Điđo za Standard: Patriotizam mora da nas vuče, za Crnu Goru i moju Budućnost sam uvijek tu

FSCG

Prošao je sve kategorije Budućnosti, od petlića do prvog tima, bio je kapiten najdražeg kluba, osvojio je titulu. Nakon toga prešao je u Bragu u kojoj je proveo pet godina, a od prošlog ljeta član je jedne od najjačih liga na svijetu. Za reprezentaciju odigrao je 36 mečeva (debitovao protiv Gane u prijateljskom meču pod Goricom), a njegov odnos, želja, motiv, doprinos su nemjerljivi.

Pogodili ste? U pitanju je Nikola Điđo Vukčević, standardni reprezentativac Crne Gore i vezista Levantea. U intervjuu za Standard pričao je o kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, reprezentaciji, Budućnosti, Levanteu, nekim daljim planovima…
Nakon sastanka, a prije ručka u hotelu Podgorica, Điđo je izdvojio 15-ak minuta kako bi porazgovarao sa nama.

Politička dešavanja uticala na dalji tok kvalifikacija

Điđo, da krenemo od onoga što je najaktuelnije. Nastavljaju se kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2020. Rezultatski nemaju nikakav značaj, ali znače zbog samopouzdanja, pobjeda, rang listi. Kakva su očekivanja od okršaja sa Bugarskom i Kosovom?

“Rezultatski nije bitno, ali je itekako bitno zbog nas. Svjedoci smo da u posljednje dvije godine rezultatski ne stojimo baš najbolje. Bilo prijateljska ili kvalifikaciona utakmica, za reprezentaciju kao što smo mi znači puno. Zbog samopouzdanja, zbog rang listi, ali i patriotizma. To je najbitnije“, rekao je Vukčević na početku razgovora i dodao.

“Po mom mišljenju, kada igraš za reprezentaciju igraš iz ljubavi. To je glavni razlog da moramo da damo maksimum“.

Još uvijek aktuelne kvalifikacije bile su turbulentne, a sve je nizbrdo krenulo od nepostojećeg penala u Sofiji. Poslije toga poraz od Engleske u Podgorici (istina očekivan), „slučaj Kosovo“, porazi od Češke. A, krenuli smo euforično…

“Jeste. Promijenjen je format takmičenja, data je šansa zemljama poput Crne Gore da se plasiraju na EP. Kada sam vidio grupu bio sam ubijeđen da možemo da se borimo za prve dvije pozicije. I prije početka prva je bila rezervisana za Engleze. Što se tiče kvaliteta, evo i dan danas tvrdim da nijesmo u podređenom položaju u odnosu na Čehe i Kosovo. Od tog penala je sve krenulo kako ne treba. Poraz od Engleske koji je otprilike bio upisan, onda ta van fudbalska dešavanja, mogu slobodno da kažem politička, koja su uticala na dalji tok kvalifikacija. Neigranje Jovetića i Savića“, istakao je Vukčević.

“Bio je to splet okolnosti na koje mi fudbaleri i stručni štab nijesmo mogli da utičemo, ali daleko od toga da ne snosimo dio odgovornosti za ovakve kvalifikacije. Ostaje nam da ove tri utakmica odradimo što bolje možemo“.

Ne računajući ove kvalifikacije, naredni takmičarski mečevi “hrabrih sokola” su u septembru naredne godine u Ligi Nacija.

“Šef je već počeo da priča o tome. Četiri utakmice ove godine (Bugarska, Kosovo i Engleska u kvalifikacijama, Bjelorusija prijateljska) će biti baza za Ligu Nacija. A, kako sam već rekao – bilo koja utakmica, za dres Crne Gore mora da se daje maksimum“, jasan je Điđo.

Dolaskom u Španiju ostvario sam snove

Prošlog ljeta, kao najskuplje pojačanje u istoriji Levante (8,9 miliona eura), Vukčević je stigao iz Brage. Međutim, prošla sezona nije bila kakvu je naš sagovornik očekivao. Ali, ove je krenuo kako treba i biće ona sezona stabilizacije u kojoj će Điđo sigurno pokazati zašto ga je tim iz Valensije doveo.

“Prošle godine sam došao kao najskuplji i stalno je to stojalo poslije mog imena“, rekao je Vukčević.

Da li si osjećao pritisak zbog toga?

