Video
Lider nacionalnog tima Stefan Savić, nezamjenjiv je član čuvenog madridskog Atletika, a kao dječak je iz rodnog Mojkovca krenuo u svijet, u neizvjesnost i mnoga iskušenja. Vođen ogromnom željom da uspije, talentom i instiktom pobjednika, pravo među zvijezde, u slavu. Ide mu dobro, ima sve, ali nedostaje mu zavičaj, porodica i prijatelji…
„Svi znaju koliko meni nedostaje ono što kažu svoja zemlja, svoj narod i familija koja mi živi ovdje. Svaku moguću priliku iskoristim da posjetim Crnu Goru. Jeste da nemam puno slobodnog vremena, to je nekih mjesec dana u godini, jun otprilike bude to slobodno vrijeme koje iskoristim da provedem sa porodicom i prijateljima. Nigdje nije lijepo kao kada ste kod kuće, tako da mi zaista sve to nedostaje…Kao dječak sam otišao iz rodnog Mojkovca, put me vodio preko Srbije, Engleske, Italije, sada sam već pet godina u Španiji. Prošlo je dosta vremena, ali uvijek se rado vraćam u Crnu Goru. Svi znaju kolika mi je čast, želja i volja da igram za reprezentaciju, a uz to dolaze i druge lijepe stvari koje sam već pomenuo – druženje sa porodicom i prijateljima…“, priča Stefan za Novu M.
Strpljivo, ali vrlo vrijedno gradio si karijeru i zaista je bogata, prepuna trofeja. Osvajao si nacionalna prvenstva, Premijer liga nosi posebnu težinu. Tu je Liga Evrope, Superkup Evrope, ostaje žal za nekim stvarima vjerovatno, poput onog finala Lige šampiona?
„Jeste, ta Liga šampiona ostaje kao žal, to izgubljeno finale od Real Madrida u Milanu na penale. Ali nikad se ne zna šta nosi fudbal. Poslije te sezone mislili smo da više nikad nećemo biti u prilici, a već sljedeće godine stigli smo do polufinala. Nadam se da ću do kraja karijere imati priliku da se borim za taj trofej. Atletiko je zadnjih šest-sedam godina učestali učesnik Lige šampiona i svaka godina je nova prilika da se napadne taj trofej. Zadovoljan sam kako prolazi vrijeme i kako se odvija moja karijera do sada. Pogotovo ovaj period u Atletiku, ponosan sam na to, evo već peta sezona i mislim da nije mala stvar u današnjem fudbalu biti toliko dugo godina član jednog velikog kluba kao što je Atletiko Madrid.“
Sada reprezentacija, težak trenutak. Nikad nijesmo ovako loše startovali. Imamo puno problema, događalo se nekih objektivnih i subjektivnih stvari koje nam nijesu išle na ruku. Kako vidiš ovaj naš momenat i trenutak. Kako izaći iz ove krize?
„Sigurno da nijesmo u dobroj poziciji i nijesmo navikli da budemo ovako rezultatski u lošoj poziciji sa malim brojem bodova na tabeli. Ali iz teške situacije uvijek treba gledati neke pozitivne stvari. Treba se učiti na porazima, imamo mladu i perspektivnu ekipu. Desila se smjena generacija, došli su mladi momci koji imaju manje iskustva, ali vidim budućnost ove ekipe. Ima talentovanih igrača, ima nas koji smo kao stariji, ali smo ustvari mladi igrači, tek 28 godina, a to su najbolje godine u fudbalu. Imali smo pehova što se tiče povereda, taj Stevanov (prim.aut. Jovetić) izostanak i teška povreda. Ja koji do sada nikad nijesam imao problema, a zadnjih godinu dana bili su košmarni za mene što se tiče povreda. Ali, to je sastavni dio sporta, uvijek sam gledao da iz problema izađem jači i sada je sve OK. Opet sam spreman da pomognem ekipi i da pokušamo da ostavimo što bolji utisak u preostalim utakmicama u kvalifikacijama i da se pripremimo za Ligu naciju.“
Bugarska sjutra, pa onda za tri dana utakmica u Prištini. Osim boljeg utiska, treba nam i rezultat?
„Mnogo nam je bitno da pobijedimo kući protiv Bugara da bi se malo vratili u život i malo vratili publiku. Ono što je meni žao da vidim, jeste što stadion nije pun kao nekada, ali to je naša obaveza, da kroz rezultate vratimo publiku na stadion i da ponovo zaživi ta euforija. Ne samo među nama igračima, među nama to nije nedostajalo, već među narod, navijače, jer samo zajedno možemo da napravimo velike stvari.“
Preporučeno
Izvor: Nova M
