8. maj – Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom: Ukrajinski kontekst

Već više od decenije Ukrajina, kao i većina evropskih država, 8. maja ne slavi, već odaje počast. Na Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom saginjemo glave pred svima koji su se borili protiv nacizma, odajemo počast palima i prisjećamo se užasa Drugog svjetskog rata. Govorimo o čovjeku – vojniku, pripadniku pokreta otpora, medicinskom radniku, volonteru, ženi, dijetetu – svakome ko je izdržao i sačuvao dostojanstvo.

Za Ukrajinu Drugi svjetski rat nije počeo 22.juna 1941., već 1. septembra 1939. kada vojni avioni Trećeg rajha bombardovali su Lavov i druge gradove. Jer korijeni Drugog svjetskog rata leže u zavjeri dva totalitarizma: nacističkog i komunističkog, koji su 23. avgusta 1939. godine sklopili pakt Molotova-Ribentropa.

Podijelivši Poljsku, SSSR i Hitlerova Njemačka postali su saveznici i zajedno su odgovorni za početak Drugog svjetskog rata. Takav savez dviju totalitarnih imperija bio je smrtonosna prijetnja ukrajinskom narodu. Iako je u junu 1941. godine SSSR postao neprijatelj Njemačke, Ukrajinci su ostali taoci imperijalnih ambicija oba režima.

Od 1941. godine cijela Ukrajina postala je poprište najžešćih borbi. Nacisti su okupirali naše teritorije, vršeći masovne zločine protiv civilnog stanovništva. Ukrajinci su se borili na frontovima, u pokretima otpora i u vojskama Antihitlerovske koalicije. Oko 6-7 miliona Ukrajinaca mobilisano je u Crvenu armiju – svaki drugi se nije vratio. Izbacivanje nacista iz ukrajinskih zemalja počelo je iz Luhanske oblasti u decembru 1942. godine, a konačno su nacisti izbačeni iz Ukrajine u novembru 1944. godine.

Drugi svjetski rat za Ukrajinu nije bio ograničen samo na vojne operacije i okupaciju teritorije. Ukrajinci su učestvovali na svim ratnim frontovima. Posebno treba istaći doprinos Ukrajinaca u porazu nacizma — kako vojnika Crvene armije (oko 6-7 miliona), tako i boraca Ukrajinske ustaničke armije (preko 100 hiljada), kao i etničkih Ukrajinaca koji su služili u vojnim jedinicama drugih država: Poljske (120 hiljada), SAD-a (do 80 hiljada), Kanade (do 45 hiljada), Francuske (do pet hiljada).

Direktni ljudski gubici Ukrajine u Drugom svjetskom ratu iznose preko 8 miliona ljudi, dok su ekonomski gubici procijenjeni na 285 miliona tadašnjih sovjetskih rubalja. Oba totalitarna režima nisu marila za ljudske živote na ukrajinskim prostorima. Zločini nacista na okupiranim teritorijama Ukrajine dobro su poznati (Holokaust, Babin Jar, masovna strijeljanja civila, paljenje sela, deportacije). Međutim, dugo su se prećutkivali brojni zločini komunista u tom periodu — pogubljenja političkih zatvorenika u zapadnoukrajinskim zatvorima tokom juna i jula 1941., miniranje centra Kijeva i brane Dniprogesa iste godine, uništavanje ranjenih crvenoarmejaca u Odesi koji su bačeni u more zajedno sa sanitetskim vozilima i mnoge druge tužne i ružne epizode.

Ne smijemo zaboraviti da su Ukrajinci značajno doprinijeli opštoj pobjedi nad nacizmom u svim fazama rata. U Bečkoj operaciji i jurišu na Berlin učestvovali su ukrajinski frontovi Crvene armije. Simbol pobjede bilo je postavljanje sovjetske zastave nad Rajhstagom, među herojima je bio i Ukrajinac Oleksij Berest. Što se tiče teritorije nekadašnje Jugoslavije, sovjetski 4. Ukrajinski front, koji je bio sastavljen u značajnoj mjeri od etničkih Ukrajinaca, učestvovao zajedno sa Narodno-oslobodilačkom vojskom Jugoslavije u oktobru 1944. u oslobađanju Beograda od nacističkih okupatora.

