Video
Nejsmitova Kuća slavnih u u Springfildu ljetos je otvorila vrata Vladu Divcu. U narandžastom sakou, simbolu tradicije, obratio se: “Mislim da vam ljubav daje slobodu i snagu da onaj najbolji dio sebe dijelite sa drugima i da ih inspirišete. Ljubav vam daje moć da od nemogućeg pravite moguće.”
Preporučeno
Neko, kao što je on, ko je u pjesme ušao, anegdote, momak iz Prijepolja kome su se i Amerikanci poklonili, stigao je juče u Crnu Goru.
Sa suprugom, u društvu prijatelja i predsjednika Crnogorskog olimpijskog komiteta Dušana Simonovića, za Arenu je izdvojio nekoliko minuta razgovora.
Samo čovjek pun ljubavi zna kako. Sto vas je pokrenulo, u toj božanstvenoj karijeri?
“Nije bila samo ljubav na prvi pogled. Sport sam doživio kao mjesto gdje čovjek može da se iskaže, u mom slučaju, ono najljepše i najvažnije što ga čini čovjekom. Prije svega, da dijeli sebe, a iskoristi to kao platformu da može da pomaže ljudima. Menije sport donio sve, nadam se da sam mu vratio mali dio toga. Ali, sport mi je pomogao da postanem čovjek.”
Igrali su i drugi košarku, ali, očigledno, Vi malo drugačije. Što je bilo u pitanju, glava, predispozicije, rad…?
“Pojednostavio sam stvari. Sport, u stvari, i jeste to. Sport sam doživljavao kao igru, a onda su i rezutati sami po sebi došli. Cim počnete da razmišljate kako da uradite nešto veliko, onda se prekomplikujete i to nije to. Pretpostavljam da je tako i u drugim sferama života.”
Obukli ste narandžasti sako Kuće slavnih, kao simbol tradicije, jeste li pomislili da je to najveće dostignuće u karijeri?
“Jesam, ali onog trenutka kada sam saznao, vratio sam se u djetinjstvo, odnosno u Prijepolje, gdje sam i počeo da se bavim sportom. Nikad, uopšte, nijesam razmišjao da ću dostići te visine. Ali, upravo je to bogatstvo i pravi način da se čovjek oprosti od sporta. Kada saznate da vam se sve što ste uložili, na kraju vratilo ulaskom u Kuću slavnih.”
Spadate u pionire evropske košarke u NBA ligi. Igrali ste 16 godina, pored onakvih zvijezda, kako sada gledate na to, kao na nešto stoje, možda, teško u još jednom životu ponoviti ili možete da kažete, mogao bih ponovo to isto?
“Uvijek sam govorio sebi da bi opet isto uradio, na isti način sve. Jer nema razloga da žalim za ničim. Sportu sam se davao maksimalno, a on mi je maksimalno vraćao. Imao sam mnogo lijepih trenutaka koje pamtim dan-danas.”
Kingsi su vas uvrstili u najveće zvijezde svih vremena. Kao generalni menadžer ove ekipe uspjeli ste da podignete standarde. Da li ponekad ono balkansko proradi “preko koljena” ili…?
“Nakon iskustva koje sam sakupio igrajući i kasnije radeći prije svega u Olimpijskom komitetu Srbije, dosta sam naučio o menadžmentu u sportu, tako da sam, negdje, tu između. Imam balkanski dio razmišljanja, ali i zapadni dio analitike. Tako da sve to kad se stavi u isti koš daje dobar rezultat.”
Zahvalni ste?
“Roditeljima uvijek, porodici. Ali, zahvalan sam i svima koji su na neki način uticali na moju ličnost na terenu i van terena. Od svojih komšija, prijatelja, saigrača i drugova. Kao što vidite gost sam mog dobrog prijatelja Duška Simonovića. Uvijek mi je drago kada sretnem drage ljude”
Kazali ste da vam podgorička kiša ne smeta i da vam ne može pokvariti lijepo raspoloženje kada ste u Crnoj Gori?
“Volim Crnu Goru. Ako govorim o emotivnim stvarima, nemam podjela, emocije su iste.”
Dušan Simonović uvijek ističe poseban odnos sa vama. Dobro prijateljstvo?
“Zahvalan sam olimpijskom pokretu u kojem sam bio i upravo zbog toga jer sam stekao prijatelje kao što je Duško, za cio život. Uvijek mije drago da ga vidim kada dođem u Crnu Goru”, poručio je legendarni košarkaš.
Izvor: Pobjeda
