Video
Bilo je prethodnih sezona pokušaja šok terapija u vidu promjene trenera u košarkaškom klubu Budućnost Volija, ali nijedna nije donijela željeni iskorak.
Preporučeno
Tako je bilo nakon odlaska Vlada Šćepanovića i dolaska Ilijasa Zurosa, kasnije i kada je Jasmin Repeša preuzeo dirigentsku palicu od Aleksandra Džikića.
Ali, ove jeseni ona je uspjela.
Primorska, a onda serija
Kada je Petar Mijović zamijenio Slobodana Subotića na klupi crnogorskog šampiona, stigla je prijeko potrebna energija. Mladi stručnjak, koji je u zahtjevnom prošlosezonskom finalu vratio titulu šampiona Crne Gore u glavni grad (i tada je zaslužio povjerenje uprave da ostane trener Budućnosti), preporodio je “plave”.
A, sve je krenulo porazom od Primorske u ABA ligi. Međutim, nakon toga je Budućnost samo rasla. Pogotovo u regionalnom takmičenju, gdje ređa ubjedljive pobjede. Evrokup je donosio poraze na jednu loptu, jednostavno nije bilo sreće u mečevima protiv Galatasaraja, Unikahe i Oldenburga. Utakmice su prolazile, a podgorički tim je izgledao sve bolje. Ređale su se ubjedljive pobjede u ABA ligi (Krka 20 razlike, Mega 37, Cibona 23, Igokea 11), stigla je prva pobjeda u Evropi (protiv
Trenta u Italiji), a sjajna serija je zaključena prije dvije noći u Poljskoj, kada se Mijovićeva četa prošetala Gdinjom i ostavila Arku na -17.
San o Top 16 fazi i dalje živi poslije dva vezana trijumfa, iako je Budućnost bila na “nuli” u prvih šest kola. Od kada je preuzeo ekipu od Subotića, Mijović je potencirao samo jednu stvar – da Budućnost traži kontinuitet dobrih igara, a kada uđe u njega, pobjede će doći. I došle su.
“Plavi” igraju raznovrsnije nego na početku sezone, Mijović je rasteretio trojicu igrača kojima su na startu prijetile povrede zbog žestokih napora – Džastin Kobs, Skot Bamford i Danilo Nikolić su skoro na svakom meču preko 30 minuta bili na parketu.
Podijelio je minutažu na sve igrače, u svakoj ubjedljivoj pobjedi svi su imali svoj prostor na parketu, a oni su mu vraćali tako što su se mnogo puta svi upisivali u strijelce.
Povratak Ivanovića
Ono na šta Mijović može biti posebno ponosan je što je vratio Nikolu Ivanovića. Sjajni plejmejker je dugo tražio povratak u formu nakon što je preskočio gotovo cijelu prošlu sezonu zbog povrede.
Talentovani stručnjak je imao strpljenja, sačekao ga je, a u svojim izjavama više puta je isticao koliko je Džoni bitan za ovu Budućnost i da bez njega i njegovih poteza teško da se mogu pisati veliki rezultati. Još mu ostaje da pronađe pravog Luku Božića, jer je ubijeđen da njegova “atipičnost” može da bude korisna Budućnosti.
Ubjedljiva partija u Poljskoj u osmoj rundi Evrokupa potvrdila je da se plavi voz na čelu sa Mijovićem zahuktao i da je uhvatio pravi ritam. Prostora za napredak ima još mnogo, jer se tek očekuju prave partije od Bamforda, Ivanovića, Alekse Ilića, Zorana Nikolića, Suada Šehovića… Uz najnovije pojačanje Šona Kilpatrika, koji će donijeti ekstra kvalitet u spoljnoj liniji.
Kada je imenovan za prvog trenera, Budućnost je saopštila da će ekipu voditi “do daljnjeg”. On je svojim radom, energijom i željom pokazao da je pravi čovjek za užarenu klupu.
I da je zaslužio da završi sezonu.
Izvor: Dnevne novine
