Da nije u pitanju bio samo san i velika želja jednog tinejdžera, potvrda je stigla skoro deceniju kasnije. Bosanskohercegovački centar u dresu Budućnost Volija iz utakmice u utakmicu pokazuje da je dobro „gledao u budućnost“.

Jedan klik te dijeli od najboljeg bonusa dobrodošlice. Registruj se na meridianbet.me i preuzmi 100 eura!

,,Odmalena sam trenirao fudbal, kao i skoro svako dijete. Ali sa 15 godina sam počeo da treniram košarku i sve se brzo odvijalo. Iz malog mjesta Breze, gdje sam počeo u košarkaškom klubu Koš, već poslije šest mjeseci sam nastavio sa treninzima u Sarajevu. Počeo sam tada da sanjam i maštam o nekim većim ciljevima i dometima, jer sam vjerovao u sebe. Vjerovao sam da mogu nešto da napravim u životu i karijeri. Moji ukućani na to nijesu gledali kao ja, pa sam roditeljima i sestri rekao da će vidjeti jednoga dana, jer sam znao da će se trud isplatiti. Imao sam čvrstu volju i želju, ciljeve pred sobom, i, hvala Bogu, to se i ostvarilo”, kaže Kenan Kamenjaš na početku razgovora za novogodišnji broj Pobjede.

Kamenjaš na meču protiv Crvene Zvezde (FOTO: KK Budućnost Voli)

U dosadašnjem toku sezone Budućnosti sa dosta oscilacija na dva fronta, odličnih rezultata u ABA ligi i rezultata ispod očekivanja u Evrokupu, Kamenjaš je, ipak, jedna konstanta u podgoričkoj ekipi. Na 10 od 14 utakmica u ABA ligi ove sezone, Kamenjaš je imao dvocifren poenterski učinak, na dvije je upisao dabl-dabl. U Evrokupu je na tri meča zabilježio dabl-dabl, a na polovini od 12 utakmica je imao dvocifren broj poena.

Na najviše mečeva ove sezone – osam, bio je najbolji igrač Budućnosti (slijedi Rašid Sulejmon sa pet utakmica). Najzad, u drugoj polovini decembra, u samo pet dana razmaka, bio je najkorisniji igrač 12. kola Evrokupa, sa indeksom 34 na meču sa Trentom, i MVP 13. kola ABA lige, sa najboljim poenterskim učinkom u regionalnoj ligi (28 poena) i ličnim indeksnim rekordom od 37.

Ništa neuobičajeno za najboljeg igrača ABA 2 lige u sezoni 2020/21. (u dresu sarajevskih Sparsa) i ABA lige u sezoni 2021/22. (kao igrača SC Derbija), MVP igrača ABA Superkupa 2023. godine, te prošle sezone najkorisnijeg igrača Budućnosti, računajući i prvu polovinu sezone u SC Derbiju. Zahvaljujući dosadašnjim partijama, Kamenjaš je prvi dio sezone u ABA ligi završio i na prvom mjestu po prosječnom indeksu korisnosti (19,86)…

,,Prijaju sva priznanja, kao potvrda velikog rada, truda i zalaganja. Ali meni je na prvom mjestu timski uspjeh, da iz meča u meč ekipi pomažem najbolje što mogu da ostvarujemo željene rezultate”, dodaje Kamenjaš.

Tijeri Anri stiže na aerodrom

Ipak, priznaje da ovakav uzlet nije očekivao.

,,Iskreno, nisam. Počeo sam da treniram sa 15 godina, a već sa 18 sam ušao u seniorski tim Bosne i Hercegovine i veoma brzo ostvario jedan od najvećih snova. Nakon toga su se želja i ambicija pojačale, vidio sam da mogu, pošto sam ušao u krug najboljih igrača države. Nastavio sam da radim i da se trudim”, ističe kršni centar podgoričkog tima.

Kada se u rijetkim trenucima sa porodicom okupi kod kuće, pošto mu otac radi u Njemačkoj, a sestra je udata, prisjete se njegovih košarkaških početaka.

Sestra uvijek pominje, kako dodaje, kako sam uzimao njen kofer i kao mali ga „vozao“ po kući i govorio: „Tijeri Anri stiže na aerodrom“. Ostalo mi je u sjećanju da sam tada sanjao aerodrom, neka putovanja, polijetanja i slijetanja. Sestra danas kaže da sam dočekao da budem više u avionu i na nebu nego na zemlji. Hvala Bogu da je tako.