“Iskreno nijesam. Niko na ljude iz kluba nije pravio pritisak da me kupe. Osim te ponude imao sam još dvije ekipa koje ove sezone igraju grupnu fazu Lige šampiona. Glavni problem je bio taj što nijesam prošao pripreme sa njima. Došao sam nespreman, a kada dođeš takav u ligu kakva je španska, teško da se možeš odmah navići. Nekad nijesam imao ni razumijevanje, da kažem javnosti. Ali, opet – malo ljudi priča kako sam završio sezonu. Levante je bio u zoni ispadanja, ušao sam protiv Betisa, a od četiri meča dobili smo tri i osigurali opstanak. Automatski su počeli da me gledaju drugim očima. Uvijek sam im govorio, dajte mi četiri, pet utakmica u kontinuitetu da pokažem jesam li taj ili ne. Imao sam ponuda ovog ljeta da napustim Levante, ali to nijesam ja – da odem, a ne završim posao i pokažem ko sam. Mislim da će ovo biti dobra sezona“, iskren je Vukčević.

Kakva su očekivanja Levante od naredne sezone?

“Primarni cilj je da se što ranije obezbijedi opstanak. Svaka visočija pozicija je dobra stvar za klub. Neka realnost je osmo, deveto, deseto mjesto. Klub konstantno raste, imamo bolju ekipu nego prošle godine. To je i predsjednikova želja, da kroz nekoliko godina Levante bude član gornjeg doma i eventualno ako se otvori mogućnost za Ligu Evrope“.

Kako je igrati u Španiji?

“To me je i privuklo. Ostale ponude koje sam imao bile su takođe iz dobrih liga, ali sam sanjao da igram u Španiji. Nevjerovatan osjećaj j iskustvo. Igraš protiv Mesija, Reala, Atletika, Valensije, Betisa… Za to sam se borio dok sam bio u Budućnosti“.

Iz prve ruke nam otkrij, kako izgledaju najjači timovi Evrope uživo.

“Kada počne utakmica isključiš se, imaš svoj posao i šablone i nemaš puno vremena da razmišljaš o njima. Prvu utakmicu protiv Barselone nijesam igrao, pa sam imao vremena da se opustim i uživam. Nevjerovatno iskustvo zaista. Izuzetna zemlja i za život i fudbal“.

Kolika je razlika između portugalske i španske lige?

“U Portugalu se igra dobar fudbal. Ali… Imaš tri top kluba, Braga je četvrti, a onda ogroman jaz od ostatka. U Španiji sve ekipe mogu da te pobijede, nebitno jesu li u vrhu ili se bore za opstanak, niko nije siguran. Postoji mnogo domaćinskih ekipa, Levante je jedna od njih. Razlika je ogromna. Poslije Portugala sam mislio da mogu da igram u bilo kojoj ligi. Sve je bilo prebrzo, ali kada sam stigao u Primeru vidio sam da je to ogromna razlika“, kroz osmijeh nam priča Vukčević.

Budućnost, Braga, Levante, reprezentacija. Na šta si posebno ponosan?

“Ostvario sam snove kada sam sa Budućnosti osvojio titulu. To je klub iz mog grada u kojem sam proveo 12 godina. Nakon toga cilj je bio da odem u jaču ligu. Stigla je onda i reprezentacija. Želim da igram što više i što duže, dok budu računali na mene ja ću igrati. Nikada neću zaboraviti da su vjerovali u mene i kada sam bio u B timu Brage. Ostvario sam još jedan san – zaigrao sam u najjačoj ligi na svijetu, ali neću na tome da se zaustavim“.

Tvoja ljubav prema Budućnosti je poznata. Isticao si u nekoliko intervju da bi volio da karijeru završiš u plavom dresu, ali prije toga, dobio si novu ulogu. Član si novoformiranog Upravnog odbora.

“To je stvarno ogromna stvar. Ljudi su mi ukazali veliko poštovanje, prevashodno izvršni direktor Nemanja Ivanović na čiji sam poziv i prihvatio tu funkciju. Kako mogu da pomognem klubu? Trenutno – ne na puno načina. Ali, što budem mogao, sve ću uraditi za taj klub. Kada završim karijeru cilj mi je da se posvetim Budućnosti. A, sada. Želim da što boljim igrama skrenem pažnju na sebe, napravim dobar transfer, jer dio novca ide Budućnosti. Da pomognem na taj način. Normalno, kakva god pomoć bude trebala ljudima iz kluba – tu sam“, zaključio je Nikola Vukčević.