Video
Naklon do poda: za stav, za hrabrost, za ideju, za vic, za samopouzdanje, za snagu, za rezultat. I ne, nije Bajern – iako ispunjava skoro sve od pobrojanih karakteristika – nego RB Lajpcig koji je tri i po mjeseca posle Bavaraca sravnio sa zemljiom novi Vajt Hart Lejn i pokazao kako je uzdizanje Totenhema do statusa finaliste Lige šampiona, ipak, bilo obrnuto srazmjerno kvalitetu – 1:0.
Mali Murinjo je nadvisio velikog. Nije mu dao da diše. Ubio ga je u pojam. Uzeo mu i loptu i dušu. Kako stvari stoje uzeće mu i šansu da u omiljenom takmičenju još jednom iz statusa autsajdera pokuša da maltretira velike. Naravno, neće se Žoze predati, međutim, posle prvog meča osmine finala Lige šampiona djeluje da će 10. marta morati da stisne ruku Julijanu Nagelsmanu.
RB Lajpcig je slavio 1:0. Samo. A moglo je, bez pretjerivanja, da bude izvučen i “loto” listić, jer su toliko odučili od fudbala premijerligaša da domaćin može da pjeva kako je prošao. Ovako, pogodak Tima Vernera iz penala u 58. minutu donio je Njemcima po svim parametrima zasluženu prednost i čvrst osnov da na Red Bul areni proslave najveći uspjeh u desetogodišnjoj istoriji kluba.
Od Petera Gulašija do Tima Vernera nije bilo slabog mjesta u gostujćoj ekipi. Kao dobro utegnuta mašina, gdje je svaki šraf na svom mjestu, Nagelsman je kao dijete autić na navijanje poslao izabranike na teren i uživao u prikazu karakterističnom za mečeve Bundeslige. Apmadu je gospodario odbranom, Anhelinjo jurio lijevom, Mukijele desnom, stranom, Enkuku sa Zabicerom držao sredinu terena, Verner i Šik bili za korak brži od čuvara… Totenhem se mučio da udahne vazduh. Toliko je Lajpcig bio bolji.
Igra je bila vrhunska. Jedino je izostala realizacija. Samo u prva dva minuta gosti su četiri puta šutnuli ka Ugu Lorisu. I to ne onako, nego je ozbiljno drhtao Totenhem da mu se planovi ne sruše, a da utakmica maltene nije počela. Ubrzo su Verner i Šik imali zicere, zvanična statistika je izbrojala čak 13 pokušaja samo do kraja prvog poluvremena i bilo je jasno da se Bikovi neće smiriti sve dok ne postignu gol. I opet je do izražaja došla genijalnost Tima Vernera, kog je u jednom trenutku, posle povrede Harija Kejna, želio Žoze Murinjo u Londonu. Jasno je zbog čega. Sjajan pregled igre, ubačena lopta u kazneni prostor, faul Dejvisa nad Lajmerom dovoljan za penal, iz kog prvi napadač Pancer divizije gađa tako da ni Igo Loris, ni Paolo Kazaniga združenim snagama ne bi mogli da zaustave put lopte do mreže.
Kraj. Kao u bioskopu. Kao kad se završi predstava. Osakaćen povredama Harija Kejna i Hjong Min Sona, Totenhem prosto nije imao na koga da igra u napadu. Iako su u prvom poluvremenu pokušavali novajlija Stiven Bergvajn i Lukas Moura, a u drugom šut Lo Selsa iz slobodnog udarca Gulaši preusmjerio do stative, domaćin nije bio ni izbliza opasan kao lani kad je mučio, na primjer, Mančester Siti. Jeste ubrzao, jeste prebacio težište igre pred kazneni prostor rivala, ali kad bi dotjerao loptu do opasne zone nastala bi panika kome je predati.
Preporučeno
Murinjo je poražen. Ne i izbačen. Još. Možda će uzvratiti u Njemačkoj, ali da bi eliminisao ovako opasni Lajpcig moraće da pokaže stav, hrabrost, ideju, vic, samopouzdanje i snagu ne bi li dobio rezultat kakav su ostvarili Negelsmanovi momci.
