Nastupom na Olimpijskim igrama i senzacionalnim rezultatom, pronijela je ime male Crne Gore u svijet. Koliko njoj lično znači ovaj rezultat, ali i činjenica da je makar nakratko ujedinila ovo, u mnogo čemu podijeljeno društvo?

“Ovaj rezultat nije došao preko noći, dugo sam čekala i radila na tome. Zahvalna sam što sam nakon dužeg perioda stagnacije pokazala da mogu da skačem visoko i da mi je mjesto u samom vrhu. Lijep je osjećaj što je cijela Crna Gora bila jedno i osjetila sam svu podršku i ljubav. Nadam se da ćemo se opet radovati zajedno i biti jedno“, iskrena je Vuković.

Šta joj je sport dao, a šta oduzeo? Šta drugi ne znaju, a ona je morala da istrpi da bi bila ovo što je danas?

“Bavljenje atletikom mi je donijelo dosta putovanja, upoznavanja novih ljudi, različitih kultura, puno smijeha i uživanja. Naučila sam da radim na sebi, da budem samostalna, da ne odustajem kad je teško, da budem uporna i da vjerujem i kad ne ide da guram dalje. Bilo je dosta i teških trenutaka, prije svega udaljenost od porodice i prijatelja, previše vremena provedenog (sama) u četiri zida, borbe sama sa sobom, sa nesigurnostima, osudama, lošim komentarima“, priznaje ona.

Kao dijete uvijek je bila nasmijana (kao i sada), nestašna i uvijek u društvu, prisjeća se.

“Sestra mi je najbolji prijatelj i dan danas. Najsrećnija uspomena iz djetinjstva mi je igranje ispred zgrade, dok mama ne vikne sa terase da se uđe u kuću, bezbrižnost i ljubav uvijek! Htjela sam da postanem učiteljica, ali pošto u Novom Sadu nije bilo učiteljskog fakulteta, završila sam Visoku Strukovnu skolu za obrazovanje vaspitača, tako da sam na neki način ostvarila to što sam htjela, a da li ću se time baviti posle karijere, pa, vidjećemo šta život nosi“, zagonetno priča Marija.

Smatra da je uspjeh nije promijenio, da je uvijek ista, te da se to izvjesno neće mijenjati.

“Mislim da se ne mogu promijeniti. Smatram da svi prije svega treba da budemo dobri ljudi, pozitivni, uvijek spremni da pomognemo drugima, nebitno da li smo ostvarili neke zapažene rezultate pa tako postali dio javne ‘scene'”, objašnjava ona.

Slobodno vrijeme provodi čitajući knjige, gledajući Netflix, ili u šetnji, kada ima društvo.

Na pitanje vjeruje li u ljubav na prvi pogled i ljubav za sva vremena, bila je jasna.

“Vjerujem u ljubav i živim ljubav”.

Porodica joj je najveća podrška i oslonac.

“Zahvalna sam što imam divne roditelje, brata i sestru kao najbolje prijatelje. Zahvalna sam na svakom trenutku koji provedemo zajedno, pa čak i kad nismo blizu uvijek smo tu jedni za druge“, kaže ona.

Dosta je proputovala, što na takmičenjima, što na pripremama. Vidjela je svijeta i predivan je osjećaj. Međutim, svaki novčić ima dvije strane…

“Zadnjih godina nekako imam osjećaj da mi je sve to previše, da me zamara pakovanje, konstantan život u koferu. Ali svakako da je veliko bogatstvo što sam imala mogućnost i dalje je imam, da proputujem i posjetim divne gradove. Savršen odmor je kada mogu da budem sa porodicom i sa društvom i da uživamo zajedno, nebitno gdje“, otkriva uspješna atletičarka.

Na našu konstataciju da važi za damu od stila, prijatno se iznenadila.

“Nisam znala da važim za damu od stila. (smijeh) U suštini sam jako jednostavna i najbolje se osjećam u sportskim varijantama. Često se šalim kako je sestra moj stilista, pošto je ona bolja u tome i zna da izabere, pa ja ‘kradem’ stvari od nje. Iskreno, ne pridajem puno značaja trendovima“, ocjenjuje ona.

Ne bi se mijenjala ni sa kim.

“Svako hoda u svojim cipelama i ne znamo kako je onom drugom. Zadovoljna sam svojim životom”, jasna je Marija.

Priznaje da obožava maminu kuhinju i da voli da jede. Ali…

“Zbog svoje discipline imala sam dosta stresa i oko toga, puno sam se opterećivala,tako da sam nekako anti-kuvar, lijena sam da spremim nešto sama. Mama se često ljuti zbog toga, ali ja kažem kad budem imala porodicu i nekoga za koga ću trebati da skuvam, sigurno ću naučiti i raditi to sa zadovoljstvom“, smatra ova uspješna mlada dama.

Ustaljeni stereotipi pripisuju ženama da su slabiji pol, suze nam doista nisu strane, osjetljive smo, emotivne, sve to i više od toga.

“Isto tako smo i jake i borimo se za ono što volimo“, izričita je Marija.

Stoga bi savjetovala mlade djevojke, djevojčice, koje planiraju jednog dana da krenu njenim stopama, da vole sebe, da uživaju u procesu i da ne slušaju puno druge.

“Da ne dozvole da ih komentari spuštaju, nego da iz njih izvuku snagu da guraju još jače kroz život, jer sport kao i život nije lak, ali je lijepo putovanje u kome treba dati svoj maksimum i biti ispunjen i nasmijano ići kroz svaki trenutak“, poručuje ona.

U životu se uvijek vodi vjerom, uzda se u Boga i nikada ne odustaje.

“Naučila sam da uživam u malim stvarima i da, kada ne ide kažem, biće bolje, idemo dalje. Vjera i ljubav prije svega“, priča naša sagovornica.

Zvanično je peta u Evropi u skoku u vis, a deveta na svijetu. Šta za nju predstavljaju priznanja i čemu stremi ove godine?

“Skok u vis je zadnjih par godina na visokom nivou i drago mi je da i ja imam mjesto tu. Ove godine me očekuje prije svega Svjetsko dvoransko prvenstvo u martu, a zatim Svjetsko i Evropsko na otvorenom. Cilj je da ostanem na nivou i da popravim lični i državni rekord. Samo Bože zdravlja“, zaključuje naša rekorderka i djevojka koja nam je prije svega optimizmom, skromnošću i prepoznatljivim osmijehom osvojila srce. M.R.