Od svih tadašnjih sovjetskih republika baš je Ukrajina preživjela najveće patnje, štetu i razaranje. Ukrajinskim teritorijama front je prošao dvaput tokom rata. Taktiku spaljene zemlje prvo je primijenila povlačeća Crvena armija, a zatim i vojska Trećeg rajha. Na ukrajinskim poljima odigrale su se jedne od najvećih i najznačajnijih bitaka tog rata i razvio se snažan pokret otpora.

Završetak Drugog svjetskog rata takođe je povezan s Ukrajinom. Dana 2. septembra 1945. general Kuzma Derevјanko, rodom iz ukrajinskog grada Umanj, u ime SSSR-a je primio bezuslovnu kapitulaciju Japana.

Ali na tome iskušenja za ukrajinski narod nisu završena. Umjesto nacističkog terora došao je novi – sovjetski. Glad, represije, deportacije, rusifikacija i uništavanje ukrajinskih crkava pratili su poslijeratnu „pobjedu“. Ukrajina se ponovo našla u okovima neslobode.

Tu bi trebalo još da se kaže „Ne ponovilo se“, ali, nažalost, 2014. ipak se ponovilo. I smrtonosan rat Moskve protiv Ukrajine i ukrajinskog naroda traje daljem traje sa punom parom, a Ukrajinci svaki dan skupo plaćaju krvlju svoje pravo na život, slobodu i dostojanstvo.

Nažalost, nakon nacizma i komunizma, svijet se suočio s novom prijetnjom – rašizmom. Danas je Ukrajina postala bedem odbrane samih temelja međunarodnog prava i sistema međunarodnih odnosa, zasnovanog na pravilima. Rusija, prikrivajući se „kultom pobjede“, donosi rat, genocid i nuklearnu ucjenu. Rat koji je počeo 2014. godine i nastavio se sa sveobuhvatnom oružanom invazijom Rusije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine direktan je nastavak Staljinove politike: nepoštovanje života, zanemarivanje međunarodnog prava i imperijalna agresija.

Svoj krvavi pohod na Ukrajinu ruska ratna propaganda sistemski hrani osvrtanjem na pobjedu SSSR-a u Drugom svjetskom ratu, prisvajajući onu pobjedu baš Rusiji i ignorišući ogromne žrtve koje je ukrajinski narod podnio tada u borbi protiv Hitlera. Umjesto toga od strane ruske propagande vidimo konstantnu dehumanizaciju Ukrajinaca i svrstavanje njih u „naciste“, koje ruske vojske bi da „denacifikuje“. Sjećanje na Drugi svjetski rat postepeno se pretvorilo u snažan kvazireligijski kult. U savremenoj Rusiji mitovi o Drugom svjetskom ratu, tačnije o „Velikom otadžbinskom“, i dalje ostaju jezgro identiteta, dok su komemorativne prakse, često prožete profanacijom i groteskom.

Sjećamo se da je pobjeda nad nacizmom rezultat kolosalnih napora mnogih naroda. Nijedna zemlja nema monopol nad ovom pobjedom. Još manje je prihvatljivo koristiti je kao moralno opravdanje za novu agresiju.

Za razliku 40-ih godine prošloga vijeka, danas više nismo narod bez države. Ukrajina je suosnivačica Ujedinjenih nacija, ima vojsku, međunarodnu podršku i duboko razumijevanje vrijednosti mira. Naš otpor nije samo borba za našu zemlju. To je borba za novu, sigurnu svjetsku arhitekturu u kojoj nijedna država neće moći diktirati silom i neće napadati svoje susjede kad joj se prohtje.

Moramo imati na umu da slabost i neodlučnost međunarodne zajednice uvijek hrabre agresore. Danas svijet ima priliku da djeluje na osnovu istorijskih pouka – odlučno, odgovorno i solidarno. Zahvalni smo našim saveznicima, uključujući Crnu Goru – ponosnu zemlju sa bogatom i junačkom tradicijom antifašističke borbe, na podršci u borbi za slobodu i pravo na postojanje. Nikada nećemo zaboraviti heroje prošlosti i s čašću branimo slobodu danas. Neka sjećanje bude garancija pravednog mira. I neka nad Evropom vlada ne revanšizam, već zajednička odgovornost za čovječnost.

Vječna pamjat svim žrtvama Drugog svjetskog rata. Slava svima koji danas brane Ukrajinu od nove vrste nacizma – militantnog „rašizma“!