Video
Debi Faruka Hadžibegića protiv Mađarske je proširio roster, vratio donekle poluljano samopouzdanje, pokazao da Crna Gora može…
Ali, prijateljska utakmica je – samo prijateljska. Nije ni čudno što je uglavnom sklonjena iz kalendarskog takmičenja. Kvalifikacioni okršaj sa Češkom je prizemljio “hrabre sokolove” i vratio ih u realnost.
A realnost je takva da nemamo igrački kvalitet da se plasiramo na veliko takmičenje. Pa, sve da su u timu i Stefan Savić i Stevan Jovetić. Jednostavno, samo dva reprezentativca sa šireg spiska u Ligi šampiona (Savić, Luka Đorđević) i tek trojica u ligama petica (Savić, Jovetić, Adam Marušić) govore o kvalitetu “crvenih”. Svi ostali igraju ili ne igraju u prosječnim (ne) poznatim timovima (Astana, Kairat, Pakhtakor, Soči…), dok protivnici u ekipi imaju fudbalere koji se takmiče na mnogo ozbiljnijem nivou.
Mogućnosti i očekivanja u raskoraku
I zbog toga FSCG i selektor ne smiju da budu u raskoraku između mogućnosti i očekivanja. Sportski je juriti san o velikom takmičenju, sportski je nadati se iz okupljanja u okupljanje, ali sa našom bazom igrača to je teško. A ta baza je nekih 30 momaka, koja se non-stop vrti. Međutim, to nije želio da prihvati ni Ljubiša Tumbaković na početku kvalifikacija, a ni njegov nasljednik sada kada je praktično sve bilo izgubljeno.
Crna Gora – sada je jasno – više ni protiv koga nije favorit. Možda se tako može postaviti u duelima sa San Marinom, Lihtenštajnom, Gibraltarom, Farskim ostrvima… ali kada znamo da nam je klupski fudbal na tom nivou i tu se postavlja veliki znak pitanja. Ali, novi selektor može da pronađe sistem – kao što ga je imao Zlatko Kranjčar i Tumba samo na početku – koji će garantovati čvrstinu, koja može da donese iznenađenje. Za to ima vremena, a svaka dobijena utakmica protiv jačeg rivala od sebe je – iznenađenje.
I naš mali san. Samoubistvo je pomisliti da “crveni” mogu da čuvaju loptu i diktiraju ritam protiv kvalitetnijeg rivala…
Deset igrača iz naše lige
Hadžibegić je više puta poručio da neće odustati od naše lige i da to prvenstvo ima kvalitet, ali to je još jedan raskorak u realnosti. Protiv Češke je od mogućih 14 igrača na terenu bilo 10 koji su nastupali u Telekom 1. CFL, a tokom cijelog meča su bili podređeni u odnosu na protivnika.
I da se odmah razumijemo – u našoj ligi trenutno nema novog Petkovića, Bećiraja, Mugoše, Vukčevića, Vešovića, Boljevića, Bakića… A to je ogroman problem. Jednostavno, susrećemo se sa činjenicom da uskoro nećemo imati ni bazu, ni kvalitet. Jer, Telekom 1. CFL ne može dati ozbiljnog reprezentativca A selekcije.
Neka nova generacija fudbalera (mlada reprezentacija) nije uspjela ni da zaprijeti Španiji, a omladinci su završili posljednji na prestižnom turniru “Stevan Ćele Vilotić” u konkurenciji Srbije, Izraela i Mađarske… Međutim, za to nisu krivi ni Hadžibegić, ni Vukotić, ni Peković.
To je priča za ozbiljnu analizu, a tiče se rada u mlađim kategorijama, trenera mlađih kategorija, a najviše funkcionera prvoligaških i drugoligaških klubova koji nemaju ni kratkoročnu viziju, a kamoli dugoročnu…
Preporučeno
Izvor: Dnevne novine