Prisjeća se koliko je bilo teško i zahtjevno na početku.

,,Trebalo je uklapati treninge i školu, a onda odlazak u Sarajevo, sat vožnje autobusom, pa trening i vožnja nazad do pola puta, kada je neko od porodice morao da dođe po mene ili sam morao da se prebacim s vozačem autobusa koji je živio u mjestu poslije mog. Svi su bili tu za mene, porodica je odigrala veliku ulogu, kao i moj prvi trener Eldin Herco. Samo su oni znali kroz šta prolazim, a svaki početak je težak. Zato danas znam da cijenim sve što sam napravio i drago mi je što mogu da budem primjer nekim mladim momcima koji dolaze, da vide da poštenim i napornim radom i bez nekih posebnih uslova može da se uspije. Puno sam vremena posvetio radu, košarci, puno vremena sam provodio u autobusu, putujući na treninge, dok su moji drugovi odmarali. To me naučilo kako da se borim kroz život, da je sve moguće kada imaš volju, želju, i kada sanjaš svoj san, naravno, uz podršku porodice.”

Krizni momenat i debi u reprezentaciji

Kao što je slučaj sa svim sportistima, i Kamenjaš je imao krizne trenutke u karijeri. Jedan je posebno bio težak, krajem jula 2018. godine, kada je udaljen sa priprema juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine, dan pred odlazak na Evropsko prvenstvo.

,,Poslije neopravdanog izbacivanja iz juniorske reprezentacije, moji snovi su bili gotovo ugašeni i skoro da sam prestao da se bavim košarkom. Mislio sam da je to kraj svijeta. Bio sam jako mlad, nisam bio zreo da razumijem situaciju. Bilo mi je jako teško jer sam bio i kapiten te reprezentacije, te generacije i bila mi je čast da predstavljam Bosnu i Hercegovinu na velikom takmičenju, naročito kao kapiten. Ali to se tada nije desilo i dugo mi je trebalo da prevaziđem taj trenutak, taj bol u srcu i duši. Uz pomoć porodice i iskrenih prijatelja, prebrodio sam i tu nepravdu, koje uvijek ima u sportu, ali iz toga sam izašao jači”.

Kamenjaš u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine na debiju (FOTO: FIBA)

Pola godine kasnije, 24. februara 2019. godine dočekao je debi u seniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Kako kaže, jedan od bitnijih datuma u njegovom životu uramio je iznad kreveta u sobi da ga „dok je živ podsjeća na taj trenutak“.

,,Sjećam se toga kao da je bilo juče. Protiv Bugarske me je tadašnji selektor Vedran Bosnić uveo u igru na 50 sekundi do kraja meča i bilo je kratko, ali slatko jer je bio prvi put. Ponovo sam imao isti osjećaj kao prije nego što sam izbačen iz juniorske reprezentacije. Ponovo se probudio osjećaj ponosa koji u sebi nosi svako dijete koje počne da se bavi nekim sportom, a to je želja da zaigra za reprezentaciju svoje zemlje, da ga gledaju i podržavaju sa tribina kao što sam ja nekada gledao reprezentativce u raznim sportovima. Već od naredne akcije sam bio važan „šraf“ u reprezentaciji.”

Na EP je igrao 2022. godine, sada želi da ponovo izbori vizu za Eurobasket. Odluka pada u februaru, a konkurent je Hrvatska.

,,Moramo da pobijedimo Kipar, ali sve zavisi od meča Hrvatske kod kuće sa Francuskom. Ako izgube, a mi pobijedimo, onda smo se plasirali na EP. Ako ne, onda moramo da idemo u Francusku na pobjedu, što će, sigurno, da bude teško, ali nadamo se najboljem”.

Dolazak u Podgoricu

Nakon sjajne 2020/21. sezone u Sparsima, u kojoj je u finalu ABA 2 lige izgubio od SC Derbija u Podgorici, ponude su stizale sa raznih strana. Interesovanje je tada pokazao i Partizan, direktor Zoran Savić je doputovao na završni turnir ABA 2 lige u Podgorici da obavi razgovor sa Kamenjašom. Ipak, Podgorica je bila sudbina Kamenjaša, koji je sa menadžerom Miškom Ražnatovićem odlučio da košarkaški razvoj nastavi u SC Derbiju, koji je tada napravio mladi tim, po mjeri bosanskohercegovačkog centra.

