Ljetnji bazen u Kotoru, od 20 časova – vaterpolo spektakl uz brojne velikane ovog sporta. Povod – oproštajna utakmica Antonia Petrovića. Tonija za njegove Kotorane.
Preporučeno
Legendarni vaterpolista je odlučio da se u velikom stilu oprosti i da svom gradu pokloni pravi spektakl za uživanje. Na mjestu gdje je sve počelo, nakon mnogo osvojenih trofeja, preplivanih kilometara, Petrović će navući kapicu omiljenog kluba posljednji put.
Planirano je da meč odigra šampionska generacija Primorca iz 2009. godine i Tonijevi prijatelji. Primorac će predvoditi trener Emil Nikolić, a u bazenu će ponovo zajedno biti Zdravko Radić, Aleksandro Kralj, Draško Brguljan, Uglješa Brguljan, Uroš Čucković, Bojan Milošević, Damir Crepulja, Nebojša Milić, Dragan Drašković, Vjekoslav Pasković, Anđelo Šetka, Adam Štajmec, Gergelji Kiš i Juraj Zatović. Zbog obaveza nijesu se mogli odazvati Darko Brguljan i Boris Pavlović, kao i treneri Ranko Perović i Vido Lompar.
U ekipi prijatelja su stranci Frano Vićan (Hrvatska), Nikola Dedović (Srbija), Kosmin Radu (Rumunija), Ivan Krapić (Hrvatska), kao i Dejan Lazović, Damjan Danilović, Ivan Bjelobrković, Veljko Uskoković, Nenad Vukanić, Mlađan Janović, Aleksandar Ivović, Filip Trajković, Filip Klikovac, Marko Gopčević i Uglješa Vukasović. Trener je Zoran Maslovar.
Zbog obaveza dolazak su otkazali Vladimir Gojković, a pod znakom pitanja su još uvijek Boris Zloković, Nikola Janović, Sandro Sukno i Milan Tičić.
Svoj dolazak su najavile i najvatrenije pristalice Primorca i Bokelja, Beštije koje su te 2009. godine davali bezrezervnu podršku Toniju i drugovima u pohodu na evropsku krunu.
Bivši reprezentativac imao je bogatu karijeru počeo u Primorcu i 2009. godine stigao do titule prvaka Evrope, a onda i do trofeja Superkupa Evrope.
Od reprezentacije se oprostio nakon Olimpijskih igara u Brazilu, sa kojom je osvojio dva evropska srebra u Ajndhovenu 2012. i Beogradu 2016. godine. Srebrno odličje osvojio je na Svjetskom šampionata u Barseloni 2013. godine. U Svjetskoj ligi ima zlato, bronzu i dva srebra.
Osim Primorca igrao je za Salernu, Savonu i Primorje.
Veliki borac i sjajni sportista u svom Kotoru. Nakon svega što je dao crnogorskom vaterpolu zaslužio je oproštaj za pamćenje. I ne sumnjamo da će u drevnom gradu biti tako.












