A onda, samo petnaestak dana kasnije, još jedno veče koje je pokazalo da su se “ajkule” vratile – i ne samo to, već i da imaju blistavu budućnost.
Momci Vladimira Gojkovića usred Ovijeda držali su čas vaterpola Španiji (11:6), selekciji koja je u januaru osvojila srebro na Evropskom prvenstvu, koja je na posljednja tri velika takmičenja (dva EP i SP) igrala finale. I to čas vaterpola bez jednog od najboljih vaterpolista planete Aleksandra Ivovića i još četvorice iz Budimpešte, a sa osmoricom momaka u timu koji imaju 23 godine ili su mlađi.
Vlado Popadić, Bogdan Đurđić, Stefan Pješivac (1996. godište), Nikola Moskov (1997), Aleksa Ukropina, Dušan Banićević, Petar Tešanović (1998) i Dušan Matković (1999) zajedno sa nekoliko iskusnijih bili su nerješiva enigma za vicešampiona Evrope i svijeta.
Ne treba zaboraviti ni da su bronzani iz Budimpešte Vladan Spaić (1997) i Đuro Radović (1999) preskočili okršaj sa “furijom”.
Preporučeno
Uz sve to, mlade selekcije Crne Gore posljednjih godina su ili u samom vrhu evropskog vaterpola ili na vrhu, a da bi Gojković uskoro veliku snagu mogao da ima i u igračima poput telentovanih Miroslava Perkovića (2001), Nebojše Vuškovića (2000) i Sava Ćetkovića (1999), koji su već određeno vrijeme na treninzima dio A selekcije.
Naravno, mnogi će se i ovog puta zapitati – kako iz svega tri vaterpolo grada. I tu se okrećemo manje lijepoj strani našeg vaterpola – stvari kao što je slučaj sa bazenom u Kotoru više ne smiju da se dešavaju. Jer, iako Crna Gora ima vaterpolo budućnost, posljedice nastale dugogošnjom rekonstrukcijom bazena u Škaljarima tek će se osjetiti.
Video