,,Odluka da dođem u SC Derbi je bila više nego odlična za napredak u mojoj karijeri. Uvijek sam išao stepenicu po stepenicu, a imao sam dosta primjera iz Sparsa, gdje su mi stariji igrači pričali o tome kako su pravili greške u karijeri sa odabirom klubova kada su odlazili u velike klubove, pa se kao mladi nijesu mogli izboriti za minutažu. Pomogli su mi savjetima da veliki klubovi nijesu preporučljivi za mlade igrače. Prva sezona u SC Derbiju je bila sjajna, kap debitanti su bili sedmi u ligi, a šest ih je išlo u plej-of. Ja sam, takođe, imao dobru sezonu”.

Kao MVP ABA lige, u sezoni 2021/22, Kamenjaš je otišao na pozajmicu u Budućnost, i to, na kraju, nije ispalo kako se nadao, jer prilagođavanje na veći klub i težu sredinu nije proteklo baš najbolje i zbog toga što nije dobijao mnogo šansi kod trenera Vladimira Jovanovića, u samom finišu sezone i kod Petra Mijovića (11,6 minuta po meču).

,,U Budućnost sam došao u ljeto 2022. godine poslije Evropskog prvenstva. Mislim da u toj sezoni nisam dobio pravu priliku i prostor. Nisam mogao da pokažem sve što znam, jer nisam dobio dovoljnu podršku od trenera. Ali i to treba da se prođe, u sportu ima dosta nepravdi, nekada se, jednostavno, ne uklapaš u neki sistem”.

Uslijedio je povratak u SC Derbi.

,,Nije bilo lako vratiti se, bilo je psihički teško. Ali znao sam da sam sve postigao radom i vodio sam se time da se samo radom mogu izvući iz te krize.

Povratak u SC Derbi, međutim, bila je prava stvar, Kamenjaš je sa „studentima“ u Podgorici osvojio ABA Superkup, pobijedivši Budućnost u polufinalu i Partizan u finalu (bio je MVP turnira). A nakon sjajne polusezone, uslijedio je novi poziv Budućnosti, u koju je iz ekipe „studenata“ stigao zajedno sa trenerom Andrejom Žakeljom, koji je insistirao na tom transferu.

Mislim da sam u tokom pola sezone u SC Derbiju, a kasnije u Budućnosti, dokazao da se nije trebalo da se vratim u Derbi. Međutim, za mene je to bilo odlično, povratio sam samopouzdanje. A vratio sam se u Budućnost u jednom teškom trenutku za taj klub. Jutro nakon što sam sa SC Derbijem pobijedio Budućnost, dobio sam poziv i obavio razgovor sa predsjednikom Draganom Bokanom, koji mi je rekao da treba ponovo da pređem u Budućnost, što sam prihvatio. Kasnije je sve bilo dobro za mene i Budućnost. Ostvarili smo bitne pobjede, polufinale plej-ofa protiv Partizana je bilo nestvarno, a bilo je i nekih nesrećnih poraza. Mislim da sam odradio ono što se tražilo od mene”.

Rad sa Žakeljom

U protekle tri i po godine u Podgorici najviše je radio sa Žakeljom.

,,Mislim da sam dosta dobro razumio njegov sistem igre, kao što je on vidio koliko mogu, koliko razumijem košarku. Kao i svaki igrač, pravim greške koje se treneru ne sviđaju, ali mi je Žakelj dao dosta prostora i slobode, omogućio mi je da sazrim, dosta puta me istrpio. Mislim da naša saradnja ide dobro, nadam se da će se tako i nastaviti”.

Prije dolaska u Podgoricu, za njega je u sarajevskim Sparsima značajan bio i rad sa crnogorskim trenerom Miodragom Mijom Kadijom.

