Video
U centru pažnje Danijel Subašić, ali iz potpuno pogrešnog razloga. Bolje bi bilo da pišu o odnosu koji ima prema tragično nastradalom drugu
Na Balkanu nikad mira. Veliki uspjeh Hrvatske i plasman u četvrtfinale srpski mediji su iskoristili za brojanje krvnih zrnaca izabranika Zlatka Dalića.
Na tapetu je Danijel Subašić, momak rođen u Zadru u mješovitom braku Srbina i Hrvatice, koji je još 2007. morao da se pravda hrvatskim medijima riječima: „Ja sam Hrvat i katolik“.
Tako list „Alo“ piše: „Komšije u šoku: Srbin odveo Hrvatsku u četvrtfinale Mondijala“, a „Kurir“ u svom tabloidnom stilu javlja: „Ko je Srbin koji je odveo Hrvate u četvrtfinale SP: Subašićevu ženu otac Hrvat prebio i htio da je ubije jer se udaje za Srbina. A, danas ga i tast slavi“.
Sličan naslov je imao i portal „Telegraf“: „Zaklaću te ako se udaš za Srbina! Iza golmanskog heroja Hrvatske je potresan sukob s tastom zbog kojeg sad poriče korijene“.
Ovakve vijesti nisu nikakva novost, jer i hrvatski mediji znaju da „pecnu“ omražene komšije, pa su nakon velikog uspjeha rvača Davora Štefaneka na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru pisali: „Srbiji prvo zlato donio Hrvat“.
Štefanek je kasnije negirao da je Hrvat, baš kao što je Subašić ranije demantovao da je Srbin.
Ali, zar je to bitno? Najvažnije je valjda to što je 33-godišnji Zadranin odveo Hrvate u četvrtfinale Mundijala sa tri odbranjena penala Danskoj.
To što se na nesrećnom Balkanu lonac uvijek krčka i što je najvažnije da „komšiji crkne krava“ dokaz je koliko smo još daleko od civilizacije…
A Subašić je još jednom dokazao da je veliki čovjek, jer je i ovaj uspjeh posvetio svom tragično nastradalom drugu Hrvoju Ćustiću, koji je u aprilu 2008. preminuo nakon što se na utakmici Zadar – Cibalija, u želji da stigne loptu, sudario sa protivničkim igračem i udario glavom u betonski zid iza gola.
Preporučeno
Golman Monaka od tada na svakoj utakmici nosi majicu sa Ćustićevim likom. Bilo bi bolje i poučnije za djecu koja odrastaju da ih mediji s obje strane uče dostojanstvu, privrženosti i ljubavi koju pokazuje Subašić. Zar je važno je li Hrvat, Srbin ili Marsovac? Važno je da je čovjek.
