Tim povodom dao je prvi veliki intervju za Televiziju E, u kojem je govorio o bogatoj karijeri, neizmjernoj ljubavi prema reprezentaciji i porukama koje današnjim mladim sportistima mogu biti putokaz kako se nosi i poštuje nacionalni dres.
Otvorio je dušu i o životu izvan bazena, ali i o uspomenama koje će ga zauvijek vezati za crnogorski vaterpolo.“Reprezentacija se nikada ne odbija”, počeo je Ivović sa dozom emocije.
Za njega je to, kaže, bila čista ljubav, vaspitanje…
“Sve drugo je surovi profesionalizam. Nikada nisam odbio poziv, čak ni kada nije imalo smisla, niti sam ikada bio umoran od nacionalnog dresa”, naveo je on.
Posebno se osvrnuo na 2008. godinu i evropsko zlato u Malagi – trenutak koji je, kako kaže, obilježio ne samo njegovu karijeru, već i život.
“Poslije Malage 2008. znao sam da narodu dugujem zahvalnost. Pa i da nikada više ništa nismo osvojili, osjećao sam obavezu da igram za Crnu Goru, zbog onog dočeka i ljubavi koju smo osjetili od našeg naroda”, rekao je on.
Ivovićev oproštaj od bazena nije samo kraj jedne velike sportske epohe, već i snažna poruka mladim generacijama – da reprezentacija nije samo dres i grb, već simbol ponosa, ljubavi i vjernosti.
“Uvijek su nas dočekivali, i kada smo bili prvi, i kada drugi, i treći… Ljubav naroda nas je nosila. To je nešto što ne smije da se zaboravi“, istakao je Leka.
Na pitanje zašto rijetko govori o svom privatnom životu i porodici, ističe da, iako je izabrao javni posao, ne smatra da svako treba da ima uvid u njegovu intimu.
“Znate kako, gledam da doziram sve to. Imam predivnu porodicu i ćerku koja je centar mog svijeta. Već od pete godine počela je da shvata ko joj je otac – vodili smo je na utakmice, slikala se sa igračima, dobijala medalje. Vrlo je upućena i ponosna. Ima i jedna anegdota: živjeli smo u malom mjestu u Italiji, gdje gradonačelnika sretnete deset puta dnevno. I onda me ona pita: ‘Tata, ko je u ovom gradu poznatiji – ti ili gradonačelnik?’ Do te mjere je išla njena idealizacija. Sada ulazimo u drugačije periode njenog života, gdje moramo da joj usadimo radne navike, obazrivost, empatiju, da bude dobrog karaktera i da pomaže drugima”, naveo je on.
Na pitanje kuda nakon završetka karijere rekao je da je cilj naći nešto što će ga ispunjavati kao vaterpolo.
“Odlučio sam da sebi dam malo oduška, pa ćemo vidjeti… Glavni cilj biće da pronađem nešto što će me ispunjavati kao vaterpolo. Biće teško, znam, ali makar približno nešto. Jedno je sigurno – politika nikako ne. Volio bih da ostanem uz sport, da radim sa mladima i prenesem im svoje znanje i iskustvo. Ali otom potom, vidjećemo”, rekao je on.
Preporučeno
Autor: Adela Mulić
Video