Nakon uspješne profesionalne vaterpolo karijere Nikola Janović, zaplovio je u političke vode i odlično se snašao u ulozi ministra koji je napokon pokrenuo stvari sa mrtve tačke kada je u pitanju crnogorski sport. Za portal Standard je otkrio koja mu je najdraža medalja u karijeri, šta se promijenilo od kada je postao ministar, te koliko se klubova preregistrovalo. Takođe, Janović je ispričao i sve o izgradnji bazena u Kotoru i nacionalnom stadionu Crne Gore.

Koja Vam je najdraža medalja u karijeri, da li je to medalja osvojena u zajedništvu Srbije i Crne Gore ili u Malagi 2008. godine?

Janović: Može se reći da sam sportista koji je imao privilegiju da za tri države osvoji medalje na najprestižnijem takmičenju. Osvojio sam prvenstvo Evrope sa Saveznom Republikom Jugoslavijom, zatim  sam sa SCG osvojio Svjetsko prvenstvo, a nakon toga sa Crnom Gorom još četiri medalje, među kojima je zlato iz Malage 2008 godine koja mi je ujedno i najdraža medalja, s obzirom na težinu i značaj koji ima.

Sjećamo se da ste u gostovanju na RTCG bili veoma oštri prema Dušanu Simonoviću iz Olimpijskog komiteta, da li ste riješili te nesuglasnice?

Janović: Želim istaći da imam korektnu saradnju sa svima, između ostalih i sa gospodinom Simonovićem, predsjednikom Crnogorskog olimpijskog komiteta. Ne bih to nazvao nesuglasicama, bilo je svakako određenih sporenja oko nadležnosti u fazi izrade Zakona.  Od samog početka sam negdje stavio do znanja da moramo da poštujemo zakone, a isticao sam jasno da to nije bio slučaj sa svima. Smatram da svi treba da imamo zajednički cilj, a to je da radimo u interesu sporta i sportista.

Šta se promijenilo od kada ste postali ministar?

Janović: Trebalo bi zaista puno vremena da nabrojim sve što je urađeno u protekle dvije godine. Mnogo toga je drugačije. Trudili smo se da uvedemo red u radu i funkcionisanju sportskih organizacija. Najvažnije nam je bilo da unaprijedimo funkcionisanje sportskih saveza, da uvedemo bolje mehanizme kontrole utroška budžetskih sredstava. Svakako da smo se time bavili i u novom zakonu gdje su ti segmenti značajno unaprijeđeni. Jedan od ključnih prioriteta je bila i sportska infrastruktura gdje je uloženo dosta sredstava u izgradnji i rekonstrukciji novih terena i igrališta za djecu. Unaprijedili smo i školski sport. Imamo preko 2.000 djece koja učestvuju u školskim takmičenjima, što je veliki uspjeh u odnosu na ranije kada ova oblast nije uopšte funkcionisala. Moram istaći da smo sve to postigli zahvaljujući odličnoj saradnji sa profesorima iz osnovnih škola koji su svojim predanim radom doprinjeli razvoju ove oblasti. Takođe, u novom Zakonu postoji i niz dobrih, afirmativnih rješenja za naše sportiste jer smo sada  vodeća država u regionu po pitanju novčanih nagrada i  jedini imamo status perspektivnog sportiste kao i  prateću nagradu za ovaj status u mlađim kategorijama. Starosna granica za doživotnu naknadu vrhunskih sportista smanjena je  sa 40 na 35 godina. Jedina smo država koja vodi računa ne samo o sportovima koji su na programu olimpijskih igara, već i o sportovima koji nijesu na programu olimpijskih igara a takođe i tu imamo novčane nagrade za perspektivne sportiste.

Da li smatrate da je zakon o sportu mogao da bude bolji?

Janović: Zakon o sportu je u najvećem dijelu fokusiran na sportiste što nam je bila intencija. Želimo da se ovim zakonom jasno prepoznaju potrebe sportista, da se osjete uvaženim i da znaju da država stoji iza njih. Svi zajedno moramo da znamo da su Ministarstvo, savezi i klubovi servis sportistima.

Koliko se klubova do sada preregistrovalo i za koliko očekujete da neće ispuniti uslove?

Janović: Proces preregistracije je u toku. Klubovi su ušli u taj proces ali ono što je važnije je  ko će iz ovog procesa izaći. Ono što smo zatekli  je 3.000 klubova a sada ih se u procesu preregistracije prijavilo negdje oko 700 što nam  jasno govori o tome koliko je bilo fiktivnih klubova, što samo potvrđuje moju priču sa početka mandata. Poražavajuća je stvar, što su postojali klubovi koji se nisu bavili sportom nego su osnovani zbog nekih drugih ambicija , a ne zbog onoga zbog čega jedan klub treba da postoji, dakle da se bavi sportom. Nećemo imati tolerancije prema fiktivnim klubovima jer nam je cilj da ostanu samo oni koji rade. To je bilo neophodno ovoj oblasti a omogućeno je novim zakonom.

Šta je sa Savezima? Koji ne ispunjavaju uslove?

