Preko puta se nalazi najtrofejniji teniser svih vremena. Isti onaj koji vam je tri mjeseca prije nanio prvi poraz u sezoni i prekinuo niz od 41 (!) pobjede. Ima dvije meč-lopte i servira na jednom od svojih najdražih turnira. Sve je spremno za slavlje i od vas se očekuje samo da mu na mreži gospodski pružite ruku i čestitate.

I što vi napravite? Pošaljete sve u neku stvar, i sudiju, i 20 hiljada onih koji su navijali protiv vas, i Oko sokolovo koje vas je živciralo, i skupljače loptica. Sve. I odigrate najbolji udarac u istoriji tenisa. Preokrenete meč. 

Osam godina poslije nalazite se na najpoznatijem teniskom stadionu na svijetu. Gubite nakon četiri sata igre. Čini vam se da su svi protiv vas, i sudija, i 15 hiljada navijača, i Oko sokolovo, i skupljači loptica. Čini vam se da niko na stadionu ne želi da vi prekinete jednu od najljepših sportskih priča.

Preko puta se nalazi najtrofejniji teniser svih vremena. Isti onaj koji bi vam osvojenom titulom pobjegao na možda nedostižnih šest Grand Slamova razlike i možda vas izbacio iz rasprava o najvećem. Ima dvije meč-lopte i servira na svom najdražem turniru. Sve je spremno za slavlje i od vas se očekuje samo da mu na mreži gospodski pružite ruku i čestitate. 

I što vi napravite? Opet pošaljete sve u neku stvar, i sudiju, i 15 hiljada onih koji su navijali protiv vas, i Oko sokolovo koje vas je živciralo, i skupljače loptica. Sve. I preokrenete meč. Najdužii meč u istoriji finala Wimbledona i jedan od najvećih mečeva svih vremena.

Natjerate Amerikance koji su vas provocirali, i Britance koji su pljeskali vašim dvostrukim greškama, Švajcarce koje ste rasplakali, i najtrofejnijeg svih vremena da svi uglas kažu: “Ovaj čovjek je čudo!” 

Novak je najbolji, mislio sam da to nikad neću priznati

Kad bi Novak Đoković sjutra završio karijeru, ostao bi upamćen kao najbolji teniser svih vremena. To neće priznati samo najtvrđi obožavatelji Rogera Federera i Rafaela Nadala. Ali i njima je sve jasno. 

Od trenutka kad se pojavio, bio je osporavan i omražen. Osporavali su ga oni koji su svakim njegovim napretkom osjećali da je sve bliže njihovim idolima, a ne vole ga isti ti jer je prekinuo duopol najomiljenijih i najtrofejnijih tenisera svih vremena.

Kako to da odjednom ne gledamo teniske El Clasice u završnicama turnira? Kako to da se iz neke neteniske zemlje pojavio mladić koji s toliko samopouzdanja izlazi na megdan najvećima u istoriji? Kako to da je taj mladić dostigao takav nivo bez slabosti u igri? I kako to da se naši idoli uglavnom predaju u mečevima s njim još u svlačionici?

I ja sam bio među onima koji su se to pitali. Volio sam kad gubi, ali on je rijetko gubio.. I ona pobjeda na US Openu 2011., pa pobjeda protiv Andyja Murraya u Rimu nekoliko mjeseci prije, onda ono ruganje na zemlji s dotad nepobjedivim Nadalom na toj podlozi, osvajanje prvog Wimbledona, pa Davis Cup… Sve me živciralo. A onda sam vremenom shvatio – ne volim ga jer mu niko ništa ne može. I prihvatio da je teniski svijet dobio novog vladara.

Đoković se osvojenim Wimbledonom, petim u šest odigranih finala i trećim preko Federera, približio Nadalu na dvije Grand Slam titule zaostatka, a Švajcarcu na četiri. I taj broj najvećih titula je jedino zbog kojeg neki još tvrde da je Federer najveći svih vremena. Sve drugo je na strani najboljeg svih vremena.

Da bismo objasnili zašto je Đoković najbolji, raspravu o najboljem svest ćemo na nekoliko osnovnih kriterijuma.

Konkurencija

Federer je prvih sedam Grand Slam titula osvojio redom protiv Marka Philippoussisa, Marata Safina, Andyja Roddicka, Lleytona Hewitta, Andrea Agassija i Marcosa Baghdatisa. Rođen je u pravo vrijeme, moglo bi se reći za Švajcarca koji je iskoristio činjenicu da je početkom ovog vijeka ostao upražnjen tron odlaskom slavne Samprasove generacije u penziju. Počeo je dominirati u eri u kojoj je jedan Jiri Novak bio peti teniser. Ako je Federer rođen u pravo vrijeme, što onda reći za drugu dvojicu?!

Nadal i Đoković svoje trofeje osvojili su u najjačoj eri u istoriji tenisa, i to uglavnom pobjedama protiv najvećih rivala. U eri u kojoj su još Andy Murray i Stan Wawrinka koji su proteklih godina periodično znali dosegnuti brutalan nivo igre. 

