Bogovski fudbal na San Siru: Atalanta rešetala sa svih strana, Valensija promašivala zicere

Bogovski fudbal na San Siru: Atalanta rešetala sa svih strana, Valensija promašivala zicere

Standard

19/02/2020

23:01

Crno-plava rapsodija na San Siru. Ne, nije Inter ponovo pravio čuda i preokrete u Seriji A, ovo je bilo veče tima koji je tu kao podstanar, a opet se osjećao kao da je kod kuće. Atalanta, Boginja provincije, odigrala je kao da je gazdarica metropole.

Prvi put u istoriji igrala je proljećnu, eliminacionu fazu Lige šampiona i otplesala je kao da joj je to prirodno stanište. Posle 90 minuta sjajnog okršaja sa Valensijom u Milanu, klub iz Bergama je pred vratima četvrtfinala – 4:1 (2:0).

Da budemo pošteni, koliko god da je bila sjajna Atalanta, nije bila loša ni Valensija. Nije zaslužila tako ubjedljiv poraz. Nikako. Ako je italijanski tim u gol pretvorio maltene sve što je dotakao, Španci su gotovo sve – promašili. Samo šansa koju je Maksi Gomez propustio u 61. minutu, kod rezultata 3:0, kada je na petercu bio potpuno sam ispred golmana i tako šutnuo da je Golini uhvatio živu loptu, možda je najbolja slika i prilika Valensijinog izdanja na San Siru.

A, već u narednom napadu Boginja je kaznila goste. Baš onako kao u nekom antičkom epu. Hatebur se sjurio ka golu, dobio loptu i pogodio za 4:0. Bio je to njegov drugi gol ove večeri. Postao je junak utakmice, bez obzira što je Čerišev posle toga smanjio na 4:1 i ostavio koliko-toliko nadu Valensiji da na svojoj Mestalji može do čuda. A, upravo je tog Hatebura jurila Valensija tokom ljetnjeg prelaznog roka, prepoznala je da je on taj bek koji joj je prijeko potreban. Nije uspjela da ga dovede, ali se večeras definitivno uvjerila da ga je makar – dobro skautirala.

Ako bi još nekog trebalo izdvojiti večeras, bio bi to Josip Iličić. Ponovo taj nevjerovatni slovenački reprezentativac, koji doživljava svoju drugu – ili, možda ipak prvu, pravu – mladost u crno-plavom dresu. Daleko od toga da je Iličić bio nepoznat ili slab igrač prije nego što je došao u Atalantu. Daleko od toga da je odjednom naučio kako se baca fudbalska magija. Ali, od momenta kada je obukao dres Boginje provincije, zaigrao je kao nikada prije, kao da je crno-plavi dres za njega onaj Tolkinov prsten, koji daje apsolutnu moć onom koji ga stavi na prst.

Slovenački fudbaler ponovo je činio čuda na terenu. Ponovo je bio gazda, ponovo je dijelio lopte kao rukom i parao odbranu Valensije kao makazama. I vjerovali ili ne, tek večeras je postigao svoj prvi gol u karijeri u Ligi šampiona! Da je birao trenutak, bolji ne bi izabrao.

Pamtiće ovu veče i Frojler, koji je postigao jedan od najljepših golova u karijeri, “kiflu” kojoj golman Domenek nije mogao ni prašinu da dohvati. I opet, kada se stavi sve na papir, djeluje da je igrala samo Atalanta. Ali nije, promašivala je Valensija moguće i nemoguće. Ovo definitivno nije bilo veče Slijepih miševa. Možda bude bolje na Mestalji…

https://www.youtube.com/watch?v=1GRb9o9HfKg
Izvor: Mozzartsport

Ostavite komentar

Komentari (0)

X