Video
Ovo je bila 400. pobjeda 38-godišnjeg Beograđanina na grend slem turnirima, još jedan podatak koji dodatno učvršćuje njegovu nezvaničnu titulu najboljeg tenisera svih vremena.
Brojka koja jasno odvaja Đokovića od ostatka “velike trojke”, jer ni Rafael Nadal ni Rodžer Federer nisu blizu.
Federer je u karijeri ostvario 369 pobjeda na GS turnirima, dok je Nadal ostao na brojci od 314.
U Melburnu je Đoković ovaj meč odigrao bez trenera Borisa Bošnjakovića, koji je zbog virusa bio spriječen da bude u njegovom boksu.
Ipak, to se nije osjetilo na terenu. Novak je rutinski kontrolisao duel protiv Holanđanina, koji ga je prošle sezone iznenadio pobjedom u Indijan Velsu.
Meč je započeo sigurnije Đoković, iako je upravo on morao da se suoči sa prvom brejk loptom. Već u narednom gemu uslijedio je odgovor, oduzet servis rivalu nakon fantastičnog poena od 26 udaraca, koji je nagovijestio tok susreta.
U osmom gemu prvog seta Novak je propustio još jednu brejk, ujedno i set loptu, ali Van de Zandshulp nije imao snage da duže odloži neizbježno.
Drugi set je počeo furiozno. Đoković je vezao dva brejka, nakon čega je Holanđanin zatražio medicinski tajm-aut zbog problema sa ramenom.
Ipak, ni to nije potpuno ugasilo njegov otpor – uspio je da vrati jedan brejk i zaprijeti u šestom gemu, ali je Novak odbio nalet i rutinski udvostručio prednost u setovima.
Treći set donio je i najviše neizvjesnosti. Na samom startu Đoković je nezgodno pao i izvrnuo zglob, zbog čega je morao da interveniše fizioterapeut, a dodatni problem pravili su i žuljevi na stopalu.
U tim trenucima Van de Zandshulp je napravio i prvi brejk na meču, ali je Đoković odmah uzvratio ribrejkom i vratio kontrolu.
Do taj-brejka se stiglo uz dosta drame. U 12. gemu Novak se suočio sa brejk, odnosno set loptom, ali je u ključnom trenutku pogodio forhend viner po paraleli. Ubrzo je spasao i drugu set loptu, a u taj-brejku pokazao zašto je rekorder, mirno, sigurno i bez panike priveo meč kraju.
Preporučeno
U borbi za četvrtfinale Đoković će igrati protiv boljeg iz duela Jakuba Menšika i Itana Kvina, a iza njega je ostao još jedan meč koji nije samo pobjeda već i još jedan istorijski marker u karijeri kakva se, po svim parametrima, sve jasnije odvaja od konkurencije.