Federer je od 20 Grand Slam titula u samo četiri pobijedio Nadala ili Novaka. Od njih je izgubio u 10 finala. Nadala nikad nije pobijedio u njegovom dvorištu u Parizu. Đokovića nikad nije pobijedio u finalu u njegovom dvorištu u Melbourneu. Nadal je Federerovu dominaciju 2008. prekinuo u Londonu, a Đoković se s tri pobjede u tri finala s njim prometnuo u novog vladara Wimbledona.

Međusobni dueli

Koliko puta ste vidjeli u očima Federera da se predao protiv Đokovića i Nadala, ponekad čak i pri izlasku na teren? Sigurno se možete sjetiti nekoliko mečeva, a oni koji više prate tenis, mogu se sjetiti najmanje desetak takvih susreta. 

Koliko ste puta vidjeli Đokovića da se predao protiv Federera i Nadala? Toga se već ne možete sjetiti. Đoković je teniser koji će otići u Madrid, na Nadalov teren, i pobijediti ga. Nedjelju dana kasnije ponovit će to u Rimu. Pobijedit će ga i na Roland Garrosu, ondje gdje Federer nikad nije bio ni blizu. 

Novak dominira i u međusobnim omjerima s drugom dvojicom. Pobjeđivao ih je na svim podlogama i u svim fazama najvećih turnira. Federer nikad nije osvojio Grand Slam da je na njemu pobijedio i Đokovića i Nadala. Đoković je na istom turniru slavio i protiv Federera, i protiv Nadala. Na kraju, brojke kažu – Đoković ima 28-26 protiv Nadala i čak 26-22 protiv Federera te ukupno 29-18 u finalu protiv njih. Jedini put kad je Federer pobijedio Đokovića u finalu Grand Slama bilo je 2007. godine, u Novakovom debitantskom finalu. Posljednji put na nekom Grand Slamu pobijedio ga je prije sedam godina! Novak je u takvoj psihološkoj prednosti u okršajima s Federerom da je u stanju dobiti meč u kojem odigra lošije od suparnika, kao što je to bilo juče. Federer nikad u međusobnim dvobojima nije dobio takav susret. Đoković je najbolji kad je najpotrebnije, Federer je u takvim situacijama ranjiv, o čemu dovoljno govore njegovi promašaji iz jučerašnja tri tie-breaka.

“Igrao sam protiv tenisera koji je sve napravio savršeno. Ne znam da je neko u istoriji igrao tenis ovako. Ne mogu se sjetiti da je u istoriji tenisa neko igrao na Novakovom nivou“, rekao je Nadal 2016. godine kad mu je srpski teniser u Dohi prepustio tri gema. Na početku ove godine nešto slično Špancu je napravio u finalu Australian Opena u vjerojatno najboljoj predstavi nekog tenisera u ovom vijeku.

Opšte prihvaćeno mišljenje među teniserima, stručnjacima i teniskim zaljubljenicima je da je najveći Novakov nivo igre znatno veći od najvećeg nivoa Federera i Nadala. 

Novak je najkompletniji teniser, teniser bez slabosti u igri. Ima bržih od njega, spremnijih, ima i onih koji imaju bolji forhend i servis, ali niko nema paket udaraca, taktike, fizičke i psihičke snage kao on. Ne igra ofanzivno i elegantno poput Federera, ne igra na snagu poput Nadala, ali kad stane s druge strane mreže, suparnici se osjećaju da igraju protiv zida. Koliko god dobar udarac odigraju, loptica im se vrati. 

Vladavina i rekordi

Niko nije duže vladao svjetskim tenisom od Novaka Đokovića. Od 2011. godine, kada je preuzeo vrh, Đoković je osvojio 15 Grand Slam titula, dvije više nego Nadal i Federer zajedno te gotovo polovinu ukupno odigranih turnira. U tom periodu protiv Španca i Švajvcarca ima omjer 41-19. U njegovoj eri Nadal se prestao smatrati neupitnim vladarom zemlje, a Federer trave. Niko u Open eri nije imao osvojena četiri Grand Slama u isto vrijeme. Niko do Novaka Đokovića. Niko do tenisera kojem je ovo 14. godina u nizu kako osvaja barem jednu titulu.

Jedini je 2015. godine u jednoj sezoni, najboljoj sezoni nekog igrača u istoriji tenisa, uspio pobijediti sve TOP 10 tenisere. Jedini je osvojio sve Masterse. Ima veći postotak pobjeda od Federera i bolji je u finalima. I sljedeće godine srušiće Federerov rekord po broju nedjelja na broju 1, rekord za koji se vjerovalo da nikad neće biti srušen. To je vjerojatno i najvažniji rekord koji će držati jer se Grand Slamovi igraju samo osam nedjelja godišnje, a Đokoviću zastrašujuća konkurencija u leđa gleda već godinama. 

Vjerujem da će do kraja karijere, možda čak i do kraja sljedeće godine, uloviti i Federerov rekord po broju Grand Slamova. Čak i da to ne uspije, ostat će najbolji kojeg smo gledali. Ne najtrofejniji, ne najomiljeniji, ne najelegantniji, ali najbolji.