Video
Nažalost, u Crnoj Gori uspjesi Danke Kovinić prolaze gotovo nezapaženo, posebno kod onih koje bi, u smislu najbolje promocije naše zemlje, Dankin put do zvijezda najviše trebalo da raduje (sa izuzetkom Teniskog saveza Crne Gore i Crnogorskog olimpijskog komiteta).
Ostaće upisano da su premijer Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Aleksa Bečić i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović čestitali Novaku Đokoviću, teniseru druge države, osvajanje Rolan Garosa, a da Danki Kovinić nijesu uputili čestitku za plasman na Olimpijske igre. Može li biti da ne shvataju da je plasman Danke Kovinić u drugo kolo turnira u Parizu za Crnu Goru važnije od Đokovićevog osvajanje Rolan Garosa.
Od državnih zvaničnika jedino je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao za shodno da ukaže na Dankin nevjerovatan rezultat. Biti u 60 najboljih na svijetu i igrati na Olimpijskim igrama u tenisu, ravno je najvećim sportskim podvizima u drugim sportovima. Tenis je najpopularniji individualni sport i treći najgledaniji nakon fudbala i košarke.
Zanimljivo je da je Crna Gora, kao rijetko koja zemlja u to doba, još u 19. vijeku na Cetinju imala teniske terene. Za razliku od onih koji danas vode Crnu Goru, knjaz Nikola je očito vodio računa o interesima i o imidžu svoje samo u teritorijalnom smislu male drzave.
Zašto nekadašnji profesor UCG, bivši fudbaler i ekspert opšte prakse iz Ulcinja – grada koji je posljednjih 10 godina bio epicentar, u pojedinim momentima čak i svjetskog tenisa – nijesu našli za shodno da našoj Danki upute isti znak pažnje koji su uputili sportisti susjedne države?
Podsjetimo: u Ulcinju je igrala tadašnja prva teniserka svijeta Karolina Voznjacki, više puta i ovogodišnja polufinalistkinja Rolan Garosa Marija Sakari iz Grčke, Tunižanka Onse Žabur i mnoge druge.
Dodvoravanje Beogradu svojstveno je Crnogorcima jos i prije srpske okupacije 1918. godine; ipak, nikada se sa sa ovako visokih adresa i na ovaj način nije utrkivalo u ignorisanju crnogorskog uspjeha kao što je to učinjeno sa Dankom Kovinić. Jer ovo jeste ignorisanje i omalovažavanje, ali i nešto mnogo teže. Ovo je pokazna vježba za buduća pokoljenja. Ako ne budete igrali za Srbiju, kao što to čini Crnogorac Đoković, nećete dobiti ni čestitku od svog premijera i njegovih saradnika.
Ali ovo nije prvi put da se rezultat Danke Kovinić omalovažava. Danka Kovinić igrala je u juniorskom finalu dubla na Australian openu, ali ni tada nije zaslužila prijem kod gradonačelnika u svom rodnom Herceg Novom. Prijem nije napravljen ni prije pet godina, kada je igrala u Riju…. Ali zato je Dejan Mandić, gradonačelnik Herceg Novog, pravio spektakl dočekujući srpske vaterpoliste. Mogao je Andrija Prlainović po srpsku čast među „srpski svet“ u sred Herceg Novog, ali Crnogorka Danka Kovinić nikako. Herceg Novi nikada nije odao priznanje globalno poznatoj teniserki za sve što je uradila za taj grad i za Crnu Goru.
Vidjeli smo utrkivanje ovih istih da crnogorskog juniorskog boksera, maskiranog trobojkom, prime i hvale na sva zvona, uključujući i ona crkvena, dok su pokušavali da zastraše novinara RTCG Nebojšu Šofranca.
Gospodo političari, da je kojim slučajem Danka Kovinić u Parizu maskirala sebe u Srpkinju, da li biste je danas u otvorenom autobusu, uz sve fanfare pokazivali građanima Herceg Novog i okolnim “srpskim gradovima” kao učesnicu Olimpijskih igara?
Poruka koju šaljete opasna je i nepristojna. Čak otrovna. Svojevremeno se Milanu Kneževiću nije svidjelo to sto su crnogorski rukometaši, odlazeći da brane boje svoje zemlje u svijetu, u avionu pjevali himnu svoje zemlje. Zamislite da nekom francuskom poslaniku smeta to sto članovi reprezentacije Francuske pjevaju Marseljezu! Knežević je himnu svoje države okarakterisao kao provokaciju!? Kakav sumrak vrijednosti!
Sve ovo liči na ružan san gdje oni koji su na vlasti u Crnoj Gori i koji su glasali na referendumu da Crne Gore nema, od te iste Crne Gore prave klona Srbije, podupirući crnogorske sportiste da se maskiraju u Srbe. Oni koji odbiju da izdaju Crnu Goru bivaju kažnjeni onako kako je “kažnjena” Danka Kovinić.
A da li je kažnjenja?!
Siniša Mihajlović je svojevremeno udaljio iz reprezentacije Srbije Pazarca Adema Ljajića, jer nije pjevao himnu. Da li će Kovinić morati da pjeva „Bože pravde“ da bi zaslužila čestitku premijera, ostaje da se vidi. Do tada, kao što rekoše rukometaši Kneževiću: ako ti smeta crnogorska himna, ti izađi.
Preporučeno
Doduše, čestitka i prijem kod tih i takvih i nije naročito važna i velika stvar.