,,Kada je došao u Sparse, imali smo dobru ekipu, atletski moćnu, sa Gegićem, Zahiragićem, Orelikom, Klavžarom… Nismo ga poznavali, jer smo se samo sretali kao rivali kad je vodio Lovćen. Od početka je bilo veoma teško i zahtjevno, psihički i fizički, trener Kadija je od nas zahtijevao maksimalnu koncentraciju. U zajedničkom radu pronašao je dobru ulogu za mene u timu koju sam dobro koristio. Po dolasku u Podgoricu jako me lijepo dočekao, dao mi je dosta savjeta o životu u Podgorici, kako da nastavim da radim i hvala mu na tome”.

Iz drugog plana do prvog centra

Prošlog ljeta se najduže čekao potpis Kamenjaša, a Budućnost je odbila ponudu Trapanija od 350 hiljada eura.

,,Klub je odlučio da me ne pusti, da nastavimo saradnju. Ponudili su mi novi ugovor od tri godine, prihvatio sam i drago mi je što sam ostao u Budućnosti”.

Dolaskom centra iz NBA lige, Nigerijca Judoke Azubukija, koji ima i američki pasoš, Kamenjaš je trebalo da dobije drugačiju ulogu u timu. Međutim, vrlo brzo se situacija promijenila, Azubuki gotovo da nije igrao.

,,Azubuki je došao iz NBA lige i ja sam bio planiran kao „bekap“ centar. Najnormalnije sam prihvatio tu ulogu. Sticajem okolnosti, postao sam prvi centar i za sada to dobro ide. Prilika se pruža jednom u životu i na meni je da li ću je ugrabiti ili ne. Mislim da sam tu priliku dobro zgrabio. Ekipa se dosta oslanja na mene, dosta se traži od mene, drugačija je uloga kada si prvi centar. Drago mi je da sam uvjerio ekipu da sam igrač koji može da odgovori zadatku, da se na mene može osloniti i u ključnim trenucima”.

Postao prvi centar podgoričkog kluba: Kamenjaš (FOTO: KK Budućnost Voli)

Nakon 14 kola ABA lige, Budućnost je, neočekivano, uz rame sa evroligašima Partizanom i Crvenom zvezdom (sva tri tima imaju po 12 pobjeda i dva poraza).

,,Zvezda i Partizan imaju jake timove sa velikim budžetima i širokim rosterima koji su pravljeni za Evroligu, a imaju i najveće ciljeve u ABA ligi. Nama je ostao kostur ekipe od prošle sezone i uspjeli smo da budemo uz rame sa beogradskim timovima. Ako ne bude naših kikseva, a bilo bi dobro da bude njihovih, u aprilu će se svoditi računi za prvo mjesto i prednost domaćeg terena kroz cijeli plej-of”.

U Evrokupu je drugačija situacija, Budućnost je sa pet pobjeda i sedam poraza van željene plej-of zone, šest kola prije kraja ligaškog dijela.

,,Grupa nam je dosta jaka, jača nego druga. Falilo nam je sreće na mečevima sa Bešiktašom i Gran Kanarijom u „Morači“, imali smo šuteve za pobjede. Mislim da smo mogli da pobijedimo Huventud u Španiji, kada, nažalost, zbog povrede nisam mogao da pomognem ekipi u drugom poluvremenu. Bilo mi je teško gledati to sa strane. Mislim da će poslije Nove godine biti bolja situacija u Evrokupu”.

Na pitanje koliko može Budućnost u ovoj sezoni, Kamenjaš odgovara optimistično:

,,Imamo dobru ekipu i bitno je da nas povrede zaobiđu. Ako bude tako, mislim da možemo stići daleko i pomrsiti račune ekipama sa mnogo većim budžetima, kao i napraviti velike stvari”.

Ne razmišlja o NBA ligi

Za sada ne misli puno na budućnost, sve misli su mu usmjerene na podgorički klub.

,,Volio bih da ovu sezonu završim na najbolji mogući način, da, ako je to moguće, osvojim trofej sa ekipom Budućnosti. Da ponovimo 2018. godinu kada je Budućnost u finalu ABA lige pobijedila Zvezdu. Volio bih da budem dio šampionske generacije Budućnosti, da me tako pamte ovdje. O budućnosti ne razmišljam u ovom trenutku, kao i uvijek, idem korak po korak”.

NBA je želja mnogih košarkaša, ali ne i Kamenjaša.

