Jugoslovenska košarkaška scena ostala je bez još jednog velikog trenerskog imena. Poslije duge i teške bolesti u Šapcu je prije dva dana preminuo Milovan Stepandić, popularni Stepi. Nije bio prvak države, nije osvajao nacionalni kup, nije osvajao medalje sa reprezentacijom, ali je na svoj način bio veliki.

Jedan je od košarkaških radnika bez kojih magična igra pod obručima ne bi bila ista. A, u sezoni 1996/97. radio je u Podgorici. Istina, nije bio tu čitave godine, ali i takvo njegovo prisustvo bilo je dovoljno da ga se svi sjećaju.

Radio je sa generacijom Budućnosti u kojoj su bili Gavrilo Pajović, Vlado Šćepanović, Dragan Vukčević i ostali, a u kratkom razgovoru za Dnevne novine sadašnji sportski direktor crnogorskog šampiona se prisjetio dana kada je Stepi vodio “plave”.

“Nije ostao cijelu sezonu, ali nam je značio u tom periodu. Donio je veliko košarkaško iskustvo, bio je izdanak stare, dobre jugoslovenske škole. Pomogao nam je svima“, rekao je Pajović.

Stepandić je trenersku karijeru počeo da gradi u rodnom Šapcu 1977. godine. Prvo je bio skroman igrač, a onda odličan trener. Na klupi Zorke je ostao punih devet godina, a osim Budućnosti radio je još u Borcu, Vojvodini, Sremu, Lavovima, Vršcu, Osijeku, Metalcu… Oprobao se i u ženskoj košarci, a bio je konsultant na Javnom servisu Srbije.

“Sjećam se da je bio trener sa autoritetom. Posvećen, zaljubljenik u košarku, odgovoran prema svojim obavezama. Zbog toga je toliko i trajao“, priča popularni Gašo.

Velika energija, upornost, ali i strpljenje sa igračima neke su od glavnih karakteristika koje su krasile Stepandića, a to nam je potvrdio i Pajović.

“Pomagao je igračima i individualno, ali i cijeloj ekipi. Imao je odličan odnos sa svim igračima, više prijateljski i po tome ću ga pamtiti. Veliko trenersko ime“, ističe Pajović koji je jasno poručio da je i Stepandić imao uticaja u stvaranje velike Budućnosti.

“Sigurno. Svaki trener je donosio nešto novo i rado se sjećamo svih sa kojima smo radili tih godina“, zaključio je Gavrilo Pajović.

Milovan Stepandić je posljednji angažman imao u OKK Beogradu od 2013. do 2015. godine kada je okončao trenersku karijeru. Mogao je da uradi još mnogo, ali najvažniju utakmicu nije mogao da dobije…

Međutim, Podgorica i Budućnost će ga pamtiti.