Do kraja je ostao sekund, slavlje velikog broja navijača Budućnost Volija uveliko je trajalo, a na liniju slobodnih bacanja stao je on. On koji je prošle godine bio jedan od najzaslužnijih za titulu, MVP finala. I mali je broj onih koji su sumnjali da će promašiti.
Iako su ga cijele sezone ružno kritikovali i osporavali njegov kvalitet. Pogodio je Nemanja Gordić prvo bacanje za 77:73, okrenuo se i viknuo. Bio je to vrisak olakšanja i zadovoljstva. Lagano je potom pogodio drugo za drugo vezano finale i nove okršaje protiv Crvene zvezde za šampionsko prstenje. Ne igra Gorda sezonu karijere, to je jasno svima, pa i njemu. Tokom turbulentne sezone „popio“ je niz kritika, zvižduka… Ali, kada je bilo najpotrebnije, u meču istine koji bi mogao da odredi dalju budućnost kluba Nemanja je odigrao najbolje. Onako kako najbolje zna. Pokazao je nevjerovatnu mentalnu snagu, po ko zna koji put u karijeri.
Ponovo je bio heroj, u utakmici u kojoj je Noris Kol bio, najblaže rečeno, očajan (sa njim na parketu -17) i u kojoj nije bilo prostora ni za najmanju grešku. Vjerovao mu je Jasmin Repeša, baš kao i prije pet godina, kada su sa Cedevitom eliminisali Budućnost u polufinalu i kada se majstorica igrala u paklenoj atmosferi u „Morači“. I kada su skoro svi digli ruke od njega.
“Gordić je jedan od mojih omiljenih igrača, obožavam ga, sjajan momak. Evidentno je da je došlo do pada, on je nosio igru kada je Kraft otišao. To ništa nije opasno, ali bih volio da svi oko kluba i navijači pomognu čovjeku kada mu ne ide dobro. To je onda prava podrška, to su pravi prijatelji… Ne treba da se zaboravi da je donio titulu ABA lige“, rekao je Repeša nakon pobjede protiv Gran Kanarije u Evroligi u kojoj se Gordić nije upisao u strijelce.
Za samo par mjeseci Gordić je od heroja došao u situaciju da svaki njegov potez naiđe na nevjerovatne kritike „vječnih podgoričkih kritičara“. Svi su prelako zaboravili svaki prodor u prošloj sezoni koji je cijepao odbrane. Zaboravili su i prvi meč polufinala prošle sezone – trojka, a onda i dva slobodna bacanja na dvije sekunde prije kraja za potpuni preokret.
Ulaskom u Evroligu njegova uloga se promijenila. I od početka se vidjelo da mu to ne odgovara. Prvo dok je trener bio Aleksandar Džikić, a potom i dolaskom Repeša i Kola. A, ne treba zaboraviti da je nakon odlaska Arona Krafta bio pod nevjerovatnim pritiskom kada je organizacija igre u pitanju. Dolaskom Kola pao je u drugi plan što je dodatno uticalo na njegovo samopouzdanje. A, kada je Kol upao u loš ritam, iz kojeg još nije izašao, Gorda se probudio. Kako se približavao odlučujući period sezone dizao je formu, igrao je sve bolje, a onda odigrao briljantan drugi meč u “Morači”, pa i u Zagrebu. Povukao je cijelu ekipu, davao nevjerovatne injekcije samopouzdanja. A, kada je Gorda takav, Budućnost lomi rivale. Baš kao i sinoć u Zagrebu.
Prvo trojka za preokret (60:58), dvojka za 73:68, a onda i slobodna bacanja za finale. Za nastavak sna o odbrani titule i novom učešću u Evroligi.
Nemanja Gordić je još jednom pokazao koliko njegova mentalna snaga znači za Budućnost. Podgorica ponovo slavi momka koji je odavno njen sin. I koji je spreman da se još jednom u plavom dresu popne na sam vrh.
Preporučeno
Video