,,Ne gledam ka NBA ligi. Čovjek treba da bude realan i mislim da fizionomijom i visinom nisam interesantan NBA timovima. Ko zna, možda se nekad ukaže neka prilika. Međutim, moj fokus je Evropa, sada Budućnost, a na ljeto ćemo vidjeti šta i kako dalje – zaključio je Kamenjaš.

Ljudi ovdje su jako druželjubivi i gostoprimljivi

Na pitanje kako se navikao da život u Podgorici i Crnoj Gori, Kamenjaš odgovara:

,,Crna Gora i Bosna i Hercegovina su dosta slične zemlje. Ljudi ovdje su jako druželjubivi i gostoprimljivi, od prvog dana do danas nisam imao ni najsitniji problem. Ljudi su me srdačno dočekali, uvijek i svuda su mi izlazili u susret šta god mi je trebalo. Uz to, ovdje je veoma dobra klima, sa puno lijepih i sunčanih dana”, kaže Kamenjaš.

Slobodne dane i vrijeme mimo treninga, uglavnom, provodi sa saigračima.

,,Imam i par drugova iz privatnog života Spasoja i trenera Mija Kadiju. Još uvijek ga zovem trenerom, iz velikog poštovanja prema njemu. Njegovi savjeti su mi mnogo značili kada sam došao, ali i tokom prve sezone u Budućnosti kada mi je bilo teško. Sve u svemu, jako mi je lijepo ovdje”, dodao je Kamenjaš.

Moramo da budemo oprezni, Trefl može da bude „nagazna mina“

Budućnost će ponovo na teren već 2. januara, u 13. kolu Evrokupa gostuje poljskom Trefl Sopotu, sa imperativom pobjede.

Kamenjaš prilikom posjete Pobjedi (FOTO: Mara Babović)

,,Svaka pobjeda je bitna u Evrokupu, pogotovo ova. Poljaci mogu da budu „nagazna mina“ i zato moramo da budemo jako oprezni. Trefl Sopot igra jako dobro iako rezultati to ne pokazuju. U većini utakmica su bili u egalu, vodili protiv mnogih rivala na domaćem terenu, ali su na kraju izgubili. Zato moramo da budemo maksimalno fokusirani i skoncentrisani, treba da odigramo na visokom nivou da bismo pobijedili i mislim da će tako da bude”.

Na pitanje da li je nekada igrao 2. januara, Kamenjaš odgovara negativno.

,,Ovo mi je prvi put da 1. januara negdje putujem i prvi put da igram 2. januara, pošto sam ranije igrao 3. januara. Ali to je život profesionalnog sportiste, mnoge bitnije datume od Nove godine sam propustio zbog košarkaške karijere, pa mi ni ovo neće teško pasti”.

Pobjeda je najmilija riječ svakog sportiste

Povodom novogodišnjeg intervjua za Pobjedu, Kenan Kamenjaš je posjetio i našu redakciju i tom prilikom se, u kratkim crtama, upoznao sa istorijom najstarijeg štampanog medija u Crnoj Gori, koji je 24. oktobra prošle godine proslavio 80 godina postojanja.

8 puta je Kamenjaš bio najbolji igrač Budućnosti na nekom meču ove sezone, najviše od svih igrača u timu

,,Pobjeda je najmilija riječ svakog sportiste”, prokomentarisao je Kamenjaš ime našeg lista.

Kamenjaš, prilikom posjete Pobjedi (FOTO: Mara Babović)

Radmila Uskoković-Ivanović, zamjenica glavnog i odgovornog urednika, uručila je Kamenjašu monografiju povodom 80. rođendana našeg lista.

Peković i Dubljević uzori

Interesantno, košarkaški uzori Kenana Kamenjaša su dvojica crnogorskih košarkaša Nikola Peković i Bojan Dubljević.

,,Kada sam počeo da treniram, volio sam da gledam Nikolu Pekovića i dosta su me poredili sa njim. Nekoliko godina nakon toga počeo sam mnogo da pratim i Bojana Dubljevića. Mislim da dosta ličim na njega i mogu dosta da naučim od takvog igrača. Kada sam došao u Crnu Goru, čuo sam vrhunske priče o njemu, o njegovoj radnoj etici i svemu što je i kako postigao. Drago mi je što mi je takav igrač košarkaški uzor”.

