Tenzije u gradu, tenzije na tribinama, tenzije na terenu. I samo jedan tim kome se igrao fudbal, pošto drugi veći dio utakmice nije postojao. Real je stvorio više prilika, kampovao oko kaznenog prostora Barselone, međutim, prvak Španije je u jednoj od najgorih partija u posljednje vrijeme preživio prvi ovosezonski El Klasiko i sačuvao bod, iako ga igrom nije zaslužio – 0:0 prvi put još od 2002.

Kraljevski klub je trebalo da dopiše još dva. Pristupom, organizacijom, napadačkim stilom, čuvanjem lopte koje je u pojedinim trenucima podsjetilo na tika-taku. Čak je i gol postigao, ali ga je VAR poništio pošto je procijenio da je u 73. minutu Ferlan Mendi bio u milimetarskom ofsajdu prije nego što je poslužio kao na tacni Gereta Bejla. I prije i posle toga tim Zinedina Zidana ostavio je daleko bolji utisak, udarao u ponos Barse, uzeo joj omiljenu igračku, pokazao raznovrsnost, ali se u Madrid vraća sa saznanjem da nije uspio da dotuče ošamućenog rivala u odloženom i toliko čekanom susretu desetog kola La Lige.

I prije nego što je zatresao mrežu Bejl je pokazao koliko može da bude od koristi, iako su mu mediji, prije svega u glavnom gradu Španije, “sjeli na kičmu”. Bio je Velšanin uz Federika Valverdera možda ponajbolji pojedinac gostiju, u paru sa Karimom Benzemom nije dao Pikeu i Lengleu da dišu, ukazala mu se šansa da posle svih nevolja koje je preturio preko glave riješi El Klasiko, ali je u 68. tukao pored gola.

Ta šansa i poništen gol ilustracija su Realove orjentacije. Napadačkog stila kojim je iznenadio Barsu u njenom domu. Zinedin Zidan je naredio ofanzivu, njegovi fudbaleri izašli visoko, pritisli, sa svih strana pokušavali da ugroze Ter Štegena i malo je nedostajalo da takvo opredjeljenje naplati u prvom poluvremenu. To što je “visio” u i oko kaznenog prostora rivala kraljevskom klubu donijelo je situacije koje su mirisale na dobre šanse. Tukli su sa distance vezisti Valverde i Kazemiro, prijetio je Brazilac i glavom poslije centaršuta, samo da bi najbolju šansu u prvom dijelu osujetio Đerar Pike izbacivanjem lopte sa gol-crte, bio je standardno opasan Benzema, pokušavao je Isko što više da razvuče odbranu aktulenog prvaka i samo se čekala presuda.

U nekim drugim utakmicama možda bi Realu bio sviran bar jedan kazneni udarac, posle startova nad Rafaelom Varanom, trpeo je štoper Los Blankosa strašne udarce Lenglea i Rakitića, međutim, arbitar Ernandez Ernandez je smatrao da prekršaja ni u jednom slučaju nije bilo. Barsa je mogla da odahne. Privremeno, jer nije igrala aposlutno ništa. Od Katalonaca se očekuje da melju protivnika, lome odbranu rivala brzim tranzicijama, jure po krilima ili sredinu. Sve što je trebalo da radi domaći činio je gostujući tim, bio toliko opasan da je samo u prvih 45 minuta čak 12 puta tukao ka Ter Štegenu.

Najveći problem Barselone bio je u utisku da je Antoan Grizman zaboravio da dođe na utakmicu. Nekako se čini da njemu važnost meča ne mali broj puta zna da veže noge, potpuno ga sputa. I tako skoro sat vremena Francuz skoro ništa vrijedno pomena nije uradio, da bi nekako iščačkao loptu pored Karvahala, uposlio Lionela Mesija, a najbolji fudbaler svijeta promašio fudbal. Dešava se, nema drugog objašnjenja.

Ta šansa kao da je probudila Barselonu iz kome. Prije nje Grizman je bio neupotrebljiv, Luis Suarez je mrljavio, pa je u odustvu onih od kojih se očekuje da rješavaju situacije pred golom, Đordi Alba imao najbolju priliku prije nego što se zicer ukazao Mesiju, ali je udarac Argentinca kad je cijela odbrana Reala popadala zaustavio Serhio Ramos. Na sličan način kao Pike na suprotnoj strani, kapiten je spasio goste pred svojim golom.

U nastavku osim te propuštene šanse Mesija vrijedan pomena je bio udarac Frenkija de Jonga posle duplog pasa sa Suarezom. Premalo da bi 93.326 gledalaca na Nou Kampu i milioni pokraj televizijskih ekrana uživali. Kako su igrali, u Barsi mogu da pjevaju od sreće pošto su i dalje poravnati sa najvećim rivalom na vrhu tabele.

Izvor: Mozzartsport