Španski stručnjak glavni trener u Eminentu: Ovo je talentovana zemlja, ali…

Sunčana Španija – predivna mediteranska zemlja uvijek je sportu poklanjala nešto posebno. Kada je u pitanju tenis magija se rađala na čuvenoj narandžastoj podlozi – “svetoj zemlji” šljaci.
Sa tom “svetom zemljom” na svojoj obući u Crnu Goru je stigao i Fransisko Havijer de Kastro Palomino Sera ili kraće (dobro poznato) Ćavi, teniski trener koji svojim velikim iskustvom želi da pomogne tenisu u našoj zemlji.
Šmek za neki novi talas tenisa u Crnoj Gori imala je Teniska akademija “Eminent”, koja je španskog stručnjaka postavila za glavnog trenera.
Iz zemlje koja je teniski gigant do malene Crne Gore – mogućnost da se preseli u našu državu pojavila se prije nekoliko godina kada je Ćavi radio u Akademiji Giljerma Vilasa, gdje su redovni gosti bili i najbolji mladi teniseri iz Crne Gore.
“Od tada imam veoma dobar odnos sa njima, a od vodećih ljudi Eminenta sam dobio poziv da radim kod njih“, počeo je razgovor za Dnevne novine De Kastro.
“U novembru 2018. sam došao u Crnu Goru da vidim kakva je situacija sa tenisom ovdje i dobio dovoljno vremena da razmislim o svemu. U martu 2019. sam odlučio da ponovo dođem i da krenemo u razvoj novog teniskog projekta, koji je danas stvarnost“.

Mladi teniseri sada ne moraju da odlaze

Kada radite ono što volite onda razlika između malih i velikih centara i nije bitna…
“Želim da budem iskren – nakon Majorke i Barselone, gdje sam živio posljednjih 20 godina, ova promjena u početku je bila zaista velika. Međutim, nisam imao mnogo problema da se prilagodim, prije svega, jer se osjećam ugodno dok radim ono što volim. Uz sve to Crna Gora je veoma lijepa zemlja, mnogo slična mjestu iz kojeg ja dolazim, pa život ovdje nije težak“, ocijenio je španski trener.
Kako ste zadovoljni uslovima koji su vas dočekali u Crnoj Gori?
“Uslovi na koje sam naišao u Eminentu bili su perfektni od samog starta. Odmah sam znao zbog čega su me zvali, zbog čega su mi dali puno povjerenje i mislim da su od prvog dana razumjeli moj teniski mentalitet. Projekat koji razvijamo je toliko zanimljiv – za tenis u Crnoj Gori, ali i na Balkanu uopšte“.
Ćavi je objasnio i zbog čega tako misli.
“Mladi teniseri sada imaju priliku da rastu, a da ne moraju da odlaze iz zemlje. Svi smo ovdje kao porodica, a imamo i jedne od najboljih objekata na Balkanu.“

U Crnoj Gori niko ne traži savjet

A koliko je drugačije raditi u Crnoj Gori u odnosu na Vaše prethodne izazove?
“Dosta je drugačije, jer se radi o maloj zemlji, gdje tenis nije među najvažnijim sportovima, pa je bilo mnogo posla u pogledu treniranja, strukture i organizacije. Ovdje ljudi iz tenisa rade uglavnom individualno i nema mnogo dobre komunikacije između profesionalaca i ostalih. To je potpuno suprotno u odnosu na zemlju iz koje dolazim.“
Španski stručnjak na svom primjeru je objasnio zbog čega tako misli.
“Prošla je godina od kada radim ovdje i mislim da bi moje iskustvo i dug rad u ovom sportu mogli da pomognu različitim ljudima, teniskim profesionalcima i organizacijama, ali do danas niko u Crnoj Gori nije došao da traži savjet, da mi postavi neko pitanje. To je zaista iznenađujuće, jer vjerujem da od ljudi koji nešto mogu da ponude uvijek može da se dobije savjet i nešto novo nauči.“
Zbog nedostatka komunikacije mogu da ispaštaju samo mladi talenti u Crnoj Gori, a Ćavi smatra da ih naša zemlja ima.
“Naravno, ovdje postoje mladi teniseri koji bi potencijalno mogli da naprave dobre karijere“, nema dilemu De Kastro. “Neki od njih su i u našoj akademiji i radimo zaista naporno na njihovom razvoju, a primijetio sam da ih ima i van našeg centra. Crnogorci imaju poseban potencijal za sport, prije svega fizički, mada mislim kada to kažem da nisam otkrio ništa što već ne znate.“

