Video
Oslonjeni na lidera Rajta, uz frenetičnu borbenost Sulejmona, posvećenost Kamenjaša, dalekometnog Megija, smirnog i sigurnog Morgana, te profesionalnog Tanaskovića i Ferela, energičnog Omića, nesebičnog Slavkovića i ljubimca podgoričkih fanova Jovanovića, slovenački stručnjak u plavo – bijeloj boji Andrej Žakelj, sklopio je visokoenergetsku mašineriju sa karakterom koja je pokorila evroligaške dvorane u Beogradu.
I dok se za neke ranije godine moglo reći da je klub podupiran državnim novcem, od početka ere Dragana Bokana, vlasnika kompanije VOLI, Budućnost se oslanjala uglavnom na ulaganja i viziju jednog ili par ljudi iz privatnog biznisa.
U posljednjih 10 godina Zvezda je osvojila čak sedam puta ABA ligu, Partizan i Budućnost po jednom i jedna je prekinuta. Uz sve to Zvezda je u nikad jačem sastavu u gostima pobijedila Olimpijakos, Barselonu, Monako i Fenerbahče. Znači protiv svih najboljih timova Evrope. Prije tačno dvije godine Zvezda je ovdje pobijedila sa 41 razlike u polufinalu i izgledalo je da se taj finansijski ambis više nikad ne može sustići. Ipak, Budućnost VOLI je dokazala da se može i protiv tog finansijskog ambisa i državnih projekata kakvi su Partizan i Zvezda. Pokazala je da plavo bijeli koncept radi i da može sa pet miliona da pregazi rivale koji imaju po 30 miliona.
Čak je i srpski predsjednik Aleksandar Vučić u uzavreloj političkoj atmosferi u Beogradu prilikom posjete “studenata koji žele da uče” rezignirano govorio o neuspjehu svojih koncepata.
„Nemamo rezultate, to vam je kao kada analizirate sport. Ima li Zvezda veći budžet od Budućnosti? Ima. Tri puta veći budžet od Budućnosti u košarci. Šest do sedam puta više para je dobila od države nego Budućnost od Crne Gore. I – izgubili ste, momci. Mi smo loše ulagali, na taj način“, izjavio je Vučić.
Iako država Crna Gora formalno podržava sportske kolektive, Budućnost VOLI uglavnom zavisi od privatne inicijative. Za razliku od klubova u okruženju koji dobijaju ozbiljnu finansijsku injekciju iz javnog budžeta, Budućnost se oslanja na sopstvene resurse i entuzijazam vlasnika. Pitanje ostaje: da li država dovoljno prepoznaje potencijal kluba kao promotera nacionalnog identiteta?
Povremena institucionalna podrška prisutna je kroz logistiku i simboličke gestove, ali Budućnost još uvijek čeka konkretniji angažman države, posebno u pogledu ulaganja u infrastrukturu i razvoj mladih talenata.
Vlada se već duže ne oglašava. Predsjednik kluba je potvrdio da ako se u narednih 20 dana do kraja sezone nešto ne promijeni on definitivno odlazi. Zato se nakon uspjeha Budućnosti sa pravom može postaviti pitanje da li je nekom u interesu da ugasi ovu euforiju u Morači i sportskoj Crnoj Gori ili je interes svih nas da imamo bar jedan sporstki klub na ovom nivou, jer ostali su već dobro spušteni?
Navijačka grupa “Varvari” i brojni simpatizeri kluba širom Crne Gore predstavljaju snažan oslonac Budućnosti. Njihova lojalnost se ne mjeri brojem osvojenih trofeja, već emocijom i identitetom koji vežu za plavo-bijele boje. Za mnoge, Budućnost je više od sporta – ona je simbol urbanog otpora, ponosa i kontinuiteta.
Puna “Morača” nije rijetkost – to je pravilo. Navijači Budućnosti, uz sav temperament, doprinose i tome da klub ima jednu od najtežih domaćih atmosfera u regionu.
Zaključimo da je KK Budućnost VOLI mnogo više od uspješnog sportskog kolektiva – to je simbol moderne Crne Gore: ambiciozne, ponosne, ali i suočene sa izazovima. Zahvaljujući viziji Dragana Bokana, strpljivom radu uprave, talentu igrača i fanatičnoj podršci navijača, Budućnost je zaslužila svoje mjesto među najboljima u regionu.
Ostaje da se vidi da li će država prepoznati ovaj model kao šablon za širi sportski razvoj i da li će se Budućnost konačno afirmisati i na evropskoj sceni – jer, ako iko zaslužuje to ime, onda je to klub koji ga s ponosom nosi.
Preporučeno