Janović: Kada se završio proces u kojem su klubovi trebali da predaju zahtjev za preregistraciju, počeo je proces za preregistraciju saveza. Do 15. januara, savezi imaju rok da uđu u usklađivanje akata klubova sa novim Zakonom o sportu. Naši najveći i najozbiljniji savezi su  već ušli u taj proces, a oni koji ne budu do navedenog roka predali dokumentaciju biće po automatizmu brisani. To nikako ne znači će biti brisan taj sport, već neće postojati savez koji je do tada postojao, a priliku će dobiti neko novi, bolji i  odgovorniji.

Kakva je situacija sa Džudo savezom?

Janović: Smatram da imamo dosta velikih potencijala u džudou, riječ je o jako značajnom  sportu za koji  smatram da treba da se uradi mnogo više. Odavno nemamo medalje u tom sportu, mislim da je poslednja medalja bila Srđana Mrvaljevića 2012. godine, srebro. Od tada do danas nismo imali seniorski rezultat u džudou. Mislim da treba da se zapitaju u Džudo savezu zašto je to tako. Takođe, savezi treba da rade u interesu sportista a ne u ličnom interesu.

Da li će biti popusta pri preregistrovanju jer po nekim procjenama veliki broj klubova ne može da ispuni uslove?

Janović: Uslov koji treba da se ispuni jeste da se klub bavi sportom , a to nije neki nevjerovatan uslov za ispuniti. Te priče plasiraju vjerovatno oni koji će biti izbrisani, iz razloga   što nisu ni bili osnovani zbog sporta, već zbog pojedinačnih ličnih interesa. Istakao bih  da svaki klub koji ima osnovne uslove za rad, a što je najvažnije koji ima sportiste neće imati problem sa preregistracijom, što se do sad i potvrđuje u praksi , u predmetima koji su obrađeni.

Kako će se po zakonu prepoznati Aikaido i Ronilački savez, jer oni nemaju takmičenja, što je po regulativi obavezno?

Janović: Skoro 99 posto sportskih organizacija imaju takmičenja i u odnosu na njih se morala i kreirati norma u zakonu. Ovaj mali procenat u kojem ste vi pomenuli aikido ima tu specifičnu situaciju povezanu sa takmičenjima. Međutim kada bude došla na red ta priča siguran sam da ćemo se u zakonskim okvirima  truditi da uvažimo određene specifičnosti koje nose ti sportovi u sebi, jer svakome ko radi treba pomoći.

Kakva je situacija sa bazenom u Kotoru, obećanim bazenima u Podgorici, fudbalskim stadionom pod Goricom koji je praktično neuslovan? Da li će država incirati izgradnju nacionalnog stadiona?

Janović: Bazen u Kotoru je priča koja i meni mnogo znači jer ne samo da sam bivši vaterpolista nego sam i Kotoranin. Zaista je to jedna priča za koju se nadam da će uskoro da dobije epillog, imao sam razgovor sa novim direktorom Direkcije javnih radova, koji mi je obećao da ćemo za 20 dana imati informacju šta se događa po tom pitanju. U prethodnih godinu dana bili su razni problem sa tenderima, dokumentacijom i ostalim. Iskreno se nadam da će se to brzo riješiti jer je više nego neophodno zbog svih problema koji postoje trenutno zbog toga što bazen nije u funkciji. Sa svoje pozicije mnogo puta sam apelovao i razgovarao o ovoj temi sa svim relevantnim adresama u državi i svi negdje  jedva čekamo da se pomjerimo sa mrtve tačke.  Što se tiče drugih infrastrukturnih objekata, trudimo se da ispunimo sve što obećamo, to su neki zahvati koji su izuzetno zahtjevni i o njima treba razmisliti i razgovarati i biti objektivan. Konkretno pitanje fudbalskog stadiona  je u  ingerenciji Glavnog grada, takođe tu se treba uključiti  i Fudbalski savez, u suštini treba sagledati šta su to realne potrebe i mogućnosti. Smatram da ono što je već u kapitalnim investicijama  treba prvo završiti, pa onda eventualno razmatrati neke druge planove. Ono što bih napomenuo jeste da je od nedavno krenuo sa radom i zatvoreni bazen u Podgorici. imamo i dva koja su napravljena. Nije nam suština da imamo 50 bazena već da proširimo bazu i da imamo djecu koja će tu da treniraju. Treba raditi na širenju baze, to je ono što forsiram, svu pažnju i fokus  moramo usmjeriti na djecu, kako bi smo u budućnosti mogli da se nadamo velikim reprezentacijama.

Žalite li za propuštenom šansom za osvajanje olimpijske medalje u Londonu i boli li vas još poraz od Srbije u meču za 3. mjesto?

Janović: Mnogo sam se radovao svakom meču  koji sam igrao za  reprezentaciju Crne Gore i zaista sam ponosan na svaku medalju koju sam sa svojim drugovima osvojio.  Moram posebno istaći da mi je mnogo drago što sam u svojoj karijeri imao mnogo više pobjeda nego poraza.

Autor: Kristina Perković

Foto: Filip Filipović