Video
Mobing je, prema mišljenju stručnjaka, teško dokazivo djelo. Zbog toga se žrtvama često, i prijateljski i pravno, savjetuje da takve slučajeve ne prijavljuju, kako ne bi bile dodatno stigmatizovane, jer je njihova uspješnost u postupku unaprijed ograničena i obeshrabrujuće mala.
Najčešće se radi o vertikalnom mobingu u kojem su počinioci najčešće privilegovani rukovodioci ili „stručnjaci“, koji čitav postupak dovode do čuvene sintagme: „kadija te tuži, kadija ti sudi“. Zbog toga je prava rijetkost da neki slučaj mobinga dobije formalnu pravnu kvalifikaciju, a još rjeđe javni epilog.
Žrtve mobinga su pretežno žene, koje su u Crnoj Gori i inače diskriminisane po gotovo svim osnovama. Ovakva praksa zlostavljanja stoga nije samo protivzakonita, već i duboko nečovječna.
Najnoviji slučaj mobinga, u kojem je zaposlena u COTEE-u podnijela tužbu protiv v.d. direktora Mersudina Gredića, a još nekoliko zaposlenih iz prethodnih institucija i kompanija u kojima je Gredić obavljao rukovodeće funkcije najavilo tužbe, zahtijeva hitan i efikasan odgovor nadležnih institucija. Potrebno je procesuiranje svih navoda i donošenje sudskih odluka u razumnom roku – uz puno poštovanje principa prezumpcije nevinosti.
Nažalost, sve što ovih dana čitamo u vezi s ovim slučajem ne ostavlja prostor za optimizam. Naprotiv, čini se da sistem, umjesto da zaštiti žrtve, štiti moćne.
Iako je Mersudin Gredić na poziciju v.d. direktora imenovan dokazano nezakonito, i iako se protiv njega vode ozbiljne optužbe za mobing nad koleginicama, to nije bilo od značaja za Odbor direktora COTEE-a, koji ga je uprkos svemu – izabrao za direktora.
Njegov protivkandidat ga je javno nazvao „ubjedljivo najgorim kandidatom“, iznoseći tvrdnje da Gredić ne ispunjava konkursne uslove, da je kao dokaz poznavanja engleskog jezika dostavio nekakvu potvrdu od nevladine organizacije koja nije kredibilna za izdavanje takve vrste sertifikata, te da skriva dokumenta i odluke.
O svemu tome institucije ćute. Javnost takođe uglavnom ćuti. A prethodno je donijeta i odluka kojom se naknade članovima Odbora direktora uvećavaju trostruko. Stoga se s pravom postavlja pitanje:
Da li je posrijedi kupovina direktorske fotelje?
Ovo je klasičan primjer partijske trgovine, nepotizma i partijskog zapošljavanja po dubini – gdje djeluje čitav sistem međusobne zaštite. Na ovom slučaju jasno se vidi zašto sve partije vode borbu za „mjesta po dubini“.
Direktora COTEE-a, kragujevačkog pravnika iz Bošnjačke stranke (BS), bira član Odbora direktora– takođe iz BS. Kandidaturu predlaže resorni ministar, takođe iz BS. I nemamo razloga da sumnjamo da će Vlada dati saglasnost na ovu odluku. Jer riječ je, kako kažu, o „stručnjacima“ u energetskom sektoru, bez dana obrazovanja u toj struci koji su „zaslužili“ izbor glasnim ćutanjem na sve što potresa Crnu Goru.
Ćutali su i ćute na izjave Joanikija i Metodija,
na skrnavljenje najsvetijeg crnogorskog praznika, na dodjelu nagrade negatoru Crne Gore i crnogorskog identiteta – Bećiru Vukoviću, autoru nepostojeće knjige.
Sve to radi “pravične nadoknade” i udobne fotelje.
P.S. Za neupućene: Bećir nije član Bošnjačke stranke. Samo se tako zove.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
