Video
“Tačno je da ću naredne sezone igrati u rimskom Laciju. Postigli smo dogovor na jednu sezonu i zadovoljan sam uslovima. Za razliku od prethodnih sezona, kada je vaterolo bio pod plivačkim klubom i sada je izdvojen, što znači da ima svoje resurse i svoj budžet sa kojima može da raspolaže i samim tim može da donosi bitne odluke”, rekao je Pasković.
Jeste li pratili italijansku ligu?
Pratio sam, pa u posljednje dvije godine sam bio u Breši, poslije Rija i onda dvije godine u Romi. Prošle godine zbog kovida nije bilo nekih interesantnih ponuda, ali ove godine sam ih dobio dosta – dvije iz Rima, od Rome i Lacija iz Posilipa i Budve. To me natjeralo da se vratim u bazen.
Kakve su ambicije kluba, da li se one poklapaju sa Vašima?
Ambicije kluba se poklapaju sa mojima. S obzirom na to da su odvojili vaterpolo klub od ostalog plivačkog dijela to govori da su ozbiljno krenuli u posao. Imaju projekat na šest godina i ambiciju da se primaknu gornjem dijelu tabele italijanske lige. Za početak je sasvim dovoljno. Ekipa je sastavljena od par iskusnih igrača i ostalo su mladi Lacijali. Krajem septembra je Kup Italije, a onda u oktobru počinje prvenstvo koje će biti zbog Svjetskog prvenstva prekinuto na mjesec pa će imati svoj nastavak možda i do juna sljedeće godine.
Kako ocjenjujete nastup crnogorske reprezentacije na Olimpijadi?
Svi su najavljivali tu medalju, međutim teško da možemo biti zadovoljni izdanjem na tom takmičenju. Ono što moram da kažem je to da je ta druga sedmica na olimpijskom turniru, koja je najvažnija, bila najlošija za naše vateropoliste. Neshvatljiv je toliki pad forme. To je poražavajuće. Nakon te dvije pobjede protiv Australije i Kazahstana imali smo stravičan pad. To je glavni moj utisak – na stranu kvalitet rivala. Nešto prosto nije urađeno kako treba.
Osvajanje Svjestke lige može laičkoj javnosti da da neku nadu, ali moramo biti svjesni da smo osvojili Svjetsku ligu gdje najjače reprezentacije nijesu učestvovale. Svi su se fokusirali na Olimpijske igre. Ovim ne želim da kažem da mi nijesmo trebali da igramo tamo, ali ako smo igrali to takmičenje kao neku vrstu priprema, onda je trebalo tempirati formu za Olimpijadu. Nešto jednostavno nije urađeno kako treba i ne treba bježati od odgovornosti. Treba da se analizira, da se vidi gdje se pogriješilo kako se ne bi sjutra to ponovilo, jer igračima vrijeme prolazi. Mi nemamo vremena za neke velike probe. Imamo dovoljno takmičenja iz kojih možemo da izvlačimo pouke.
Je li teško jednom vaterpolisti da gleda takve utakmice preko TV-a?
Gledao sam uglavnom sve mečeve. U nekim trenucima, dok sve gledate na TV-u, povuče da se vratiš u bazen, jer tada vidiš neke stvari koje ne vidiš iz bazena. Nije nimalo lako gledati utakmice na TV-u. Znam koja su to odricanja i možda sada iz ove perspektive mi je jasnije koliko je to naporan proces.
Koji je najbolji igrač sa kojim ste ili protiv koga ste igrali?
Teško da bih mogao da izdvojim jednog, ali trostruki olimpijski pobjednik Gergelji Kiš, ljevak, je ostavio sjajan utisak, ali tu su i naši reprezentativci – Nikola Janović, Boris Zloković… To su vrhunski igrači i ne bih želio nikoga da izostavim…
Kakav je crnogorski vaterpolo podmladak, ima li perspektive?
Primjetio sam da imamo jako interesantan podmladak. Vidim da su igrači posvećeni i jako talentovani, što ne znači da ne bi mogli da ih imamo više. Mislim da imamo lijepu budućnost. Ako imam pravo da izdvojim nekog ko je jako interesantan, ne samo što je moj Tivćanin, to bi bio Marko Mršić, koji je bio u skoro svim reprezentativnim procesima. On je velika nada i neko koga sam posebno pratio u posljednje vrijeme. Pred njim je svijetla budućnost.
Ostajete li u vetrpolu nakon završetka karijere?
Sa Damjanom Danilovićem već četiri godine održavam Montenegro vaterpolo kamp u CG, tako da me rad sa djecom prilično raduje. Zasigurno ću na neki način ostati u vaterpolu. Ne žurim nigdje, idem sada za Rim da igram i dam sve od sebe a onda, što bi rekli Italijani, “pjano, pjano”…
Vjekoslav Pasković
Zvanično najbolji sportista u Crnoj Gori 2009. godine, Vjekoslav Pasković, prve zaveslaje je napravio u rodnom Tivtu, započevši impresivnu karijeru koja traje i danas.
Reprezentativac je nacionalnog tima Crne Gore i osvajač zlatne medalje na evropskom prvenstvu u Malagi 2008. godine. Kao standardni član državnog tima, u tri navrata je nastupao na Olimpijskim igrama (Peking 2008., London 2012. i Rio de Žaneiro 2016. godine). Za reprezentaciju je odigrao 224 utakmice i postigao 172 gola.
Najznačajnije klupsko takmičenje, Ligu Šampiona, osvojio je sa klubom “Primorac” iz Kotora, 2009. godine u Rijeci. Nacionalna prvenstva je osvajao i sa klubom “Budvanska rivijera” kao i sa turskim klubom “Galatasaray”. Trenutno brani boje italijanske “Brescie”, sa kojom je tokom 2017. nastupao među najboljih šest klubova Eurolige. Tokom svoje karijere, branio je i boje “Posillipa”.
Kao član juniorske reprezentacije Srbije i Crne Gore osjetio je kako je biti prvak svijeta, u Napulju 2004. godine i u dalekoj Argentini, samo godinu dana kasnije. Sa tri različita evropska šampionata vratio se okićen zlatnom medaljom (Bari 2002., Istanbul 2003. i Malta 2004. godine). Ista selekcija, sa Vjekoslavom u svojim redovima, nastavila je da niže uspjehe i tokom 2005. godine, kada je osvojila zlatnu medalju na Univerzijadi u Izmiru. Svoj debitantski nastup u seniorskoj reprezentaciji (Srbija i Crna Gora), upisao je na Svjetskoj ligi održanoj u Njujorku 2003. godine.
Zajedno sa reprezentacijom Crne Gore, osvaja zlatnu medalju na Univerzijadi održanoj 2007. godine, a sa dvije Svjetske lige vratio se okićen srebrom i bronzom (Niš 2010. i Chelyabinske 2013.)
Sa dva evropska prvenstva je takođe donio srebro; iz Ajndhovena 2012. godine i Beograda 2016. godine.
Preporučeno
Svojim najznačajnim odlikovanjem smatra Orden crnogorske zastave prvog stepena.
