Doktori bi najviše voljeli da ga vide u sobi, da baš ne izaziva sudbinu. Jer Siniša Mihajlović sebi ne smije da dozvoli nikakvu prehladu, ni slučajno virus u tijelu. Ali ima nešto i u glavi.
Ta volja za borbom najbolje se razgori kad se čovjek zaista osjeti živim. I zato Mihajlović koristi svaku moguću priliku da udahne život punim plućima. Pa smo večeras, prvi put nakon što je prestao sa hemoterapijom, Mihajlovića ponovo vidjeli tamo gdje se najbolje osjeća – na terenu.
Publika u Bolonji ga je za tu posvećenost zajedničkom cilju nagradila stojećim ovacijama i gromkim aplauzom. Emocija je mogla da se siječe nožem.
Sam Mihajlović je mahnuo tribini i tako se zahvalio. Primjetno je oslabio, to smo već vidjeli na onoj nedavnoj konferenciji za novinare na kojoj je govorio o toku liječenja. I dalje mora da bude prilično obazriv, pa na teren nije mogao da izađe sa cijelom ekipom, već je to uradio sam, naknadno. I nije smio da se rukuje sa kolegom sa Milanove klupe Stefanom Piolijem, ali jesu razmijenili nekoliko rečenica.
Značiće mu sve ovo. Značiće mu dosta.
Preporučeno
Video