Video
Politika je ponovo pobijedila sport, ovog puta fudbal, a u centru pažnje je fudbalska reprezentacija Crne Gore. Selektor Ljubiša Tumbaković i igrači Crvene zvezde Filip Stojković i Mirko Ivanić odbili su da igraju sinoćnji meč protiv Kosova i izazvali pravu pometnju u našem fudbalu. Sve je rezultiralo smjenom Tumbakovića, dok situacija sa tandemom iz Zvezde još uvijek ne zna. Bio je to najveći šamar u istoriji crnogorskog fudbala.
Poznato je da su Tumbaković, Stojković, Ivanić, ali i ostala trojica igrača rođenih u Srbiji (Vukan Savićević, Adam Marušić i Marko Simić) bili pod velikim pritiscima iz domovine, posebno od navijačkih (kriminalnih) struktura. Prva trojica su podlegli, druga nijesu, pa su Marušić i Simić zauzeli svoja mjesta u prvih 11, a Savićević je čekao šansu sa klupe.
Pitanje koje dominira u crnogorskoj javnosti juče i danas je – Zašto su odustali na par sati prije meča? Drugog decembra u Dablinu održan je žrijeb za kvalifikacije, a Robi Kin je Kosovo “smjestio“ u grupu A u kojoj su osim Crne Gore još Engleska, Češka i Bugarska.
Zbog političkih odnosa na ovom prokletom Balkanu znalo se da će taj meč protiv Kosova biti jedan od najtežih za organizaciju. Mnogima je laknulo kada je Uefa poslala dopis u FSCG o zatvaranju tribina zbog rasističkih ispada protiv Engleske, ali se nije na tome završilo. Kako se meč približavao pritisak je bivao sve veći, čak su i porodice bile ugrožene. Za to vrijeme nijednom se nije čula bilo kakva izjava od Tumbakovića, ili igrača. Ćutali su, pretvarali se da je sve u redu, ali su znali da nije. I umjesto da sa savezom pronađu zajedničko rješenje, na dan meča koji je bio izuzetno važan uslijedile su šokantne vijesti.
Neozbiljno, neprofesionalno i na kraju neljudski. Ostaviti saigrače sa kojima ste od 27. maja boravili zajedno, trenirali i pripremali se, bez obzira na sve pritiske, ucjene i prijetnje. Osim sa igrača morali su misliti i na crnogorski narod koji živi za fudbalsku reprezentaciju. Mogli su se ugledati na Marušića, Simića i Savićevića koji su bili u istoj situaciji. A, kako je tek bilo Fatosu Bećiraju. Kapiten Crne Gore je igrao protiv svojih, porodica mu živi na Kosovu. Ali, ostavio je emocije sa strane i ponosno izveo “hrabre sokole“ na teren. Možete da zamislite kako će mu tek biti u Prištini.
Veliki dio krivice snosi i FSCG. Jednostavno, morao je reagovati ranije, i oni su imali više od pola godine da razgovaraju sa igračima i selektorom o ovim delikatnim duelima. Ovo je lekcija iz koje se mora naučiti i promijeniti nešto.
A, što se tiče Stojkovića i Ivanića? Pa, poslije svega mogu se slobodno okrenuti traženju nove reprezentacije. Onoj u Srbiji nijesu mogli da privire, a ovu nikada nijesu osjećali. Takvima nije mjesto u njoj i ko god razmišlja slično – široko mu polje.
Preporučeno
Alen Kasmić
