinacionalnog sklada.
