Advokat Milene i Ive: Spremne su se suočiti sa Mikom Aleksićem u sudnici

Silovanje je jedno od najtežih krivičnih djela, a odbrana okrivljenog s jedne i zastupanje žrtve s druge strane veliki su izazovi u advokatskoj profesiji.

Jugoslav Tintor, advokat sa zavidnim iskustvom u krivičnim predmetima koji je već godinama na funkciji predsjednika Advokatske kancelarije Beograda, zastupa glumice Milenu Radulović, Ivu Ilinčić i još nekoliko mladih žena koje su prijavile profesora Miroslava Miku Aleksića za više silovanja i seksualno uznemiravanje.

“Pored toga što je otac jedne od žrtava moj kolega i prijatelj, okidač da preuzmem ovaj slučaj bile su zaista specifične okolnosti koje su pratile funkcionisanje škole glume koju su pohađale ove djevojke i njihove podudarne tvrdnje da su u okviru procesa učenja bile žrtve seksualnog zlostavljanja iste osobe.

Predmet je zaista interesantan i zbog načina izvršenja krivičnog djela, o čemu nisam u mogućnosti da javno govorim jer je tužilaštvo donjijelo naredbu da istraga bude tajna, što me znatno hendikepira kada treba da razjasnim javnosti pojedina pitanja”, rekao je on.

Kako komentarišete dva najčešća pitanja, koliko će biti teško dokazati silovanje posle više godina i ima li materijalnih dokaza koji potkrjepljuju iskaze žrtava?

Nema nikakve sumnje da sud može donijeti osuđujuću presudu na osnovu činjenica koje je utvrdio iz iskaza više oštećenih. U ovom postupku trenutno imate šest oštećenih, a očekuje se da će ih biti više od deset. Onaj koji tvrdi da mora biti materijalnog dokaza, svodi reakciju države samo na ona krivična djela koja su prijavljena istog dana i kod kojih postoje neposredni fizički tragovi zlostavljanja. Ni zakon, ni sudska praksa ne podrazumijevaju ovakav pristup, u našem pravu ne postoji princip formalne ocjene dokaza – da je jedna vrsta dokaza značajnija od druge, već kvalitet dokaza se ocjenjuje slobodno, analizirajući ih svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi. Naravno da je lakše dokazivati silovanje koje žrtva prijavi istog dana, ali onaj ko kaže da bez modrica i tjelesnih povreda, koje se konstatuju od ljekara, silovatelj nikada neće biti osuđen, tako šalje poruku da samo onaj ko istog dana prijavi slučaj ima šanse da dobije zadovoljenje pravde, a da po proteku određenog vremena nema svrhe prijavljivati. To je veoma opasno i nije tačno.

Kako sud, na osnovu zakona, cijeni dokaze u ovakvom slučaju?

Ukoliko sud analizom iskaza utvrdi činjenice koje su potrebne za presuđenje i bude uvjeren u njih – jedini mogući ishod je da okrivljeni bude oglašen krivim. U ovom predmetu je specifično to što postoji zaista veliki broj oštećenih čiji saglasni iskazi govore u prilog optužbe, tako da će od suštinskog značaja biti analiza ovih dokaza i ocjena njihove vjerodostojnosti.

Napominjem da to nije “riječ na riječ” već riječ protiv mnogo riječi. Činjenica da su iskazi dati detaljno i da je svako saslušanje trajalo do pet sati govori sama za sebe, dok činjenica da žrtve nisu tražile zaštitu identiteta prilikom svjedočenja ide u prilog vjerodostojnosti njihovih iskaza jer su spremne da stanu iza svojih riječi. Mislim da to njihovim saglasnim tvrdnjama daje jednu dodatnu težinu.

Ima li u dosadašnjoj sudskoj praski slučajeva da je silovanje dokazano posle proteka više godina?

Bilo bi interesantno provjeriti da li je u našoj sudskoj praksi bilo slučajeva da je protiv jednog okrivljenog pokrenut krivični postupak zbog krivičnih djela protiv polne slobode izvršenih na štetu ovoliko velikog broja oštećenih. Ja nisam čuo da postoji. Svedoci smo da su krivični postupci za ubistva pokretani i vođeni po proteku dužeg vremena, takođe bez materijalnih dokaza, pa to nije predstavljalo nikakvu prepreku da okrivljeni budu oglašeni krivim.

