Ovo je najgnusniji pokušaj izdajnika da pobjegne od sopstvene izdaje, jer je prethodno uradio sve, zarađujući pritom ogroman novac da se takva marionetska i izdajnička vlada formira. Uradio je sve da “njegova” URA, Amfilohijev izborni poraz, pretvori u pobjedu. Vidjeli su to prije njega Žarko Rakčević i Šerbo Rastoder, iskrcavajući se sa broda koji je od prvaog dana imao samo jedan kurs, a to je IZDAJA.
Sada, kada je već svakome jasno da je ova vlada pala, ali to još niko od vladajućih ne želi da vidi i postaje svojim sluganstvom opasna za građanski mir u Crnoj Gori, Ivanović kao požmirep pokušava naći spas svojoj duši, koju je odavno predao đavolu.
Sada, kada je sve jasnije da je “đavo odnio šalu” i da je Crna Gora dovedena na vrh ledenog brijega, gdje je veoma klizavo i gdje se lako može slomiti glava, Ivanović počinje da vapi i upozorava na opasnost od onih koje je doveo na vlast.
Na drugačiji način mu se pridružuje i mlađani ADŽIĆ, stidljivo upozoravajući da Cetinje nije najbolja adresa za zli plan koji su naumili. Svima nam je dobro poznata priča, da brod koji tone i u čije potpalublje prodire voda, prvi napuštaju pacovi u želji da se spasu. Eto baš tako ja vidim i doživljavam kolumnu Željka Ivanovića i sramno buđenje savjesti mlađanog Adžića.Zato mi je strašna i posebne pažnje vrijedna poruka iz Nikolaidisovog teksta, upućena Ivanoviću i sličnima, OSTANI ĐUBRE DO KRAJA !
Preporučeno
Autor: Miodrag Živković