Video
Samo prije godinu dana svi smo bili svjedoci kako je pokojni mitropolit Amfilohije kroz formu litija uspio homogenizovati “srpski svet” u Crnoj Gori. Okupio je i ujedinio svoj narod i sa lijeve i desne strane. U istoj koloni su bili i velikosrbi i klero-šovinisti, manji i veći vjernici, izvorni Srbi i novosrbi. Bilo ih je svih vrsta i različitih svjetonazora, a boga mi i Crnogoraca sa manjkom osjećaja o sopstvenom identitetu.
Pokojni Amfilohije ih je ujedinio na platformi zajedničke posebnosti u Crnoj Gori, na navodnoj autonomiji unutar “srpskog sveta”, a i crnogorske države i društva, na ugroženosti tog i takvog, samo njemu znanog srpstva. Iako pokojni mitropolit nije priznavao ni crnogorsku državu, ni narod, ubijedio je svoje sljedbenike u neku vrstu posebnosti, da bi imali jači i veći značaj sopstvene veličine i vrijednosti. Priče da je Crna Gora “Srpska Sparta”, a oni “so srpstva” bila je veoma pitka za svaku vrstu srpskog osjećaja.
Da Amfilohijeva priča o navodnoj crnogorskoj autonomnosti i posebnosti uspije kod njegovih sljedbenika značajno je pomogla činjenica što je i sam lično, sopstvenim autoritetom, izgradio takvu nezavisnost od srpskog državnog vrha sa kojim se nikada nije zvanično slagao i od srpske patrijaršije kojoj je svom dušom pripadao, ali mu se nije dalo da bude na njenom čelu.
Njegove planove da upravlja Crnom Gorom preko svog izabranika, spriječila je iznenadna smrt.
Homogenizacija “srpstva” po mjeri Amfilohija, u novonastaloj političkoj situaciji srušila se kao kula od karata. Uostalom, tako završavaju svi veliki projekti koji počivaju na temeljnim istorijskim neistinama, sumnjivoj ideologiji i hegemonističkim ciljevima.
Naša nova politička stvarnost, do kosti je ogolila sve ono što je Amfilohije gradio pune tri decenije. Srpstvo koje je mukotrpno gradio u navodnom zajedništvu, jer samo tako ima svoju snagu i značaj, danas se rastače u međusobnim sukobima i različitim interesima.
Značajan dio “njegovog srpstva” okrenuo se prema Beogradu i stavio se na raspolaganje državnom vrhu Srbije i Patrijaršiji. Oni su danas u Crnoj Gori nastavljači otvorenog i neskrivenog satiranja Crne Gore do njenog nestanka.
Isto tako značajan, ako ne i značajniji dio “srpstva” kojeg je on izgrađivao na principima navodne posebnosti i autonomije nastavlja da živi pod političkim pokroviteljstvom Demokrata, Alekse Bečića. Konfrontacije Demokrata ovih dana, prema državnom vrhu Srbije koja od prvog dana učestvuje u kreiranju svega ovoga u Crnoj Gori, jasno govore da Demokrate sebe kandiduju kao čuvara “srpske” zaostavštine i amaneta pok. Amfilohija u Crnoj Gori.
Nema sumnje da će Demokrate i prema beogradskoj Patrijaršiji postaviti isti odnos, kao i prema državnom vrhu Srbije, jer je nova politička realnost da su ova dva centra u Beogradu, jedinstvenija nego ikada, a posebno u svom odnosu prema Crnoj Gori.
Ostaje nam da vidimo, da li će čuvari Amfilohijevog amaneta, lika i djela ovakvom, novom političkom pozicijom jačati ili slabiti, ali je sigurno da će sukobi i neslaganja u ovom dijelu, nekada jedinstvenog “srpskog sveta” biti češći i žešći.
Na strani Bečićevih Demokrata je i “Zdravko nejaki”, a leđa im čuvaju URA i VIJESTI.
Litije i onakav stepen homogenosti srpstva su prošlost. Ideološki je došlo do očekivanog raslojavanja.
Ovakvi pokušaji krpljenja vlasti koju je instalirao Amfilohije je postao nemoguć, jer se jedan dio njegovih nekadašnjih sljedbenika okrenuo protiv njegove zaostavštine.
Crnoj Gori trebaju izbori ! Ne da se vrati na stara podešavanja, nego da krene novim, boljim i sigurnijim putem.
Preporučeno
