Što je Maradona u svijetu to je Perko za Republiku Zabjelo, kazali su navijači Zabjela za Zorana Perkovića, strijelca “Republikanaca” (navijača Zabjela) koji je u svojoj karijeri postigao 403 gola. Bogatu karijeru koju je imao Perko, pamtiće svi Zabjelčani, prvo po najboljim golovima, interesantnim životnim anegdotama i uspjehu koji je imao malo koji fudbaler u Crnoj Gori. Svjetska slava mu je izmakla jer je, kako kaže, ostao u Zabjelu zbog ljubavi prema “republici”.

On je za Standard ispričao kako je počeo svoju karijeru, koje su najinteresantnije situacije imali on i saigrači, koji gol bi izdvojio kao najdraži i zbog čega se vratio iz Crvene zvezde čiji je bio veliki poštovalac i simpatizer.

Takozvani ulični fudbal, Zoran je igrao još od malih nogu, na Bostane gdje je nekad živio, sa 12 godina Perko počinje ozbiljnije da igra u FK Budućnost, odakle ide u Titeks. Za njegov talenat i sposobnost ubrzo se pročulo, pa je prešao u OFK Titograd, odakle odlazi u Iskru a zatim u Novi Sad.

Već ‘93, nakon formiranja Republike Zabjelo od strane ljudi sa Zabjela među kojima je bio i Perko, kreće spektakularna karijera u republikanskom klubu koja se završava 2008 godine. Na kratko Perko je iz Zabjela otišao u Crvenu zvezdu, odakle se odmah vratio, i to kako kaže, zbog Zabjela.

„Nijesam mogao bez Zabjela, što ću, vezan sam za našu Republiku i morao sam nazad iako sam tada imao priliku da igram za tim koji veoma poštujem i čiji sam simpatizer. Rado sam se vratio na Zabjelo gdje sam odrastao“, kazao je Perković.

“Đed Perko”

Na naše pitanje, kako je prestala njegova fudbalska karijera, on kaže kratko – „Prelijepo“.

„Na najljepši način, budim se dan nakon odlično odigrane utakmice i otvaram novine i naslov „Đed Perko pokazao kako se igra fudbal“ i ja bataljujem sa 43 godine, jes da sam bio najstariji fudbaler, ali mogao sam još malo igrati“, kaže Perko.

Već tada, nakon samo jedne utakmice navijači počinju Perku sa tribina da pjevaju pjesme koje su postale poznate u Podgorici „Od topole, od topole pa do ravne gore, svi te vole, svi te vole Perko Malisore“, i „Tu na Zabjelu, tu ispod Ljubovića najbolji je strijelac Zoran Perković“.

I danas iako je svoju karijeru završio 2008. godine ove pjesme odjekuju na utakmicama Zabjelčana, a Perko im je uvijek rado viđen gost.

Na naše pitanje da li je trener u njegovo vrijeme dozvoljavao alkohol, Perko je rekao:

„Dozvoljavao je ali samo u ograničenim količinama, gajba, dvije, nije moglo više. Omiljeni napitak nam je bilo pivo, a i danas je svim Zabjelčanima“, rekao je Perko.

Koliko piva, toliko golova

Čuveni pozdrav Zabjelčana, mali prst, bio je Perkov pozdrav i proslavljanje gola, koji su njegovi poštovaoci usvajaju i danas ga koriste.

Kako kaže Perko, mogao bi se napisati roman koliko je bilo zanimljivih situacija ali njemu i njegovim saigračima, ali i Zabjelčanima najzanimljivije bile su dvije.

„Svašta se dešavalo, ali je posebnu pažnju privuklo kad mi trener nije dozvolio da popijem tri piva već je rekao dva i nijedno više, ja sam ga ubjeđivao da da i treće ali uzalud, nakon toga sam dao dva gola, koliko piva toliko i golova. Druga je bila kad sam sudiji rekao da ima izlaz, on me začuđeno gledao i pitao „Pa ko izlazi“, na šta sam mu odgovorio „Pa ti idiote, vidiš da pojma nemaš“, kroz smijeh se prisjetio Perković.

Perko sudija koji daje golove

Nakon fudbala, Perko je sudio i par utakmica, ali to nije dugo trajalo jer kako kaže on i lopta mogu samo zajedno na terenu.

„Da, bio sam sudija ali je to sve trajalo do momenta kad kao sudija nisam dao gol“, objašnjava Perko.

Kada smo ga pitali kako je dao gol kao sudija on kaže „A što ću nalećela mi na volej“.

Za navijače Zabjela, Perko ima samo riječi hvale.

„Oni su nam uvijek bili 12 igrač, uvijek su bili najbolji navijači Crne Gore, velika podrška i nešto što ima posebno mejsto kod mene“, rekao je Zoran.

Danas, Perko je trener u ženski fudbalski klub „Titograd“, a na Zabjelske utakmice rado ide.

K. Perković