U životu postoje stvari koje moraš da doživiš da bi znao kakav je stvarno taj osjećaj. Kao kad prvi put pojedeš čokoladu ili se zaljubiš, tako je i sa reprezentacijom i klubom koji voliš – nikad nećeš znati kakav je osjećaj dok ne dođeš na stadion, kaže vođa crnogorskih navijača Ultra Crna Gora Andrej Đeljošević za Standard.

Đeljošević je za naše čitaoce ispričao, koliko se pripremaju za navijanje, kako se spremaju koreografije, kao i koja navijanja su bila najljepša.

On je kazao da je pripremanje za svaku utakmicu različito, te da zahtijevaju veliku odgovornost.

“Svaka utakmica je različita, tj. velike i male utakmice, shodno tome su i obaveze velike i male. A obaveze vezane za ozvučenje, koreografiju i cjelokulnu organizaciju ekipe znaju da uzmu dosta energije i velika su odgovornost. Koreografije nisu nimalo jednostavna stvar, nerijetko su zadatak na kojima nekad 10-15 momaka radi po nekoliko dana. A momak bez kojeg naše koreografije definitivno ne bi bile iste je Lazar Vukčević”, istakao je Andrej.

O huliganstvu na tribinama, vođa Ultrasa kaže da je prošlost.

“Tuče su neka prošlost tribine, koje se posljednjih godina ne dešavaju i mislim da će tako biti u budućnosti. Što se tiče reprezentacije nemam nekih opasnih utakmica u sjećanju, dok je klupski fudbal nešto drugo, jedna sasvim druga dimenzija”, rekao je Đeljošević.

On je napomenuo da je teže voditi navijanje kući nego u gostima.

“U goste pođe odabrana ekipa i svi znaju što treba radit. Kući je mnogo teže pokrenuti ljude”, kaže Andrej.

Ono što posebno privlači pažnju kod navijača jeste popularno “skidanje” zastave, što navijači vide kao trofej.

“Kod Balkanskih navijača, a i šire, skinuti zastavu je velika stvar. Mnoge velike navijačke grupe na primjer u Italiji su se ugasile – tj ne postoje više nakon “pada” zastave, nešto slično je i kod nas. U poslednje vrijeme nema pravila na koji način će “pasti” zastava. Nekako je najljepše kad se to desi na dan utakmice, mada je kod dobro organizovanih grupa to skoro nemoguće”, objasnio je Đeljošević.

Kada su u pitanju najznačajnija navijanja na gostujućim terenima, vođa  Ultrasa izdvaja prvo gostovanje protiv Italije u Lećeu..
“A kada je Buducnost u pitanju ima ih mnogo. Od 200-300 gostovanja na koja sam bio izdvojio bih gostovanja protiv Hajduka (Split), Slask (Wroclav) Radnički Novi Beograd, Paok (Solun) i gostovanje u Makedoniji”, rekao je Andrej.

On je napomenuoo da je velika razlika kada se vodi navijanje reprezentacije i Varvara.
“Mnogo je lakše sa Varvarima, to su momci koji su odrasli zajedno, svi se jako dobro znamo i Varvari su ekipa koja diše kao jedan. Mnogo toga smo prošli zajedno, mnogo lijepih i opasnih situacija koje su nas godinama zbližile i od nas napravile veliku porodicu. Međutim i Ultra Cg ređa godine, polako se stvarila jedna ozbiljna i respektabilna grupa koja je iz godine u godinu sve homogenija. To je cijela Crna Gora na jednom mjestu”, istako je Đeljošević.

Na naše pitanje koliko je teško mlade nagovoriti da dođu na stadion i podrže klub iz svoje zemlje Andrej kaže da “nije stadion za svakoga, ne pronalazi se svako u tome to je više individualna stvar”.

K.PERKOVIĆ