Kakve su sankcije propisane za djela koja se Aleksiću stavljaju na teret, a šta vi očekujete od suda u pogledu odluke o kazni?

Za silovanje je propisana kazna zatvora od pet do 15 godina. Ne želim da licitiram sankcijama jer je njihovo izvršenje u nadležnosti suda. Očekujem da sud okrivljenog oglasi krivim na osnovu raspoloživih dokaza i da ću zaštititi prava žrtava u ovom sudskom postupku kako bih umanjio štetne posljedice po njih i pomogao da pravda bude zadovoljena.

Kako komentarišete činjenicu da žrtve imaju ogromnu podršku javnosti, a da u isto vrijeme mediji ne poštuju pretpostavku nevinosti okrivljenog?

Prirodna reakcija svakog normalnog čovjeka je podrška ovim mladim djevojkama koje su imale dovoljno hrabrosti da otvore ‘Pandorinu kutiju’ i progovore o detaljima svega kroz šta su prošle.

Primijetio sam da se u pojedinim medijima manipuliše sa djelovima informacija iz izjava koje su žrtve dale medijima, a ne tužilaštvu. Dodati su pojedini navodi koji su izmišljeni od strane novinara, i to je posljedica tajnosti istrage.

Što se tiče pretpostavke nevinosti, ja kao advokat zaista vodim računa da svojim komentarima ne dovodim u pitanje ovu procesnu garanciju, čak sam u više navrata saopštio svoj stav koji je u odnosu na pretpostavku nevinosti principijelan, nezavisno od strane na kojoj u sudnici sedim.

Da li možete da opišete atmosferu u kancelariji tužioca? Imaju li žrtve pomoć i podršku prilikom saslušanja u istrazi? Zbog kojeg tačno razloga je branilac okrivljenog otišao tokom iskaza Ive Ilinčić?

Atmosfera je uobičajena. Tužilac vodi računa o tome da se svaka izgovorena riječ precizno unese u zapisnik. Odbrani je omogućeno da postavlja pitanja oštećenima. Za sve ove djevojke to je traumatično iskustvo, ali dobro znaju da je sve to neophodno. Zbog toga je od ogromnog značaja podrška porodice, koju oni imaju dok proživljavaju ova iskustva prvi put u životu. U svojim iskazima iznijele su i razloge zbog čega nisu mogle da prijave ovaj slučaj ranije.

Kolega je napustio saslušanje jer je imao drugih službenih obaveza, ali je njegova koleginica iz kancelarije prisustvovala saslušanju do samog kraja.

Da li mislite da će glavni pretres biti zatvoren za javnost? Da li će žrtve morati u sudnici da se suoče sa okrivljenim i da ponovo ispričaju sve što su rekle?

Vrlo je vjerovatno da će pretres biti zatvoren za javnost ali odluku o tome donosi sud. Sasvim je izvjesno da će žrtve u sudnici morati da ponove sve šta su rekle u istrazi i to u prisustvu okrivljenog, kao i da će se u tom slčučaju suočiti sa njim – na šta su one spremne. Međutim, ukoliko neka od drugih žrtava zatraži neki oblik procesne zaštite – uvjeren sam da će sud odobriti zaštitu identiteta i primjenu posebnih mjera prilikom saslušanja uz isključivanje svake mogućnosti susreta sa okrivljenim i suočenja sa njim. One koje zastupam to nisu tražile, pa ovo govorim za druge djevojke koje se eventualno prijave. 

Svjedoci smo da je ovaj slučaj pokrenuo lavinu potisnutih trauma iz prošlosti koje sada mnoge žene iznose u javnost. Da li mislite da bi one na ovaj način mogle da ohrabre i sve druge koje do sada nisu imale snage da prijave ovu vrstu krivičnih djela?

Potpuno sam uvjeren da krajnji efekat ovog slučaja prevazilazi postupak koji se vodi, kao i da nakon ovog predmeta ništa više neće biti isto, kada govorimo o krivičnim djelima protiv polne slobode. Ukoliko reakcija javnosti ohrabri sve buduće žrtve da u ovakvim slučajevima ne ćute već prijave zlostavljanja, jer je prijava jedan hrabar čin koju javnost otvoreno podržava i ne bavi se žigosanjem žrtvi, onda će ambijent u ovom društvu svakako smanjiti tamni broj kriminaliteta kod ove vrste krivičnih djela, koji je na žalost u Srbiji po mom uvjerenju, vrlo visok.