Tomi Smit, Piter Norman i Džon Karlos, heroji borbe protiv rasizma

Na današnji dan prije tačno 50 godina dogodio se jedan od najvećih trenutaka u istoriji sporta, ali i cijele druge polovine XX vijeka.

 

Fotografija pobjedničkog podijumaa trke na 200 metara na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine jedna je od najslavnijih u istoriji, a iza sebe nosi nevjerovatnu i gotovo filmsku priču.

Zlato je uzeo Amerikanac Tomi Smit, srebro je pripalo Australijancu Piteru Normanu, a bronza još jednom Amerikancu, Džonu Karlosu.

Uoči dodjele medalja niko nije očekivao šta će se dogoditi, a to je i danas jedna od najvećih kontroverzi u istoriji OI.

U trenutku kad su medalje uručene, dvojica Amerikanaca su u znak protesta podigli ruku kako bi ukazali na diskriminaciju crnaca koja se krajem 1960-ih dešavala u SAD.

Piter Norman, atletičar iz Australije koji je bezizražajno stajao na podijumu, relativno mirno je posmatrao što se oko njega događa. Na prvi pogled činilo se da ne podržava dvojicu kolega, međutim to nije bilo tako.

50 years ago today. An iconic image and one of the most important moments in sport’s history. Salute them today by reading their stories. Tommie Smith, John Carlos, Peter Norman. pic.twitter.com/rikn9dkfSY

— Tim Crow (@shaymantim) October 16, 2018

U to vrijeme i u Australiji je rasizam bio veliki problem, naročito odnos bijelaca prema Aboridžinima. Šta više, u Australiji je tada na snazi bila i neka vrsta ublaženog apartheida (prema uzoru na Južnoafričku Republiku), tako da je svakakva podrška crnim atletičarima za politički establišment smatrana najvećim mogućim grijehom.

Prije nego što su izašli na pobjednički podijum, američki atletičari su rekli Normanu što planiraju da urade. Bez imalo ustručavanja on ih je podržao.

Čak im je i predložio da koriste i crnu rukavicu koja je simbol Crnih pantera, pokreta koji se borio za ravnopravnost crnačke populacije.

A sva trojica su na trenerke okačila bedževe „Olimpijski projekt za ljudska prava“, koji je takođe trebalo da pokrene ljude da se bore protiv diskriminacije.

Norman nije podigao ruku u vazduh, ali je sve vrijeme podržavao američke atletičare, a čak im je i savjetovao kako da nastupe.

Smit i Karlos su po povratku u SAD suspendovani i izbačeni iz reprezentacije SAD. Ipak, ostali su zapamćeni kao heroji kojima je ispred Univerziteta San Hoze naknadno podignut zajednički spomenik.

S druge strane, Piter Norman je u domovini bio kažnjavan zbog onoga što je napravio u Meksiku. Premda je bio jedan od najbržih ljudi svijeta u to vrijeme, izbačen je iz reprezentacije.

Pokušao se da se bavi amaterskim sportom, no i to mu je bilo onemogućeno. Olimpijski komitet Australije mu je ponudio posao pod uslovom da osudi istup američkih atletičara. On je to odbio. Godinama kasnije radio je kao mesar, a i taj posao je dobio preko prijateljskih veza.

Nikada nije dočekao da mu se Australija službeno izvini zbog sramotnog odnosa prema njemu. Umro je 2006. godine, a tek 2012. parlament Australije se posthumno izvinio Normanu – čovjeku koji je ćutnjom vrištao protiv rasizma.

Normanov kovčeg na sahrani 2006. godine nosila su dvojica Amerikanaca, Smit i Karlos, koji nisu zaboravili njegovu podršku iz Meksika.