Kenan Kamenjaš je tokom karijere dobio tri nadimka – Kameni, komšo i rođo. Prvi zbog prezimena i građe, dok je druga dva nadimka dobio u reprezentaciji Bosne i Hercegovine

Sa Pekovićem se, kako kaže, nekoliko puta sreo u gradu i nakon finala domaćih takmičenja, prilikom dodjele medalja i pehara, u vrijeme dok je Peković bio predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore.

14,3 poena i 8,4 skoka je bilježio Kamenjaš u najboljoj abaligaškoj sezoni, 2021/22. u dresu SC Derbija

,,Sa Dubljevićem sam se pozdravio na terenu kada sam sa BiH igrao jednu utakmicu ovdje protiv Crne Gore. Nadam se da će biti prilike da se ponovo sretnemo, da mi, možda, da nekoliko savjeta”, dodao je Kamenjaš.

Podgoričanke su lijepe, ali moja ljubav je Sarajka Maida

Dosta je sportista koji su tokom igranja u Podgorici znali da se zaljube u glavnom gradu Crne Gore, neki od njih su se kasnije i oženili sa Podgoričankama ili Crnogorkama, zasnovali porodice ovdje. To nije slučaj i sa Kenanom Kamenjašom.

Sa izabranicom Maidom (FOTO: Privatna arhiva)

,,Moja situacija je malo drugačija od ostalih. Još po dolasku su mi odmah skrenuli pažnju da su Podgoričanke jako lijepe i da se pazim, ali ja sam zauzet momak, tri i po godine sam sa djevojkom iz Sarajeva Maidom. Lijepo funkcionišemo, jedno drugom smo velika podrška, dobro se razumijemo, nadam se da će tako da ostane. Ako Bog da, nadam se da će mi Maida biti supruga”, kazao je centar „plavih“.

Skoro dvije decenije najveća beba u BiH

Kenan Kamenjaš je rođen 17. januara 2000. godine, sa čak pet kila i 800 grama, a bio je dugačak 58 centimetara. Kako kaže, njegov otac je u porodilištu, kada su medicinske sestre iznosile bebe da ih prihvate članovi porodice, odmah prepoznao da je to njegov sin.

13,5 poena i 7,6 skokova prosječno po meču ove sezone bilježi Kamenjaš u ABA ligi

,,Samo moja majka zna koliko je imala poteškoća prilikom porođaja prirodnim putem. Prva smiješna situacija je bila kada je ljekar saopštio majci da ne mogu normalno da stanem na vagu na kojoj se bebe vagaju i da su iznenađeni kolika sam beba. Kasnije će se ispostaviti, ono što ja znam, da sam bio najteža beba u Bosni i Hercegovini do 2017. ili 2018. godine. O tome su pisali mediji u BiH, već tada mi je, izgleda, bilo suđeno da se mediji interesuju za mene. Sa šest mjeseci sam imao 16 kila, tada se moglo naslutiti da ću da budem neki sportista – uz osmijeh je rekao Kamenjaš”.

U 2025. prije svega svima želim zdravlje

Kamenjaš u 2025. godini ima jasne želje.

,,Želim da moji najbliži i ja, svi ljudi u Budućnosti, prije svega, budemo zdravi i srećni, da se svakome ostvare snovi. Budućnosti želim da zajedno ostvarimo uspjehe i ciljeve koje smo zacrtali u ovoj sezoni, a reprezentaciji Bosne i Hercegovine želim da se plasira na Eurobasket i da tamo, ako to bude moguće, osvoji i medalju. Znam da je to jako teško, ali mi je to velika želja”, rekao je Kamenjaš.

Kamp Kamenjaš međunarodnog karaktera

Četiri godine unazad, Kenan Kamenjaš je svako ljeto aktivan i kroz kamp u Ajdinovićima koji nosi njegovo ime.

,,Klub u kojem sam počeo sa se bavim košarkom, KK Koš, svake godine je održavao kamp, a to je bilo samo u okviru kluba. U razgovoru sa prvim trenerom Eldinom Hercom, dogovorili smo da kamp prvo bude pod organizacijom KK Mladost Ilijaš, a kasnije pod mojim imenom, da ga zajedno organizujemo klub i ja. Kamp je sad međunarodnog karaktera, dolaze i djeca iz Crne Gore, brojka polaznika kampa je prešla 120-130 djece. Ta naša priča se širi i prepoznaje u regionu”.