Postoji jedna planina u Francuskoj koja je odigrala ključnu ulogu u nevjerovatnom podvigu koji je Đoković ostvario u posljednja dva mjeseca. Njeno ime nije mnogo važno. Ali, u tom imenu, u tom planinskom vencu, i krije se tajna Đokovićevih uspjeha na Vimbldonu, “toliko čekanom” Sinsinatiju i, konačno US Openu, piše Blic.

Dvije godine su bile prošle otkako je Nole osvojio posljednju grend slem titulu prije nego što je svoju riznicu obogatio novom vimbldonskom. Samo, popeti se na pobjednički podijum na najvećem turniru koji postoji u svijetu tenisa ne da nije lako, već je djelovalo kao nemoguće za najboljeg srpskig tenisera. Koliko samo mjesec, dva prije toga – ređao je poraze. Tek što se bio vratio posle polugodišnje pauze, shvatio je da lakat nije dovoljno zaliječen. Štaviše, bio je potreban i hirurški zahvat. A povratak… Povratak je bio sve samo ne ono što je Đoković priželjkivao.

Prvi nastup u Indijan Velsu – poraz od 109. na svijetu, Japanca Tara Danijela. Potom nastup u Majamiju – kraj već na startu od 47. sa ATP liste, Benoee Pera. Tada čak bez osvojenog seta. Kada se učinilo da uspon počinje, poput trećeg kola u Monte Karlu, gdje je izgubio od Dominika Tima, uslijedio je novi krah – eliminicija već u prvom meču na turniru u Barseloni. I to od 140. na svijetu, Martina Kližana. U Madridu ga je Kajl Edmund zaustavio u drugom kolu.

Bili su to teški dani za Novaka Đokovića. Bio je – otpisan od mnogih. Pa, čak i kada je dogurao do polufinala Rima (poraz u dva seta od Nadala), a onda u četvrtfinalu Rolan Garosa izgubio od Marka Ćekinata, 72. na svijetu, uz jedan osvojen od četiri odigrana seta, Nole je shvatio da možda više nije problem u tijelu. Lakat se oporavljao, Marjan Vajda je bio tu da taktički postavi stvari, ali – u glavi je “škripalo”.

“Tada sam, baš posle meča sa Ćekinatom, razmislio dobro o svemu. Osjećao sam da sam tako blizu željene igre, ali sam očajno odigrao taj duel. Morao sam da se ‘isključim’ malo iz svega. Otišao sam na planinarenje sa suprugom, u Francusku. Izolovali smo se i stvari pogledali iz drugačije perspektive”, otkrio je Đoković posle titule na US Openu.

U pitanju je planina koja je Pola Sezana inspirisala za mnoge slike. Dugo nije imala ime, sve do 17. vijeka, ali je jedan od njenih vrhova postao čuven po ogromnom krstu koji je tamo podignut, a koji je postao cilj mnogih planinara.

“Krst Provanse” zvao se taj vrh, ka kome su mnogi, uz silne muke, išli, pa savladavši taj svoj put ka Golgoti, odatle silazili drugačiji. Nole se baš takav vratio.

FOTO: BENH LIEU SONG / WIKIPEDIA

Gore, dok je sa suprugom Jelenom bio na željenom mjestu, desilo se ono što ga je i pokrenulo ka tri posljednja podviga:

“Sjeli smo i gledali svijet iz te, drugačije, perspektive. Udahnuli novu inspiraciju, novu motivaciju. Pomislio sam na tenis, na emociju koju u meni budi tenis. Sve je to bilo pozitivno. I, prosto, osjetio sam da imam novi dah, baš za ovaj sport. Od tog trenutka, tenis je kompletno drugačiji za mene. U smislu rezultata, bili su tu finale Kvinsa, pa trijumf na Vimbldonu, pa osvojeni Sinsinati, a onda i US Open sada… Mislim da ću uskoro ponovo da planinarim”, uz osmjeh je rekao Đoković.

Planina se zove “Sen viktori”. Sveta pobeda.

Gde ćete ljepšu simboliku?

Izvor: Blic