Granoljers, Švedova, Karlos Moja…

Kada je u pitanju Ćavijev prethodni rad, mnogo je onih koji su prve teniske korake napravili upravo pod njegovim budnim okom.
“Ne bih da zvuči arogantno, ali vjerujte da ne mogu da se sjetim ukupnog broja tenisera sa kojima sam radio – bio sam na toliko mjesta i pozicija i sarađivao sa mnogo igrača“.
Ipak…
“Ako bih nekoga izdvojio to bi bili Marsel Granoljers (osvajač završnog mastersa u Londonu u dublu), zatim Jaroslava Švedova (šampionka Vimbldona i US opena u dublu), a imao sam saradnju i sa Karlosom Mojom – nekadašnjim svjetskim “brojem jedan” i sadašnjim trenerom Rafaela Nadala“.
Da li vas je neko posebno iznenadio napretkom?
“Upravo je Granoljers jedan od njih, a tu je i igrač sa Majorke Haume Munar, danas u prvih 100 na ATP listi. Kao mlađi bio je u akademiji u kojoj sam radio, nisam samo ja bio zadužen za njega, ali sam srećan što vidim gdje je stigao“.
Koliko je teško raditi sa tim, uslovno rečeno, velikim zvijezdama?
“Uvijek je naporno, bez obzira na njihov nivo. Na primjer, sa igračima koji nemaju dobar rang potrebno je više rada u svim segmentima, morate im dati više informacija, morate biti strpljivi i oni moraju da vjeruju u vas“, objasnio je španski trener.
S druge strane…
“Onima koji su bolji na ATP listi, ne treba mnogo informacija, ali ono što im date mora da bude tačno i precizno, jer imaju iskustva i znaju mnogo više. O tome mora da se vodi računa. Ali, generalno, svi oni zahtijevaju profesionalan stav, ozbiljnu vezu i pravi savjet kad im je potrebna pomoć.“

Akademija Nika Bolitijerija – raj

Na početku trenerske karijere Ćavi je imao priliku da uči na najboljem mogućem mjestu čuvenoj Akademiji Nik Bolitijeri.
“Kada sam početkom devedesetih završio igračku karijeru najbolje mjesto za tenis bile su Sjedinjene Američke Države. Nije tada bilo lako za jednog Španca da dođe do Akademije Nika Bolitijerija, najpoznatije na svijetu, ali uz pomoć Gabrijela Hamarilja dobio sam šansu“, prisjetio se naš sagovornik.
A tamo…
“Bio je to jedan sasvim novi svijet, raj za ljubitelje tenisa. Sve je bilo nevjerovatno, od igrača do organizacije. San. Zamislite Moniku Seleš, Andrea Agasija, Pita Samprasa i mnoge druge na jednom mjestu, tako blizu. Zaista san. Ta Akademija mi je omogućila drugačije viđenje teniskog treninga i teniske industrije.“

Rafa, Fedeks i Nole nikada više

Kao neko ko je vezan za Balearska ostrva i ko je Španac nije teško pretpostaviti za koga navija današnji trener Eminenta.
“Naravno, Rafa Nadal je moj omiljeni teniser. Više je razloga zbog čega je tako – on je naš teniski brend i najbolji sportista u našoj istoriji. I kako da ga ne podržite.“
Kako gledate na njegovo rivalstvo sa Rodžerom Federerom i Novakom Đokovićem?
“To je nešto što nikada više nećemo vidjeti u tenisu. Teško je objasniti, jer se nikada ranije nije desilo da trojica igrača imaju potpunu kontrolu u tenisu, bez pravog otpora ostalih.“
Ko će na kraju imati više Gren slem titula?
“Teško je prognozirati, jer kada pričamo o njima – sve je moguće“, zaključio je Fransisko Havijer de Kastro Palomino Sera.

Razlika između tri kralja i novog talasa

Rivalstvo između Nadala, Federera i Đokovića je nešto o čemu trener u akademiji Eminent priča biranim riječima, a ko bi od novih teniskih nada mogao da sruši njihovo carstvo…
“To je već godinama zanimljivo pitanje, jer postoje mlađi igrači koji su napravili dobre rezultate protiv njih, ali nisu konstantni kao njih trojica. I to je razlika između kraljeva i budućih nada“, istakao je Ćavi i dodao.
“Međutim, postoje igrači koji ‘kucaju na vrata’, a po mom mišljenju u najboljoj poziciji su Dominik Tim, Aleksander Zverev, Danil Medvedev i Denis Šapalov…
Ne zaboravimo da je pomenuti genijalni trio svojom igrom ‘uništio’ dvije generacije tenisa – da vidimo kako će proći ova“.

Dobio sam ga lagano, ali ovaj Stanislas će biti fenomenalan

Radeći sa mnogi mladim teniserima Fransisko Havijer de Kastro Palomino Sera proživio je puno nezaboravnih trenutaka – zanimljivu anegdotu ispričao je za Dnevne novine.
“Na sjajnom turniru za igrače od 15 do 17 godina u Barseloni svojevremeno su dolazi talenti poput Rafaela Nadala, Endija Mareja, Felisijana Lopeza. Istovremeno tamo sam bio i ja sa svojim igračima i uglavnom sam gledao one ‘teže’ mečeve. Kada sam odlučio da ispratim jedan ‘lakši’, pitao sam jednog od svojih igrača kako je bilo, na šta mi je on odgovorio: ‘Nije loše, dobio sam 6:2, 6:3, ali ovaj momak kojeg sam savladao igraće fenomenalan tenis u budućnosti’. Nisam tada tome pridavao mnogo značaja, ali sam zapamtio ime tog poraženog 15-godišnjaka. Zvao se Stanislas Vavrinka“.